Ivan Pavelić, predsjednik Uprave Hrvatskih šuma, u razgovoru za Jutarnji list progovorio je o ugovoru temeljem kojeg ima pravo na 2,3 milijuna kuna bonusa. Tročlana Uprava Hrvatskih šuma sudski traži isplatu ukupno 5,3 milijuna kuna bonusa. Intervju za Jutarnji list, u kojemu Ivan Pavelić pokušava opravdati milijunske bonuse, prenosimo u cijelosti:
Gospodine Pavelić, kako vi vidite ovu zavrzlamu oko vaše tužbe za isplatu bonusa zbog dobrih rezultata HŠ-a?
– Mislim da su političari u pretkampanji nepotrebno digli veliku buku. Ovo nije političko pitanje, nego ekonomsko-pravno pitanje, a nisam vidio niti jedan komentar ekonomista. Bitno je pred svako od poduzeća postaviti jasne ciljeve, koji se ne bi trebali mijenjati s promjenom vlasti, i naći odgovor na pitanje želimo li da nam tvrtke u državnom vlasništvu napreduju ili ne, odnosno trebaju li imati dobar menadžment ili ne.
Da odmah razjasnimo, kakakv ste vi to ugovor skopili s ministrom Jakovinom nakon što ste početkom 2012. godine preuzeli HŠ?
– Ugovori nisu bili tajni, samom činjenicom da su bili pokazani onima koji su radili clean start u kolovozu 2012. Ugovori s upravom su poslovna tajna, a to znači da ih je mogao vidjeti svatko tko je ovlašten za to pod uvjetom da čuva poslovnu tajnu, npr. Državna revizija, vanjska revizija, bilo koji ministar, Nadzorni odbor da ga je tražio itd.
Što je tim ugovorima definirano drukčije u odnosu na prethodne uprave?
– Našim ugovorom su definirane tri bitne stvari koje su različite od ugovora prethodne Uprave, a to su da nam je plaća manja oko 10% nego što je bila njima. Da nemamo životno osiguranje, koje je za svakog člana Uprave koštalo više od pola milijuna kuna. Da nas ima 3 člana Uprave, a ne 5, koliko je bilo njih. Da je naš bonus definiran kao postotak od dobiti, za razliku od njihova koji je definiran do 5 plaća godišnje. I najzad, da imamo pravo na bonus samo ako ostvarimo bolji rezultat od prethodne Uprave, a taj bonus je samo na razliku bolje ostvarenog rezultata. Samo na smanjenju plaća, smanjenju broja članova Uprave i neimanju životnog osiguranja trošak Šuma je manji za 10 milijuna kuna. Dakle, u razdoblju 4 godine, ova Uprava je ‘jeftinija’ od prethodne u istom razdoblju za oko 10 milijuna kuna.
Kako se konkretno računao taj bonus?
– On bi se računao samo na razliku od najboljeg rezultata koji je ostvarila prethodna Uprava. Uzmimo za primjer poljoprivrednika. Ako svake godine proizvodi 5 t/ha pšenice. Ako mu netko ponudi da će svojim aktivnostima podići proizvodnju s 5 na 8 tona bez povećanja troškova, tada vjerujem da bi svaki poljoprivrednik vrlo rado dao 10% od te 3 tone povećanja jer će njemu ostati 7,7 tona. To se zove novostvorena dodana vrijednost. Konkretno, što se samog našeg ugovora tiče, 0,75% na razliku dobiti je više nego primjeren iznos jer prije svega treba ostvariti bolji rezultat, a tek ako je ostvaren, na razliku se računa 0,75%.
Po svemu sudeći, ostvarili ste značajno bolji rezultat nego prethodna Uprava. I je li vam se isplatio taj bonus?
– Ne, nije nam isplaćen bonus, nego smo pisali ministru kao Skupštini društva da donese odluku o isplati bonusa. Naime, kada bismo sami sebi isplatili bonus bez odluke Skupštine, tada bismo radili prekršaj jer, u odnosu na Upravu, Skupština zastupa društvo. Kako se ministar oglušio na poziv da donese takvu odluku, po uzoru na Sindikat, odlučili smo svoja prava tražiti sudskim putem. Dakle, sud će odlučiti o tome da li u skladu s ugovorom i ostvarenim rezultatom ostvarujemo pravo na bonus ili ne.
Pitam se zašto niste tražili da vam se bonus isplati za Milanovićeve Vlade. Vjerujem da bi vas odbio i odmah smijenio?
