LNG – projekt u središtu geopolitičkih razmirica

Plutajući LNG terminal uskoro počinje s radom na otoku Krku, nakon dugo peripetija. Ovaj projekt od velike geopolitičke važnosti bio je predmetom interesa stranih sila. Kada projekt bude u punom pogonu omogućit će Hrvatskoj pristup plinu koji ne dolazi samo iz ruskih izvora.

Na sastanku Inicijative tri mora u Varšavi 2017. godine, na kojem je bila i hrvatska predsjednica Kolinda Grabar Kitarović, američki predsjednik Donald Trump je pohvalno spomenuo LNG projekt na otoku Krku. Trump je naglasio da je bolja energetska povezanost i mogućnost pristupa brojnim tržištima energenata vrlo važna, a među koje pripada projekt na otoku Krku. Podrška je stigla i iz Europske unije. Prošle godine Europska komisija je odobrila 100 milijuna eura kao potporu izgradnji LNG terminala.

Plin i nafta sa s druge strane su važan dio novije ruske politike. Metodom mrkve ruska strana može prijateljskim zemljama ponuditi jeftini plin, a metodom batine uskratiti ga onima koji ne slijede pro-rusku liniju, kao što je bio slučaj s Ukrajinom 2009. godine. Gazprom i druge energetske državne kompanije nisu samo dobar izvor zarade za Rusiju, nego i metoda osvajanja i zadržavanja političkog utjecanja. Nije ni čudo da Europska unija i SAD zajedno surađuju na tome da se plinski utjecaj Rusije na Europu oslabi i da se osiguraju alternativni kanali dobavljanja plina.

Ruska strana nije ostala bez komentara na LNG projekt. Komentirajući LNG projekt 2017. ruski veleposlanik Anvar Azimov ponudio je jaču rusku suradnju na plinofikaciji, a i veći uvoz ruskog plina. Prošle godine je Azimov ocijenio da će Hrvatska preko LNG-a dobivati puno skuplji plin, tj. da je za Hrvatsku bolje se koncentrirati na dobavljanje ruskog jeftinijeg plina.

Mirela Ahmetović – lice otpora protiv LNG projekta

Kao kandidatkinja za predsjednika SDP-a odjednom se u velikom stilu pojavila Mirela Ahmetović, načelnica Omišlja od 2013. godine, općine jako upletene svojom lokacijom u LNG projekt.

Ahmetović je kao načelnica Omišlja vrlo brzo postala jedno od najvidljivijih lica među onima koji se protive gradnji plutajućeg terminala. Razloga protiv ima mnogo prema Ahmetović: od toga da je to preskupo i neisplativo, da postoji opasnost za onečišćenje, da se krše zakoni i planovi te da će korist za lokalni kraj biti vrlo mala. Energična Ahmetović vrlo je brzo postala trn Vladi svojim akcijama, prosvjedima i žalbama.

Sredinom 2017. godine odlučeno je da će LNG projekt biti plutajući, tj. da će se odustati od kopnene verzije. Prilikom prezentacije studije te iste godine, Ahmetović je javno izjavila da je taj cijeli projekt nedorečen i opasan za dugotrajnu budućnost kraja. Sljedeće godine u veljači krenule su i konkretne akcije, okupljanje sedam načelnička i gradonačelnička s otoka Krka koji su pod vodstvom Ahmetović dali izjavu kako projekt nije prihvatljiv. U ožujku te godine se okupio velik prosvjednika u Rijeci protiv gradnje LNG-a u kojoj su potporu prosvjednicima, ali i Mireli Ahmetović dali njeni moćni stranački kolege, riječki gradonačelnik Vojko Obersnel i primorsko – goranski župan Zlatko Komadina. Ahmetović je optužila tadašnjeg ministra zaštite okoliša i energetike Čorića da je pokušao osigurati njenu privolu tako što joj je obećao dodatno ulaganje državnih tvrtki u taj kraj u zamjenu za prestanak javnog djelovanja protiv projekta. Iako je projekt napredovao, načelnica nije stajala nego je objavila pismo u kojem je optužila vladu za laganje, projekt prijavila građevinskoj inspekciji, a onda obećala kako će u sve uplesti i ustavni i europski sud.  Zadnji rafal usmjeren prema vladi dogodio se u jeku blokade zbog epidemije korona virusa. Naime Ahmetović je zaprijetila kako općinski stožer neće izdavati propusnice jer preveliki broj osoba putuje i sudjeluje u izgradnji LNG-a i tako potencijalno širi virus.

Ono što je zanimljivo jest da Ahmetović u suradnji sa svojim kvarnerskim stranačkim kolegama gura alternativni projekt. Ahmetović je umjesto plutajućeg poduprla projekt: kopnenog LNG-a, dok je to isto napravio i njezin stranački kolega Komadina.

