Novinar i publicist Igor Vukić, tajnik Društva za istraživanje trostrukog logora Jasenovac u Bujici je govorio je o svojoj knjizi „Jasenovački logor – istraživanja“ koju je izdao prije godinu dana i u kojoj demaskira komunističku propagandu i mit o Jasenovcu. Pozvao je na javno sučeljavanje Slavka Goldsteina.
– Za dva dana Goldstein promovira svoju knjigu „Jasenovac – tragika – mitomanija – istina“. Imam cijeli niz dokaza i dokumanata da u toj knjizi iznosi površne i pogrešne podatke, zato ga pozivam na javno sučeljavanje – odmah, sad i bilo gdje – pa da vidimo tko govori istinu i zašto nekome nije u interesu da se istina o Jasenovcu napokon ispriča!
Igor Vukić ima posebnu težinu kada govori o rezultatima istraživanja o logoru Jasenovac, jer je njegov otac kao malo dijete također prošao kroz logor. Vukić ne skriva da je srpske nacionalnosti i smatra da je najvažnije da se sazna istina.
Vukić je u Bujicu donio i cijeli niz dokumenata, uključujući popise jasenovačkih zatvorenika koji su puštani na slobodu prigodom Božića, 10. travnja ili na Antunovo.
Najgnusnije su laži o ubojstvima 20.000 djece u Jasenovcu! Prava je istina da su vlasti NDH i tadašnja Hrvatska vojska spašavale srpsku djecu s Kozare, koju su gladnu i bolesnu u šumama ostavljali partizani – rekao je u Bujici Vukić.
VUKIĆ: – Nadam se da će oko Jasenovca napokon početi prevladavati mirniji tonovi. Već i sam dolazak Goldsteina na svečanu premijeru filma gospodina Sedlara je dobar znak. Još prije godinu dana tako nešto je bilo nezamislivo…
U Bujici je ekskluzivno objavljen i insert iz Sedlarova filma u kojem se vidi naslovnica Vjesnika iz vremena komunističke Jugoslavije, kojom doslovce dominira naslov: „Leševi iz Jasenovca Savom plutali prema Zagrebu!“ Evidentno je riječ o najgoroj vrsti titoističke propagande jer Sava ipak ne „teče prema Zagrebu“, već u drugom pravcu…
Važna gošća na premijeri Sedlarova filma bila je i izraelska veleposlanica u Zagrebu Zina Kalay Kleitman. O filmu govore biskup Vlado Košić i ministar kulture Zlatko Hasanbegović, a Slavko Goldstein i Drago Pilsel pobjegli su pred kamerama Bujice kada je novinarka i od njih pokušali dobiti izjave.
VUKIĆ: – Do devedesete godine nismo mogli istraživati Jasenovac jer su ljudi koji bi ukazivali na mit i laž o njemu, ostajali bez posla ili išli u zatvor! Sada napokon možemo mirno razgovarati o tome, bez histerije i teških tonova. Jedan novinar je u komunizmu bio osuđen na zatvaranje u duševnu bolnicu, na čak tri godine – jer je u svom tekstu prepričao tezu Franje Tuđmana o pretjeranosti priča o stradavanjima u Jasenovcu!
Jasenovac nije bio nikakav logor smrti, to je bio radni logor, zatvor za one koji su se ogriješili o zakone NDH – rekao je Vukić i dodao: – U mom djelu istraživanja možete pronaći ljude koji su davali izjave nakon rata i govorili su kako im je bilo, što su sve radili u Jasenovcu. Donio sam ekskluzivni dokument, popis 185 ljudi puštenih iz logora za Božić 1943. godine. Među njima je i Jure Miliša, čovjek koji je poslije rata napisao knjigu o logoru, a zato jer je prikazivaala drugačiju sliku o logoru – bila je zabranjena. Na njegove zapise se danas pozivaju mnogi i kažu da je knjiga autentična. No, on nije bio u Jasenovcu, već u Staroj Gradiški. Neki povjesničari to uopće ne znaju.
VUKIĆ: – Većina zatočenika su u logor dolazili po odlukama policije, na temelju zakona koji je donesen u studenom ’42. godine. Kad bi im istekla kazna, pušteni su iz logora. Ljudi su izlazili i ulazili u logor. Neki su ostajali u logoru raditi. Tamo je bilo svega 6 baraka, maksimalno 2.000 ljudi je moglo stati u logor. Već to pokazuje da je brojka od 80.000 žrtava čudna.
Komunistička propaganda o jasenovačkim žrtvama je započela još u veljači ’42. kada se šalje pismo partizanskim skupinama i u njemu govori o 10.000 stradalih drugova! Od tada, brojke su išle samo gore. Neki su lagali o 600.000 – 700.000, a dolazilo se i do milijun! Gdje su svi ti ljudi pokopani?! Kako je moguće da od 15 ili 20 ljudi koji su preživjeli Jasenovac i s kojima sam osobno razgovarao . nitko ne spominje masovna ubojstva?!
Što se događalo nakon 1945. godine u Jasenovcu – zanimalo je voditelja, a Vukić je odgovorio:
– Kroz Jasenovac prolaze kolone s Križnog puta, a mnogi od njih su pronađeni mrtvi. Sada tamo stvarno plivaju leševi po Savi, čega nije bilo u ranije vrijeme. Svjedoke tih događaja su strijeljali. Jedan od najdrastičnijih slučajeva je strijeljanje čovjeka koji je preživio sve to i prijavio se svom nećaku koji je bio partizan. Otišli su zajedno u partizansku komandu i nikada se nisu vratili. I na taj način su sakrivali tragove. I nakon rata dugo se šutjelo o svemu. Ljudi su se naprosto bojali da ih komunistička milicija ne bi odvela i osudila, nisu se usudili izlagati opasnosti. Posljedica svega je da je i rat ’91. dobrim dijelom izbio zato jer je Srbima Jasenovac poslužio kao motivacija za osvetu!