Marko Veselica

Na saborske izbore 2015. ponovno izlazi i Marko Veselica, jedan od ljudi koji su obilježili hrvatsku politiku u zadnjih nekoliko desetljeća. Veselica je kao mladi sveučilišni profesor na Ekonomskom fakultetu u Zagrebu bio jedan od čelnih ljudi Hrvatskog proljeća, nakon čega je bio zatvoren od strane komunističkog režima. 1989. bio je jedan od osnivača Hrvatske demokratske zajednice, s kojom se razišao zbog unutarnjih obračuna te osnovao Hrvatsku demokratsku stranku (HDS). Bio je zastupnik HDS-a i zatim Hrvatske kršćanske demokratske unije (HKDU) u Saboru. Od 1989. je također bio predsjednik Hrvatskog društva političkih zatvorenika, na kojoj funkciji je ponovno od 2003. godine. Kao počasni predsjednik HKDU-a, Veselica najavljuje veliki povratak kršćanske demokracije na hrvatsku političku scenu.

Predsjednik ste Hrvatskog društva političkih zatvorenika (HDPZ) već dugi niz godina. Kakva je danas situacija s političkim zatvorenicima i stradalnicima iz vremena komunističkog režima?

HDPZ je formirano 17. veljače 1989., kad sam ja izabran za prvog predsjednika. Sada sam na čelu HDPZ dvanaest godina, a u međuvremenu su bili Đuro Perica i još neki drugi. Za hrvatsku slobodu i projekt nezavisne, demokratske i prosperitetne hrvatske države robovalo je preko 150.000 Hrvata i Hrvatica. Oni su dali svoj veliki doprinos i žrtvovali se za ideju slobodne Hrvatske.

U teškoj smo financijskoj situaciji. Već četvrtu godinu nismo dobili nijednu kunu iz proračuna. Držimo da ova vlast, tzv. Kukuriku koalicija ne želi pomoći ovom društvo, ne želi izvršiti lustraciju te intelektualno i politički obraditi srbokomunistički teror na nivou Hrvatske.

Danas imamo prekrasan prostor na Trgu Petra Krešimira IV. Zahvaljujući dobronamjernim ljudima, nekolicini poduzetnika i njihovim doprinosima možemo opstati kao društvo. Smatram da ljudi, koji su nevini robovali za Hrvatsku, stvorili sve političke stranke 1989. i 1990., među kojima je bio i pokojni predsjednik dr. Franjo Tuđman, zavrijedili da to društvo postoji.

Zalažete se za provedbu lustracije u Hrvatskoj, pa nas zanima kakav oblik lustracije zagovarate? Koga treba lustrirati?

Znamo da je nakon tzv. Narodno-oslobodilačkog rata stvorena srbokomunistička Jugoslavija, u kojoj je puno Hrvata i Hrvatica nevino ubijeno tijekom i nakon Drugog svjetskog rata. Ubijani su ljudi koji su bili za ideju stvaranja slobodne, nezavisne, demokratske i prosperitetne Republike Hrvatske. Potrebno je istražiti sve te progone, treba napraviti monografske studije, koje bi radili kvalificirani povjesničari i znanstvenici.

Europski parlament je 2006. donio rezoluciju kojom traži provedbu lustracije u svim zemljama u kojima je vladao komunizam, pa prema tome i u Hrvatskoj i bivšoj Jugoslaviji. HDPZ je te 2006. objavio deklaraciju koju je poslao Hrvatskom saboru, međutim, nismo dobili nikakav odgovor. I Hrvatski sabor je donio svoju deklaraciju, no nije se ništa poduzelo. Hrvatska kršćanska demokratska unija, u kojoj sam počasni predsjednik, bezuvjetno se zalaže za lustraciju te uz punu potporu i pomoć HDPZ-a već radi na prijedlogu Zakona o lustraciji.