– Pa, moguće je da bi se to dogodilo, ali u ugovoru je navedena mogućnost da se bonusi isplaćuju nakon tri godine poslovanja. Mi smo to i napravili.
Dakle, bili ste dovoljno lukavi pričekati smjenu vlasti pa tražiti bonus?
– To ste vi rekli. Ne znam zašto bih se trebao opravdavati za nešto što nam je zajamčeno ugovorom.
U javnosti se zakotrljalo pitanje moralnosti isplate bonusa. To je i potegnuo ministar Romić. Kako vi gledate na tu stranu bonusa?
– Poduzeća ne bi trebalo razlikovati po tome jesu li državna ili ne. Postoje dobra poduzeća koja donose dobit i loša poduzeća koja to ne čine. Poduzeće je uvijek u funkciji vlasnika, bez obzira na to je li to država ili privatni vlasnik. Kada bi se željelo da neka organizacija ne donosi dobit, tada bi se ona osnivala kao agencija ili kao neki drugi oblik neprofitnih udruga. Cilj je svakog poduzeća, uz obavljanje osnovne djelatnosti, i ostvarivanje dobiti. Često se u javnosti mogu čuti dva oprečna stajališta, a to su da država nije dobar gospodar ili da može biti dobar gospodar ako se angažira dobar menadžment. Šume su primjer da država može biti dobar gospodar jer je u zadnje dvije godine ostvarena dobit veća od ukupne dobiti ostvarene u zadnjih 25 godina.
I što će onda biti s vašim bonusom?
– Da vam kažem iskreno – nema ništa besplatno!!! Bonus je najjeftiniji način ugovaranja s menadžmentom jer će biti plaćen tek ako se ostvare postavljeni ciljevi, odnosno ako se napravi dobar financijski rezultat. U slučaju da on izostane, tada neće biti ni bonusa, odnosno neće biti troška za poduzeće.
Kako to mislite?
– Svaki vlasnik bi trebao biti i više nego sretan da plati takav bonus jer to znači da je vlasnik zaradio značajno više novaca. Pitajte ministra Marića je li zadovoljan činjenicom da je u državni proračun u zadnje dvije godine uplaćeno više od 300 milijuna kuna koje prije nisu uplaćivane ili da je u istom razdoblju vrijednost poduzeća porasla 3 puta, odnosno za više od 1,5 milijardi kuna. Dakle, na pitanje je li moralno ili nije ugovarati bonus u državnim tvrtkama, odgovor je da ovisi o ciljevima. Ako se želi postići napredak i ostvariti bolji financijski rezultat, tada je najjeftiniji način realizacije toga ugovaranje bonusa s menadžmentom, a ako se želi zadržati postojeće stanje ili ako politika želi imati utjecaj na zapošljavanje i vođenje poduzeća kako njima odgovara, tada nije potrebno ugovarati bonus jer na čelo tvrtke treba staviti nekoga tko će slušati, a taj nije kadar napraviti rezultat i ostvariti bonus.
Kako je to bilo za bivše Uprave?
– Evo, prethodnoj Upravi su za 70 milijuna kuna dobiti kroz 4 godine plaćena životna osiguranja koja su Hrvatske šume koštala 3 milijuna kuna. I to bi oni dobili bez obzira na to jesu li ostvarili dobit ili gubitak. Konkretno, u ovom slučaju, bonus iznosi 1,75% razlike ostvarene dobiti, dok 98,25% te dobiti ide vlasniku, odnosno državi, koja u prethodne 4 godine ta sredstva nije dobivala, a radi se o ukupno više od 380 milijuna kuna dobiti.
Želite zapravo reći da ste zaradili 300 milijuna kuna više nego Vuletićeva Uprava?
– Da. Zaradili smo oko 310 milijuna kuna više nego prethodna Uprava u istom razdoblju. I vrlo smo ponosni na rezultat koji smo ostvarili. Zaradili smo za državu 310 milijuna kuna koje se sada mogu uložiti u izgradnju vrtića, škola ili na neki drugi način korisno upotrijebiti.
A što ćemo s moralnosti bonusa?
– Pitanje moralnosti značajno je šire od bonusa u ugovorima. Je li moralno to što mi radimo, a netko drugi ne radi… Je li moralno to što mi imamo redovitu plaću, a netko nema… Jako je puno takvih moralnih dilema. Ako smo zaradili za vlasnika 310 milijuna kuna više nego prethodna Uprava i ako je u tom iznosu država imala koristi, onda svakako smatram primjerenim i moralnim da dobijemo nagradu za to!! Pa to se zove pobjednički mentalitet kojim se motiviraju bolji rezultati. Vjerujem da u svakom državnom poduzeću u Europi menadžment ima pravo na bonus ako ostvari bolje rezultate od onih koji su bili ranije jer, primjerice, Volkswagenovu menadžmentu je isplaćen bonus unatoč aferi s lažiranjem podataka o zagađivanju.
