istanbulska konvencija, rodna ideologija, hdz, europski parlament, frano čirko, u ime obiteljiFoto: Reuters

U Europskom parlamentu održano je glasovanje o ratifikaciji kontraverzne Istanbulske konvencije. 489 zastupnika glasovalo je “za”, 114 “protiv”, 69 zastupnika je bilo suzdržano.

Ovako su glasovali hrvatski zastupnici u Europskom parlamentu:

Dubravka Šuica (HDZ) – ZA

Željana Zovko (HDZ) – ZA

Tonino Picula (SDP) – ZA

Biljana Borzan (SDP) – ZA

Ivan Jakovčić (IDS) – ZA

Jozo Radoš (GLAS) – ZA

Davor Škrlec (Nezavisni, bivši OraH) – ZA

Ivica Tolić (HDZ) – PROTIV

Marijana Petir (Nezavisna) – PROTIV

Ruža Tomašić (HKS) – PROTIV

Ivana Maletić (HDZ) – SUZDRŽANA

Ova ratifikacija odnosi se samo na razinu Europske unije, dok o tome hoće li Konvenciju prihvatiti pojedine države članice odlučuju parlamenti samih država. Kod nas je priprema za ratifikaciju u tijeku – Milanović je započeo proces ratifikacije stavljanjem potpisa na Konvenciju u 2011., a Plenković nastavio kada je krajem 2016. najavio ratifikaciju u Saboru.

>>> SRAMOTNA IZJAVA DUBRAVKE ŠUICE: “Bilo bi nam lakše da je Istanbulsku konvenciju ratificirala Milanovićeva Vlada, ali HDZ neće odustati”

Građani su se na javnoj raspravi o zakonu kojim bi se ratificirala Konvencija izjasnili PROTIV ratifikacije – usred ljeta bilo je više od 300 komentara na portalu e-savjetovanja, od kojih je 4/5 bilo protiv.

Jedan od sudionika javne rasprave bio je i predsjednik stranke Generacija obnove Frano Čirko:

“Protiv sam ratifikacije Istanbulske konvencije iz razloga što ista omalovažava i obezvrjeđuje problem nasilja nad ženama i nasilja u obitelji time što preko leđa tog problema suptilno ratificira štetnu i neznanstvenu rodnu ideologiju. Iz teksta konvencije je u potpunosti jasno da je rodna ideologija primarni, a nasilje nad ženama i u obitelji tek sekundarni razlog donošenja Konvencije. Nasilje nad ženama i nasilje u obitelji je ozbiljan problem današnjice i ne smije biti kontaminiran niti jednom ideologijom, pa tako ni rodnom. Sve ostalo je bešćutno iskorištavanje problema nasilja za promociju ove ili one ideologije, što ova Konvencija nažalost jest. Budimo pozitivan primjer Europi i svijetu, budimo odlučni u borbi protiv nasilja nad ženama i nasilja u obitelji te recimo NE Istanbulskoj konvenciji i NE ideologizaciji problema nasilja”, napisao je Čirko u javnoj raspravi koja je još uvijek dostupna na stranicama Vlade Republike Hrvatske.

Podsjetimo, u Hrvatskoj je odluku o potpisivanju Istanbulske konvencije donijela SDP-ova Vlada Zorana Milanovića 2012., a Andrej Plenković prije izbora 2016. godine javno je obećao da se “protivi nametanju rodne idoelogije”.

Rodnu ideologiju nameće upravo ratifikacija Istanbulske konvencije.

Udruga u ime obitelji napomenula je nekoliko posljedica koje donosi Istanbulska konvencija, a na koje sada podsjećamo.

Istanbulska konvencija sadrži definiciju pojma „rod“, koja bi nakon ratifikacije postala pravno obvezujuća za Hrvatsku, i tumači nasilje kao “rodno utemeljeno”. Prema Konvenciji (čl. 3. c): „’rod’ označava društveno oblikovane uloge, ponašanja, aktivnosti i osobine koje određeno društvo smatra prikladnima za žene i muškarce.” Takva definicija unosi dihotomiju između čovjekova spola kao spola i društvene dimenzije spola, nazivajući je “rodom”, jer pretpostavlja da su spol i njegova društvena dimenzija dvije odvojene i nepovezane stvarnosti, za što nema utemeljenja u realnosti ni u znanosti, već proizlazi iz ideologije.

Takva obvezujuća odredba dovela bi do sljedećih posljedica:

1. Unošenje znanstveno nepotvrđenih teza (rodne ideologije) u obrazovni sustav izmjenom kurikula,
2. Ograničavanje primarne uloge roditelja u odgoju i odlučivanju o obrazovanju vlastite djece, u skladu s vlastitim vjerskim i drugim uvjerenjima,
3. Ugroženost slobode vjeroispovijedi zbog netrpeljivosti prema vjerskim zajednicama, izazvane naukom koji se razlikuje od rodne ideologije
4. Pojava kampanja i programa koji za cilj imaju podizanje svijesti o “rodu”, odnosno promicanje rodne ideologije u neformalnim obrazovnim okruženjima, sportskim i kulturnim okruženjima, okruženjima za slobodno vrijeme te u medijima.

Pojedine zemlje u kojima postoje zakoni o “rodnom samoodređenju” omogućuju, primjerice, da osoba promijeni svoj spol u osobnim dokumentima na temelju obične izjave nadležnom tijelu. Takve zakone u posljednje četiri godine donijele su Malta, Irska, Norveška, Danska, Argentina i Belgija.

Izvor: Sloboda.hr/Narod.hr