sabor_krizevacki

Na današnji se dan, 27. veljače 1397. u Križevcima dogodio jedan od najstravičnijih pokolja u hrvatskoj povijesti. Sabor u Križevcima na kojemu je ugarsko-hrvatski kralj i njemački car Žigmund Luksemburški okrutno i mučki pobio cvijet hrvatskog plemstva, među kojima je bio i tadašnji hrvatski ban Stjepan Lacković.

Naime, Žigmund, koji se vlasti nad Hrvatskom i Ugarskom dokopao na prijevaru, pošao je 1396. u križarski rat protiv Turaka, u kojemu su Turci potukli udružene katoličke sile (Hrvatsku i Ugarsku, Sveto Rimsko Carstvo i Litvu) u bitci kod Nikopolja. Sam se Žigmund jedva spasio te preplovivši Crno i Egejsko More se iduće godine vratio u svoje kraljevstvo, dok se u Hrvatskoj smatralo da je poginuo u bitci. Iz tih je razloga grof Stjepan II. Lacković, gospodar Međimurja i Zale te hrvatsko-slavonski ban odredio da se na tradicionalnom Hrvatskom Saboru u Steničnjaku odabere novi kralj. Međutim, Žigmund uskoro dolazi i, saznavši za urotu koja mu se u Hrvatskoj spremala (a uz koju je pristala većina hrvatskog plemstva, uključujući i pojedine Zrinske i Frankopane), saziva sve navedene na slavonski sabor u Križevcima, gdje je najavio dodjeljivanje opće amnestije (oprosta) za pobunjenike.

Sabor je doista održan, i to u stolnoj crkvi križevačke biskupije Sv. Križa, međutim umjesto amnestije naredio je kralj da njegovi vojnici kukavički pogube hrvatske plemiće, koji su u crkvu ušli bez oružja, kako nalaže katolička vjera i tradicija. Navodno je razlog za sukob i kasniji pokolj bio verbalni napad mađarskih plemića na kralja zbog kukavičluka iskazanog na Nikopolju, međutim za takvo što nema čvrstih povijesnih dokaza, niti opravdanja za Žigmundov čin. Ovaj je zločin ostao upamćen kao jedan od najgnjusnijih u čitavom hrvatskom srednjovjekovlju, te zorno prikazuje prilično nepravedan i loš odnos stranih vladara prema Hrvatskoj, koju su smatrali samo običnom provincijom u kojoj mogu činiti što žele, a ne zasebnim kraljevstvom bogate kulture i tradicije.

Autor: Juraj Njegovan pl. Balen
Foto: Oton Iveković