Na današnji se dan 1838. u Ivanić – Gradu rodio znameniti hrvatski književnik, publicist, povjesničar, novinar i veliki pravaš Đuro (Gjuro) pl. Deželić.
Iako je izvorno želio studirati medicinu, već nakon prve godine odustaje i prebacuje se na pravo, koje i diplomira 1861. godine. Odmah nakon studija, kao već uvaženi dopisnik brojnih listova (pogotovo onih domoljubne tematike) postaje viši kancelar zagrebačke općine Donji Grad, a od 1871. do smrti obnaša i dužnost gradskoga vijećnika, i, jedno vrijeme, čak i zamjenika gradonačelnika.
Kao veliki ljubitelj slavenske kulture naučio je gotovo sve jezike slavenske skupine i bio je ekspert za slavistiku i slavensku mitologiju, a izvrsno je poznavao i povijest brojnih slavenskih naroda, pogotovo Rusa i Poljaka. Unatoč tome, pošto se 1873. iz redova unionista (“mađarona”) prebacio u pravaše (“starčevićance”), pristaje i uz ideju iranske etnogeneze Hrvata čime kao jedan od prvih hrvatskih intelektualaca javno distancira Hrvatski narod od Slavena i ističe podrijetlo najvećeg dijela Hrvata iz starovjekovne Perzije, što je kasnije potkrijepljeno i istraživanjima Vjekoslava Klaića te u moderno doba, znanstvenom studijom Primorac – Jurić koja je otkrila da Hrvatski narod ima samo 17.8% slavenskoga gena. Osim slavenskih, izvanredno je poznavao i gotovo sve romanske jezike, što mu je kao ravnatelju Sveučilišne Knjižnice (na kojoj je poziciji bio od 1880.) bilo od iznimne koristi te je u doba njegova ravnanja Knjižnica postala bogatija za brojna strana znanstvena djela i ostvarenja.
Njegove pak doprinose gradu Zagrebu i Hrvatskoj općenito gotovo nije moguće nabrojiti: kao gradski vijećnik i zamjenik gradonačelnika isposlovao je izgradnju prvoga vodovoda u Zagrebu, godine 1868. osnovao je zagrebačku Vatrogasnu službu (prvu u Hrvatskoj!), najprije je bio dopisnik, a zatim i dugogodišnji urednik “Danice” i “Vienca”, dva najuglednija lista Banske Hrvatske u 19. stoljeću koja su ostavila izniman trag u preporodno i postpreporodno doba, autor je izvrsnih povijesnih romana, feljtona, pripovijetki i novela te zbirki narodnih hrvatskih pjesama (“Životopis Mirka Bogovića” (1862.), “Pjesmarica ili Sbirka rado pjevanih pjesama” (1865.), “Surka” (1867.) “Medvedgradski duh” (1868.), “Burzanci” (1885.),…) kao i brojnih novinskih članaka u kojima je rasvijetlio hrvatsku srednjovjekovnu i ranu modernu povijest.
Konačno, Đuro pl. Deželić jedan je od obnovitelja znamenite Družbe Braće Hrvatskoga Zmaja, koja još od srednjega vijeka s prekidima radi na očuvanju hrvatske tradicije i kulturne baštine te koja kontinuirano postoji od obnove (1905.) do danas.
Autor: Juraj Njegovan pl. Balen