zadarski_mir_4_1203081602

Čitavim 14. stoljećem trajala je bjesomučna borba Mletačke Republike i Hrvatsko-Ugarskog Kraljevstva oko prevlasti nad Dalmacijom. Ta je borba u tom stoljeću, unatoč nizu uspjeha, bila na kraju neuspješna za Mlečane zbog iznimne snage hrvatske banske vojske na kopnu i moru. Manifest te premoći bio je Zadarski Mir, događaj kojim je na današnji dan 1358. završen Drugi Mletački rat, a Venecija na idućih pola stoljeća potpuno izgubila kontrolu nad gotovo cijelim hrvatskim Jadranom.

Mlečani su vrlo rano, još od doba kneza Mislava (9. st.) pokazivali strateški interes za prevlašću nad istočnom jadranskom obalom. Razlozi za to su mnogi, no najveći su ipak veliko prirodno bogatstvo našeg priobalja i zaleđa, značajni plovni pravci koji tamo prolaze te golema razvedenost obale, dijametralno suprotna jednoličnoj talijanskoj obali s druge strane. Kako bi tu prevlast ostvarili Mlečani su se služili različitim metodama, od potkupljivanja križara (opsada Zadra 1202.) do jednostavne kupovine prava na Dalmaciju (1409.). Unatoč tome, nikada u gotovo tisuću godina pokušavanja nisu uspjeli zauzeti cijelu hrvatsku obalu Jadrana.

744px-Zadarski_mir

Najveća prilika za ostvarenje toga sna bila je nakon smrti najmoćnijeg hrvatskoga velikaša Pavla I. Šubića – Bribirskog (“ban Hrvata i gospodar Bosne”) 1312., kada je mletačka vojska zauzela tada najvažniji hrvatski grad Zadar i započela tri iscrpljujuća rata s hrvatsko-ugarskim kraljem Ljudevitom Anžuvincem oko ostatka Dalmacije i Primorja. U najznačajnijem od njih, Drugom Mletačkom Ratu, koji se vodio od 1356. do 1358., Ljudevit se poslužio malom varkom: objavivši da skuplja vojsku za križarski rat protiv Srbije (koja je progonila katolike) i pritom dobivši tisuće dukata pomoći od pape i drugih europskih vladara, u kolovozu 1356. Ljudevit je oformljenu vojsku, sastavljenu uglavnom od Hrvata poslao u drugom smjeru, na zapad, gdje je provalila u Istru i Furlaniju i zaprijetila samoj Veneciji, nakon čega su Mlečani pristali na primirje.

Iako se rat ubrzo nastavio, ustanci Hrvata u Šibeniku, Zadru, Splitu te Kotoru te teški porazi na moru prisilili su dužda na konačno priznanje poraza u Zadru, gdje su se u sakristiji crkve sv. Frane Mlečani svečano odrekli svakoga prava na Dalmaciju, Primorje i Boku Kotorsku te se povukli iz svih gradova istočno od Raše, čime je od hrvatskih zemalja još jedino Istra ostala u njihovim rukama. Ovim mirom postignuto je i sjedinjenje hrvatskih zemalja od Raše do Srijema i od Drave do Neretve i Boke, čime su stvorene dvije hrvatske kraljevine (Uža Hrvatska pod Anžuvincima i nezavisna Kraljevina Bosna), koje će usporedno postojati sve do 1453. i turskih provala.

Autor: Juraj Njegovan pl. Balen
Foto: 057info.hr