Ruski igrači u borbi za LNG

Zemljište na kojem bi se gradio kopneni LNG je originalno bilo u vlasništvu Dina Petrokemije, tvrtke HDZ-u bliskog kvarnerskog tajkuna Roberta Ježića. Robert Ježić je nakon krize 2009. upao u ozbiljne probleme te se njegovo carstvo raspalo, proizvodnja prestala i sve završilo u rukama raznih banaka zbog dugova. Na početku 2018. godine dugove za Dina Petrokemiju otkupljuje luksemburška tvrtka Gasfin i tako stječe vrijedno zemljište, s namjerom da ondje ili pokrene proizvodnju nečeg drugog ili da sagradi kopneni terminal. Odmah su se pojavile sumnje da Gasfin nije u tome poslu sam, odnosno kako je ta tvrtka samo paravan ruskog Gazproma, što je vodstvo Gasfina negiralo. No, s druge strane vodstvo je priznalo da ozbiljno surađuje s Gazpromom na nekoliko velikih projekata. Treba podsjetiti da se još 2013. šuškalo da je Gazprom zainteresiran za kupnju tog zemljišta.

Gasfin je naravno ponudio vladi suradnju na gradnji kopnenog LNG-a, s time da je otklonio mogućnost gradnje plutajućeg. U Wall Street Journalu pojavio se tekst, koji su supotpisali bivši ministar vanjskih poslova Miomir Žužul i američki lobist povezan s Hrvatskom David Rivkin, u kojem se optužuje da je Gasfin samo paravan Gazproma te da ruski lobi potiče lokalne ljude na bunu protiv projekta.

No, Sabor je sredinom 2018. godine usvojio tzv. „lex LNG“, uz veliko negodovanje oporbe. Time je projektu plutajućeg terminala dano zakonsko pokriće, a Vlada je barem privremeno  uspješno zaobišla Gasfin.

Kao prilog teze da je kopneni LNG bolji, Ahmetović je citirala je studiju koja je napravljena dok je Mladen Antunović bio voditelj LNG projekta. No, problem je u tome što Antunović nije neutralan izvor. Antunović je bio na čelu LNG projekta do svoje smjene pred sam kraj 2016. godine te je vrlo brzo našao novi posao: direktor razvoja poslovanja tvrtke Trans LNG koju je osnovao gore spomenuti Gasfin. Antunović je u svojoj funkciji postao de-facto glasnogovornik Gasfina. Pojavile su se sumnje da je Antunović zapravo potajno proslijedio protivnicima studiju, te optužbe da se pojavljivao na skupovima protivnika projekta i davao im materijale protiv projekta.

Antunović je HNS-ov kadar blisko povezan s bivšim ministrom gospodarstva Ivanom Vrdoljakom koji ga je gurao u državne tvrtke povezane s plinskim biznisom. Kako piše u svojoj analizi Davor Dijanović, Vrdoljak je opstruirao LNG projekt koliko god je mogao te je i zato postavio sebi bliskog Antunovića na čelo LNG projekta. Istodobno je Vrdoljak potpomagao ruski plinski lobi, te je u njegovo vrijeme PPD Pavla Vujnovca, glavnog partnera Gazproma i uvoznika ruskog plina, doživio enorman rast profita. Treba podsjetiti da je jedna od Vrdoljakovih pomoćnica u ministarstvu, Sabrina Šiklić odmah nakon kraja svoje karijere u Vladi našla posao upravo u upravi Vujnovčeve ENNA grupe.

Pobjeda Ahmetović = pobjeda interesa ruskog plinskog lobija?

Ovdje treba napisati da Ahmetović nema poslovnih, rodbinskih ili nekih drugih bliskih veza s političarima i poslovnjacima iz Rusije, no njezine dosadašnje akcije savršeno su se poklapale s interesima ruskog plinskog lobija, točnije tvrtkom Gasfin koja je postala vlasnik vrijednog zemljišta u Omišlju. Iako je i njezin protukandidat Peđa Grbin također govorio protiv ovog projekta, Ahmetović je u svojim dosadašnjim naporima i prosvjedima otišla puno dalje.

U svakom slučaju, ruski lobi ne spava i ne libi se upletati u politiku, kao što smo vidjeli s osnivanjem Škorine koalicije u kojoj su se našli ljudi bliski glavnom uvozniku ruskog plina kod nas, Pavlu Vujnovcu. U naredno vrijeme treba pozorno držati oko na prevrtanja u SDP-u, i tko će i kako se postrojiti u unutarstranačkim okršajima.

Autor: Krešimir Džoić
Foto: HanzaMedia/Sloboda.hr