Hrvatska nije obavila lustraciju jer Kukuriku koalicija nije dopustila da se izvrši lustracija, da se obrade sve te teme. Radi toga su Josip Perković i Zdravko Mustač na zahtjev EU i Njemačke uhićeni i sude se u Munchenu. Držim da će njemačko pravosuđe vrlo kvalitetno obaviti taj zadatak, to suđenje, da se vidi što su radile jugoslavenske komunističke službe.

Trenutno ste počasni predsjednik Hrvatsko kršćansko-demokratske unije (HKDU), čiji ste ujedno i osnivač, prvi predsjednik i bivši saborski zastupnik. Što kršćanska demokracija danas predstavlja?

Držimo da HKDU ima jednu vrlo kvalitetnu stranačku platformu za rješavanje gospodarskih, socijalnih, duhovnih, kulturnih, obrazovnih i svih drugih pitanja na nivou Republike Hrvatske.    Mi zastupamo demokršćanska načela jer držimo da ne može biti politike bez duhovne energije, bez katoličkog socijalnog nauka usvojenog još 1891., dakle prije 125 godina. Ta koncepcija daje temelj, daje startnu poziciju da se stvori jedna prosperitetna, kvalitetna, pluralistička i demokratska Republika Hrvatska, da se spasi hrvatski narod od propadanja.

Okupljamo takve intelektualne kapacitete koji mogu ponuditi jednu superiornu i kvalificiranu gospodarsku, socijalnu i kulturnu strategiju preporoda hrvatskog naroda i hrvatske države. Hrvatska je pred smrću, a mi moramo naći metodologiju za spašavanje hrvatskog naroda. Smatram da je HKDU jedina politička opcija koja našu Domovinu može izvesti iz ove duboke moralne, duhovne, ekonomske, gospodarske, demografske i političke krize. Sada su na čelu HKDU-a novi, mladi ljudi, koji su stranci dali dodatan polet i energiju koja nam je falila proteklih godina. Smatram da smo sada na pravome putu te da mladi ljudi poput našeg novog predsjednika stranke Deana Golubića uz podršku mene osobno, Đure Perice te mnogih drugih istaknutih ljudi mogu postići odličan rezultat na nadolazećim parlamentarnim izborima, a kasnije kroz Sabor i Vladu pokazati narodu da postoji alternativa ovom političkom hedonizmu.

Godine 1989. bili ste jedan od osnivača Hrvatske demokratske zajednice zajedno s, među ostalim, i određenim strukturama iz bivšeg režima koje su kasnije preuzele stranku. Možete li nam opisati kako je teklo osnivanja HDZ-a?

Prije svega ja sam kontaktirao s pokojnim predsjednikom Franjom Tuđmanom, koji je bio u vrhu Matice hrvatske, ali i general-major JNA i prvoborac u tzv. Narodno-oslobodilačkom ratu. On je boraveći 15 godina u Beogradu upoznao velikosrpsku političku, kadrovsku i obavještajnu strategiju, te spoznao da te strukture rade protiv hrvatskog naroda i hrvatskih interesa, da je Hrvatska strahovito pljačkana od 1918. godine. Radi se o preko 100 milijardi dolara opljačkanih u tih nekoliko desetljeća. Predsjednik Tuđman je čovjek koji je vidio te probleme, pa je bio aktivan u Matici hrvatskoj, bio je ravnatelj Instituta za historiju radničkog pokreta. Zbog svojih knjiga u kojima je analizirao položaj hrvatskog naroda izbačen je iz Saveza komunista i završio u zatvoru. Imao je jednu inicijativu, jednu energiju da se stvori višestranački sustav, da se stvori nezavisna i demokratska hrvatska država izvan Jugoslavije.

Osim toga, kontaktirao sam s čitavim nizom hrvatskih političkih zatvorenika i slobodnih intelektualaca s kojima sam radio, kao što je npr. Vlatko Pavletić, s bivšim predsjednicima Matice hrvatske, s urednicima Hrvatskog tjednika zabranjenog 1971. godine, itd. Mi smo 1988. i 1989. stvarali temelje da se prekine „hrvatska šutnja“ i da se organiziraju najkreativniji, najtemeljitiji i nepotkupljivi kadrovi koji će stvoriti demokratske stranke i organizirati prve slobodne izbore, koji su naposljetku održani u travnju i svibnju 1990.

