Svaki put kad pročitate neki članak koji sadrži termine poput ženska pravapatrijarhat, pay gapglass ceilingrape culture i sl. kopirajte ime autorice u Google image search i prepustite se valovima užasa i gađenja. Nekad se radi o istinski nakaznim kreaturama, nekad samo o nemirnim očima koji odaju konstantnu paniku i bijeg od pomirenja s vlastitom biološkom ulogom na ovom svijetu, a nešto češće o pit bull čeljustima koje signaliziraju višak testosterona. U 9 od 10 slučajeva svjedočit ćete nekom obliku teške ružnoće, pretilosti ili hormonalnog disbalansa.

Zašto su feministice ružne je jednostavno, a ipak kompleksno pitanje. Prvenstveno, nisu feministice ružne žene, nego su ružne žene feministice. Feminizam je bol ljubomore i zavisti koja se racionalizira kroz proturječne i nedorečene idiotarije i preko medija razglašava kao jednostavna istina.

Ono što je jasno vidljivo u feminističkom i lezbijskom modnom i estetskom izričaju jest da se ružnoća nipošto ne treba skrivati i maskirati. Postoji brdo žena koje na slikama ne izgledaju previše privlačno, ali koje vedrim duhom, smiješkom, kratkom suknjom, koketnošću ili dobrotom mogu pobuditi i puno više od simpatije. Ovdje je cilj suprotno – postati Meduza – potencirati ružnoću toliko da pobuđuje najdublji užas kod svakog muškarca zdravih očiju, da mu testisi usahnu od masnih šlaufova i kratke kose koja dodatno naglašava facijalnu asimetriju, i da mu se cijelo tijelo, osim jednog dijela, skameni od otrovnih zmija koje obitavaju u njenoj glavi.

Promotrimo samo par poznatijih primjera ove vrste:

1. Masha Gessen

Daj mi kume koji dinar, dao ti bog sreću zdravlje u kuću!

Ruski kostur koji liči hibridu Woody Allena i cigana svirača iz Ko to tamo peva, majka čopora djece koji je na neki čudan način napravila s čoporom sličnih nakaza. Poznata je po izjavi kako tradicionalni brak i obitelj trebaju biti uništeni subverzijom i po ismijavanju Vladimira Putina jer je nizak i ružan. Vole ju svi mladi i cool ljudi, od Jona Stewarda do nacionalnih televizija sjevernoeuropskih država, jer je jako pametna i priča istinu.

2. Andrea Dworkin

Morž djecožder

Biće koje je iz toplog američkog doma otišlo živjeti u Nizozemsku, gdje se, nakon neuspješnog braka s nasilnikom, odalo prostituciji i švercanju heroina. Na povratku u SAD, postaje ikona radikalnog feminizma i sveopći autoritet na području politike, društva, muško-ženskih odnosa, kriminala i, kako nam slika govori, vjerojatno i nutricionizma.

3. Sandra Fluke

Davaj pare.

Advokatuša koja je postala heroj predsjedničkih izbora u SADu 2012. godine borbom za to da joj porezni obveznici plaćaju kontracepciju. Primitivni konzervativci su je kritizirali zbog izjave da tijekom studija kontracepcija američku studenticu može koštati i oko 3000$, ne uzimajući u obzir to da gospođica Fluke vjerojatno u računicu uključuje litru viskija za gospodina prije svakog snošaja.

4. Rebecca Watson

OMG I’M LIKE SO COOL!

Heretkinja koji je unutar Ateističke Crkve Progresivizma stvorila shizmu, odvojivši se od Dawkinsa i njegovih štrebera, jer je bila silovana pozivom na kavu jednog od njih. Promotrite luđački pogled iza hipsterskih naočala i uronite u histerični nemir koji se krije pod nakaradnom frizurom. Ukoliko histerija imalo popusti, postoji šansa da se nađe oči u oči sa svojom prasećom prirodom i skoči u okno lifta u kojem je bila silovana.

5. Gloria Steinem

You go grrrrrrl!

Legenda feminističkog pokreta, koja bi se na prvi pogled mogla čak i učiniti zgođušnom da nije donje vilice koja bi posramila Olivera Kahna i pogleda koji odaje fanatično-svetačku predanost svemu što je lijevo i opsceno, svakoj patologiji i sadizmu koji postoji. Iako ima svetački status, ranije se ogriješila o relativno novu dogmu, Bezgrešnost Transseksualaca, izjavama kako amputacije genitalija ne čine nekog ženom, pa je bilo potrebno pokajanje, nakon kojeg je dobila instantni oprost. Nedavno ju je najbitnija osoba koja je ikad živjela nagradila medaljom za životno djelo.

6. Betty Friedan

Frtalj kruva, buljave oči, polufudbalerka – zna ona šta je potrebno za mušku sreću.

Navodno majka nekoliko komada djece, iako na prvi pogled izgleda kao da je rabin na obrezivanje došao mrtav pijan i potom se moralo rezati i krpati šta se moglo. U mladosti se kretala u mondenim marksističko-staljinističkim krugovima, iz čega je izrasla u kritičarku svega tradicionalnog, prirodnog i dugoročno dobrog za ženski rod. Kućanski rad je ropstvo i žene su nesretne, rekla je, dižući proteste za besplatne abortuse i dobivajući batine od vlastitog muža. Znala je Betty da labavi ne ume da zabavi.

Filozofija feminizma

Što je cilj feminizma?

The goal of feminism is to remove all constraints on female sexuality while maximally restricting male sexuality.

