Na današnji dan 1. travnja 1939. Španjolski građanski rat okončan je pobjedom Francovih nacionalista.
Španjolski građanski rat je naziv za krvavi oružani sukob koji se od 1936. do 1939. godine vodio u Španjolskoj između ljevičarske vlade i različitih socijalističkih skupina na jednoj, te desničarskih nacionalističkih pobunjenika na čelu s Franciscom Francom na drugoj strani, koji su imali podršku svrgnute monarhije i vojske.
Nakon što je krajem lipnja 1936. na prvim općim demokratskim izborima tijesno pobijedila liberalno – socijalistička koalicija, 17. srpnja 1936. je vojska, na čelu s generalom Joséom Sanjurjom, pokušala izvesti državni udar protiv republikanske vlade. Pokušaj je samo djelomično uspio, jer su vladi ostali odani veći dijelovi zrakoplovstva, mornarice, civilne policije, a u mnogim dijelovima zemlje su se pučistima uspješno suprotstavile različite ljevičarske i radničke milicije. Pučisti su u prvom trenutku ostvarili kontrolu samo nad ograničenim dijelom zemlje, i kada se ispostavilo da će umjesto brzog preuzimanja vlasti morati voditi građanski rat, bili u nominalno nepovoljnom položaju.
Nedugo nakon što je general Sanjurjo poginuo u avionskoj nesreći, zapovjedništvo nad pobunjenicima, koji su se počeli nazivati nacionalistima, preuzeo je general Franco. Ubrzo se pokazalo da pobuni mnogi faktori idu u prilog.
Franco je, kao vatreni zagovornik europskog neonacionalizma (u Italiji pod nazivom fašizam; u Njemačkoj nacional – socijalizam) osnovao vlastiti politički put, po njemu nazvan frankizmom, a njegovi sljedbenici frankistima. Frankisti su stoga primali direktnu vojnu pomoć od Italije i Trećeg Reicha. Nasuprot tome, zapadne sile su se odlučile ne miješati u sukob – Velika Britanija je proglasila embargo na prodaju oružja zaraćenim stranama, bojeći se da bi rat mogao eskalirati u opći europski sukob, za kojeg još nije bila spremna; u susjednoj i politički oštro podijeljenoj Francuskoj je vladao strah da bi intervencija na strani Republike mogla dovesti do građanskog rata. Jedina sila koja je Republici dala opsežniju vojnu pomoć bio je SSSR, ali se ona iz cijelog niza političkih razloga pokazala krajnje kontraproduktivna, prvenstveno zato što je Franca u većem dijelu javnosti pretvorila u borca protiv komunizma, što je po nekima i odlučilo sukob u njegovu korist. SAD se također nije direktno miješao, ali je prešutno podržavao Franca, jer je Demokratska stranka predsjednika Roosevelta imala veliki broj glasača pod utjecajem Katoličke crkve. To pokazuje sve licemjerje vanjske američke politike u 20. stoljeću, koja je sravnila Njemačku i Japan sa zemljom bombardiranjima zbog “ugroženosti ljudskih prava”, dok su istodobno podržavali Franca koji je bio njemački i japanski saveznik, jer im je to u tom trenutku odgovaralo.
U Španjolskoj je nacionalistima na ruku išlo to što su srž njenih oružanih postrojbi činile jedinice pod zapovjedništvom profesionalnih časnika te iskusne kolonijalne trupe. Brojčano jače republikanske snage su se pak sastojale samo dijelom od profesionalne vojske, dok su većinu činile slabo organizirane i koordinirane milicije, kojima je veliki problem predstavljala nedisciplina. Dodatni problem je bio i veliki ideološki raskol na republikanskoj strani – dok je dio pristaša Republike isključivo htio obraniti demokratske institucije, anarhisti i trockisti su građanski rat shvatili kao priliku za izvođenje revolucije. Taj raskol je godine 1938. eskalirao u oružane sukobe koji su bitno oslabili kako vanjskopolitički, tako i vojni položaj Republike.
Za više ovakvih tekstova- klikni Like!
Također, Španjolski je Građanski rat bio i geografski sukob tradicionalno suparnički španjolskih regija, ponajprije Katalonije (središte anarhista i ljevičara, kao i internacionalnih brigada koje su popunjavali indoktrinirani mladići iz brojnih europskih zemalja, pa i Hrvatske) te Kastilje (glavna španjolska regija, središte frankista i katolika). Činjenica da se svrstala uz ljevičare i Republiku stajala je Baskiju (sjeverozapadnu pokrajinu Španjolske i zasebnu etničku cjelinu sa stoljetnim tendencijama osamostaljivanja) velikih žrtava u bombardiranjima od strane Luftwaffea (znamenita Guernička tragedija). Koncentriranje frankista i saveznika uz geopolitički i gospodarski najvažnije i najveće gradove (Madrid, Valencia, La Coruña, Sevilla,…) također su odlučili o njegovoj konačnoj pobjedi, u ožujku 1939. Nakon Francove je smrti obnovljena i monarhija, koja je do danas na vlasti u Španjolskoj.
Konačno, dodajmo da je Španjolska nakon WW2 ostala jedina europska država s desnom (konzervativnom, tradicionalističkom, nacionalističkom) vladom u Europi, dok su sve ostale slične njoj (Njemački Reich, Kraljevina Italija, N.D. Hrvatska, Mađarska, Rumunjska, Bugarska, Slovačka,…) do temelja uništene i zamijenjene vladama pod utjecajem zapadnog, odnosno istočnog bloka u nadolazećem Hladnom ratu.
Autor: Juraj Njegovan pl. Balen