Kako je došlo do prvih kontakata s predstavnicima komunističkog režima i do situacije da su neki od tih ljudi završili u vodstvu HDZ-a?

Režim nije bio totalno homogen. U okviru režima je postojala liberalno orijentirana grupacija koja se, iako je bila jednim dijelom zaražena s jugoslavenskom komunističkom ideologijom, pripremala na to da se raspišu slobodni i demokratski višestranački izbori. Na čelu Sabora je tada bio Anđelko Runjić. Grupa oko njega, i ljudi kao što su Zdravko Tomac, odlučili su da se ide na višestranačke izbore, da se stvore preduvjeti da Hrvatska bude nezavisna i demokratska država. Nakon toga su organizirani prvi višestranački izbori, stvoreni su uvjeti za stvaranje slobodnih medija, jedne drugačije hrvatske televizije, kako bi se te ideje mogle publicirati.

Jedan dio komunističkih kadrova bio je neminovan. Predsjednik Tuđman je preko tih ljudi dobio obavještajne informacije o velikosrpskoj strategiji, o radu obavještajnih službi na uništavanju RH, razaranju njenog gospodarstva i energije, razaranju snaga koje se bore za njezinu nezavisnost. Jedan dio tih ljudi je bio neminovan, jer se nije moglo drukčije doći do spasonosnih informacija o čimbenicima koji su bili protiv osamostaljenja RH. Međutim, dio ljudi koje je Tuđman organizirao je ostao na starim stajalištima, a dio se preporodio i prihvatio hrvatsku opciju, stvaranje nezavisne Hrvatske i višestranačkog demokratskog sustava.

Kao bivši član vodstva Matice hrvatske, kako gledate na današnji položaj te naše najstarije kulturne ustanove, je li ona dovoljno aktivna u društvenom životu Hrvatske?

Matica hrvatska bi morala dati veći doprinos hrvatskom narodu. Trebala bi ustrojiti stratešku kadrovsku komponentu u okviru sebe, intelektualnu elitu hrvatskog naroda koja je nacionalno svjesna ali i stvaralački orijentirana, kako bi Hrvatska izašla iz ovog kaosa i teške gospodarske krize. Matica hrvatska u ovom današnjem kontekstu – kada postoji hrvatska država kao članica Ujedinjenih naroda, Europske unije i Sjevernoatlantskog pakta – trebala bi utemeljiti jednu stvaralačku, domoljubnu i nepotkupljivu elitu koja može spasiti Republiku Hrvatsku.

Vjerujem da s tim ciljem idete i na ove izbore. Kakva su vaša osobna i stranačka očekivanja od ovih izbora, i što nakon njih?

Hrvatska kršćanska demokratska unija je stranka koja je nepotkupljiva. Sada se obnavljamo, jedno vrijeme je stranka bila pasivna. Bez kršćansko-demokratske opcije i duhovnog kapitala nema spasa Hrvatske. Naši mladi ljudi u stranci, kao i stariji članovi, žele ponuditi svoje znanje, energiju i ljubav prema Hrvatskoj kako bi stvorili koncepciju i metodologiju razvitka hrvatske države i gospodarstva. Vjerujem da će HKDU na ovim izborima ostvariti zavidan rezultat te da će ponovno postati važan politički čimbenik i glas naroda u Saboru. Pozvao bih zato i sve vaše čitatelje da daju svoj glas ovome preporođenom HKDU kojeg sam ja počasni presjednik, a podržava ga i počasni predsjednik kluba utemeljitelja HDZ-a Đuro Perica, HDPZ te mnoge istaknute organizacije i pojedinci.

Autor: L. M.