Heartiste

Problem je samo u tome što su žene prirodno hipergamne i nemoguće je da u sustavu neobuzdanog i slobodnog seksualnog tržišta sve budu sretne. Kako nam mudri zavodnik kaže, a promatranje svijeta oko nas potvrđuje, feminizam stoga nije rat za ženska prava, nego rat žena. Žene niske vrijednosti (ružnije, droljastije, bolesnije) prihvaćaju feminizam kako bi smanjile konkurenciju od žena više vrijednosti (ljepše, normalnije, zdravije) – redefiniranje ljepote, normi ponašanja i konačnih ciljeva u ženinom životu mehanizam je kojim se ljestvica pokušava drastično spustiti i omogućiti nakazama da osjete ljubav. Priroda? Priroda je reakcionarna okrutna kurva koju treba utopiti u prvom bunaru. Za svaku ženu postoji alfa plus mužjak, princ na bijelom konju, rock’n’roll zvijezda koja će ju odvesti u orgazmičke visine istinske ljubavi i visokog statusa. Svaka suprotna tvrdnja je patrijarhalna mizoginija.

Promotrite sljedeće frontove feminističke borbe:

1. Borba protiv posramljivanja debelih, nakaznih i promiskuitetnih – S jedne strane zahtjeva se pravo na bivanje ružnom i nakaznom, koliko god to žena htjela, a s druge ostajanje privlačnom svakom muškarcu kojeg poželi, bez obzira na njegove želje.

2. Socijalno kondicioniranje muških seksualnih preferencija – Vjerovanje u magijsku moć feminističkih institucija da preodgojem promijene milijunima godina genetski usađene muške seksualne preferencije, tako da debele, ružne i stare žene postanu privlačne. Istovremeno, svaka ženska seksualna preferencija je sveta, ojačava ženu i čini njeno fundamentalno pravo na ljubav.

3. Patrijarhalna opresija i seksizam – Budući da se feminizam kosi s prirodom na toliko polja, neželjene posljedice dolaze vrlo brzo. Vlastiti neuspjeh se najlakše racionalizira postojanjem mističnih zlih entiteta koji će jednog dana biti pobijeđeni, nakon čega će uslijediti vječna sreća za sve neprivlačne žene.

4. Rape culture – Termin koji daje ženama moć da redefiniraju svoja seksualna iskustva onako kako im odgovara, i koji implicira da svako muško seksualno zadovoljstvo zahtijeva krivnju.

Uz sve ovo provlači se i vječna tema sposobnosti žena da donose odluke – ukoliko žena pronađe svog princa na bijelom konju, ne mora se brinuti za posljedice svojih odluka, jer:

a) ako on uistinu bude princ na bijelom konju, dobila je jackpot;
b) ako ne bude princ na bijelom konju nego ispadne šonjo koji se samo pretvarao da je alfa, nema veze – ona ima pravo na svoju slobodu i njene seksualne izbore se ne smije propitkivati, bilo ih 0, 1 ili 10^8;
c) ako bude princ na konju koji ju ne želi za svoju princezu, uvijek ga može optužiti za silovanje – jer, ako se ona poslije svega ne osjeća dobro, kako to može ne biti silovanje?

Zaključak

Feminizam je socijalna patologija, skup ružnih osjećaja ružnih žena racionaliziran kroz društvene, političke i ekonomske teorije koje nemaju veze sa stvarnošću, rat protiv ljepote, prirode i istine.

Svako lupetanje o tome što je pravi smisao feminizma, a što su esktremizam i nerazumne gluposti treba u startu osuditi kao jeftino slizavanje s političkom korektnošću. Nacizam ima lice, i to lice su Ernst Röhm i Auschwitz. Komunizam ima lice, i to lice su Lenjin i kambožanska polja smrti. Feminizam ima lice, i to lice su Vedrana Rudan i partial birth abortion. Zatvaranje očiju pred pravom prirodom stvari je bijedno.

Ukazivanje na to da postoje i zgodne, normalne, stabilne i zdrave feministice treba ismijati kao neshvaćanje najobičnijih ideoloških trendova. To što je Severina 90ih pjevala Gospe moja ju nije tada činilo katolkinjom, kao što ju niti promoviranje gay brakova danas ne čini progresivcem. To što postoje žene koje pokušavaju nedostatak mozga nadomjestiti ulizivanjem intelektualnoj eliti i odlučuju prigrliti kulturni marksizam ne mijenja pravu prirodu tog pokreta. Uostalom, sama činjenica da postoji potreba da se holivudske flundre slikaju sa znakom “This is what a feminist looks like” je dovoljna da se zaključi da ih većina izgleda toliko nakaradno da su potrebne svjetski poznate seks bombe kako bi uravnotežile svu tu ružnoću.

Dugoročno, feministice će izgubiti. Nikakva borba za redefiniranje ljepote i poželjnih ženskih karakteristika neće promijeniti ljudsku prirodu. Ljudska seksualnost preživjela je tisuće godina prirodnih katastrofa, preživjet će i par desetljeća borbe protiv laži i ružnoće.

Autor: nreakcija.wordpress.com

Napomena: Autor ovoga teksta nije Sloboda.hr, već nepoznati urednik bloga “Nekompetenta reakcija”, ugašenog prije nekoliko godina. Kako jedna ovakva autentična, jedinstvena i literalno bogata kritika feminizma ne bi zauvijek nestala iz međumrežja, odlučili smo uoči ovogodišnjeg “8. Marta” izvući ovaj tekst iz naše privatne zbirke te objaviti ga na našem portalu. Neka nam autor što ne zamjeri.