Bivši ministar Jakovina pozvao vas je da odustanete od bonusa. Kako ste mu odgovorili?
– Nije baš praksa u Hrvatskoj da oni koji prema ugovoru zarade novac odustanu od isplate. Bi li to značilo da svi oni koji rade s državnim poduzećima i koji su ostvarili dobit trebaju vratiti tu dobit?! Kakva je to poruka mladima: možete zaraditi, ali bi bilo dobro da od zarade odustanete. Mi kao Uprava smo uvijek bili otvoreni za razgovor, ali s nama nitko nije pokrenuo razgovore.
Pa niste li pregovarali s ministrom Romićem?
– Mi smo u mirnom postupku od ministra Romića zatražili isplatu bonusa, očekujući da će nas pozvati na razgovor na tu temu i predložiti kompromisno rješenje.
Znači, u postupku je i odšteta Marije Vekić, treće članice Uprave?
– Da, kad kažem mi, mislim na cijelu Upravu. Nažalost, ministar se oglušio na naš poziv, a nije nas ni pozvao na razgovor. Kako ne bi nastupila zastara, mi smo bili prisiljeni svoja prava iz ugovora zatražiti sudskim putem. Budući da pravosuđe nije baš jako brzo u donošenju pravorijeka, to svakako ima dovoljno vremena da se sjedne za stol i razgovara o mogućnostima te nađe rješenje koje je svima prihvatljivo jer ozbiljni partneri o ozbiljnim temama razgovaraju za stolom, a ne preko medija.
Sada, kad je do toga došlo, zanima me i dokad traje vaš ugovor na čelnom mjestu Uprave HŠ-a. Jakovina vas je postavio, ali Romić nije smijenio?
– U mom ugovoru ne piše koliko traje mandat nego je navedeno da obnašam funkciju do eventualnog opoziva Skupštine. Ministar Romić je donio odluku kojom se potvrđuje da je Uprava dobro obavljala svoj posao u 2015. godini.
Čujem da niste baš omiljeni u poduzeću zbog vašeg stila rada?
– Svako uvođenje reda predstavlja bolne rezove za radnike. U konačnici, većina ljudi voli i podržava red, ali taj postupak uvođenja reda je za svakoga ‘težak’ jer se gube određene beneficije. Poznata je činjenica da smo svi mi za reforme, ali nitko ne želi da se to događa preko njegovih leđa. Mislim da je puno bitnije ako radnici vjeruju da se može uvesti red nego jesam li omiljen ili ne. Menadžer može biti omiljen samo u sustavima u kojima sve apsolutno funkcionira i koji se ne mijenjaju. Svaka promjena uzrokuje otpore, a pogotovo ako se takva promjena događa poslije 20-30 godina rada na jedan specifičan način.
Rekli ste da niste član SDP-a, ali stalno vam se spočitava da vas je Jakovina, kao čovjeka izvan struke, postavio na funkciju kao protuuslugu za kredit od 60.000 eura koji ste mu u Slavonskom Brodu isplatili kao direktor Osiguranja Helios. Kako to komentirate?
– Većina naših građana ima kredit. I siguran sam da oni ne misle da su dobivši kredit zapravo dobili uslugu. Kredit koji je bio dan gospodinu Jakovini bio je s tržišnom kamatnom stopom, a založio je pod hipoteku cjelokupnu imovinu koju je imao kao jamstvo da će taj kredit i vratiti. I vratio ga je u cijelosti, zajedno s kamatom, nekoliko godina prije nego što je postao ministar. Ako bismo na davanje kredita gledali kao prijateljsku gestu, tada bi direktor banke imao velik broj prijatelja, ali isto bi tako stalno bio u sukobu interesa. Vjerujem da sadašnji ministri također imaju kredite, ali isto tako da poslovno rade s tim bankama u kojima imaju kredite.
Usput, koliki ste imali bonus za uspjeh u toj tvrtki?
– Imao sam ugovorno pravo na 5% od ostvarene dobiti kao bonus za dobro poslovanje.
Izvor: Sloboda.hr/Jutarnji list
Foto: Snimka zaslona