Na svojoj stranici na Facebooku Bad Blue Boysi su objavili što je svojedobno u nikad prikazanoj Latinici govorio Zdravko Mamić, čovjek koji je sve ove godine, pa tako i ove, tvrdio da je među najzaslužnijima za povratak imena i da je i u Tuđmanovo vrijeme se zalagao za promjenu imena.

Status objavljujemo u cijelosti:

“U proteklom tjednu u kojem se navršilo 20 godina od povratka imena Dinamo, vjerni njegovatelji kulta ličnosti Zdravka Mamića koristeći službene klupske komunikacijske kanale objavili su video o povratku imena Dinamo s ciljem prekrajanja i prilagođavanja klupske povijesti.

Glavni govornik iz svojeg je emigracijskog “press centra” evocirao svoju verziju priče o tome kako je upravo on inicirao pa i proveo postupak preimenovanja kluba iz NK Croatia u NK Dinamo. Uz to iznio je i neke u njemu svojstvenom stilu iskonstruirane priče o tome kako se “jedino on” od svih tada aktualnih dužnosnika kluba i klubu bliskih ljudi, borio za ime Dinamo. Pažljivom slušatelju ali i poznavatelju povijesti njegovog odnosa sa Miroslavom Blaževićem, lako je bilo zaključiti kako svog tadašnjeg mentora, životnog uzora ali i suvlasnika u političkim dekretom privatiziranoj “Croatiji”, prikazuje kao prevrtljivca i Tuđmanovog ulizicu dok sebe nastoji prikazati kao onog koji je jedini “imao muda” pravom i autokratskom šefu kluba u lice reći da griješi u vezi preimenovanog Dinama.

Jedina prepreka imenu Dinamo bio je Franjo Tuđman, prvi predsjednik samostalne Hrvatske. Povratak Svetog imena u to vrijeme mogao se dogoditi samo na dva načina – njegovim političkim ili biološkim odlaskom. Dogodilo se ovo drugo i tog trenutka, u 12. mjesecu 1999. godine bilo je jasno da je povratak imena samo pitanje dana.
Nije se ime vraćalo na nikakvim kućnim seansama kako to lažov i manipulator pokušava prikazati, već su se na tim sastancima dijelile buduće funkcije i interesne sfere. Pa je tako Canjuga inzistirao na ostanku u klubu, a Mamić na ulasku u Izvršni odbor kluba.

Povratak imena iznijela je borba naše grupe i gotovo stopostotni konsenzus Dinamovog navijačkog tijela i to je jedina neporeciva istina!

Što se tiče uloge emigriranog “svjedoka vremena” u prvoj polovici 90-ih kada je zajedno s Blaževićem vodio klub, ponovit ćemo da je u više navrata pokušavao nagovoriti vodeće ljude naše grupe na prihvaćanje imena “Croatia” ili barem na neutralno navijanje za “Plave”.

Uz to, aktivno je sudjelovao u zatvaranju drugog BBB Fan Cluba u jesen 1994. godine i time borbi za ime Dinamo nanio ogromnu štetu.
Ubrzo je i sam bio protjeran iz kluba, a vratio se “kao najveći Dinamovac” nakon Tuđmanove smrti s jednim jedinim ciljem kojeg je nažalost i ostvario.

Donosimo kratak video i isječke zabranjene emisije “Latinica” iz 1993. u kojoj osvjedočeni lažov i folirant u ulozi tadašnjeg direktora tzv. “Croatije” govori na kojoj je strani povijesti bio u jeku navijačke borbe za povratak imena.”