Pripadnik Specijalnih snaga HV-a Josip Briški (27) iz Sesveta preminuo je od teških ozljeda zadobivenih u napadu na vozilo Hrvatske vojske u Kabulu.

On je bio pripadnik 10. hrvatskoga kontingenta u NATO-ovoj misiji potpore miru, Resolute Support, u Afganistanu. Teško ozlijeđeni vojnik preminuo je jučer oko podneva. Bio je angažiran na poslovima savjetovanja i mentoriranja Afganistanskih sigurnosnih snaga.

Teško ozlijeđenom Briškiju nakon stradavanja je pružena maksimalna medicinska pomoć u američkoj bolnici u Bagramu, no zbog težine ozljeda nije mu bilo spasa. Talibani su preuzeli odgovornost za napad.

Ovaj napad zasigurno će otvoriti mnoga pitanja, a prvenstveno pitanje opstanka hrvatske misije u Afganistanu, odnosno kako će hrvatska javnost reagirati na činjenicu da su tamo počeli ginuti i pripadnici HV-a.

– Najvjerojatnije će se otvoriti takva pitanja, ali po mojem mišljenju, ništa se neće promijeniti. Naime, radi se o profesionalnim vojnicima, koji su svjesni opasnosti koje vrebaju u Afganistanu i koji za svoju službu u HV-u primaju plaću, a na kraju krajeva, sudjelovanje u mirovnim misijama je i obveza Hrvatske prema NATO-u. Mi od NATO-a dobivamo veliku financijsku pomoć. Ne mislim tu na novac, nego na usluge zaštite RH, i da nismo u NATO savezu, vjerujte da bi Hrvatska na svoju obranu i sigurnost morala potrošiti kudikamo više novca. Naša je obveza da pridonosimo takvom savezu, na kraju krajeva, to je i odluka Vlade RH. Hrvatska je javnost do sada više-manje podržavala ovakva sudjelovanja u mirovnim misijama, a mi smo svi morali biti svjesni opasnosti, gdje odlaze naši vojnici – rekao je politolog Vedran Obućina za Slobodnu Dalmaciju.

Da se ne radi o odlasku “na odmor”, nego u vrlo opasno ratno područje, slaže se i vojni analitičar Jan Ivanjek.

– Zaista je začuđujuće da u proteklih 16 godina nije bilo ozbiljnijih incidenata na štetu naših vojnika, a kad se ide u mirovne misije, mora se biti spreman na nešto ovako. Nažalost, to je u Afganistanu svakodnevica. Po činjenici da su pripadnici HV-a dosad rijetko bili napadani u Afganistanu oni su vrlo vjerojatno jedinstveni. Iako su talibani preuzeli odgovornost za napad, teško je zaista znati tko su napadači. Osim talibana, u Afganistanu postoje razne njihove frakcije, kao i naoružane seoske straže. Tamo vlada popriličan kaos – rekao je Jan Ivanjek.

I Ivanjek misli da ovaj incident neće utjecati na neke buduće odlaske hrvatskih vojnika u mirovne misije.

Jedan od onih koji je sudjelovao u misiji u Afganistanu je i 35-godišnjak iz Splita koji je prije nekoliko godina bio u Kabulu kao pripadnik HV-a, u sklopu hrvatske misije.

– Onog trenutka kad sam kročio nogom u Afganistan, rat u toj zemlji više mi nije bio apstraktan, nego konkretan. Najveća je opasnost prijetila od prerušenih talibana, koji su se odijevali u vojne odore afganistanske vojske ili policije. Tako nikada nisi mogao znati tko je tko. Vladalo je veliko nepovjerenje i ta činjenica da se oni preodijevaju unosila je veliku nesigurnost u sve nas – kaže sugovornik Slobodne Dalmacije koji je zbog razumljivih razloga želio ostati anoniman.

I sam je svjedočio raketnom napadu.

– Bio je to napad na vojni kamp “Dark Horse” (Crni konj) i moram reći da je bilo jako neugodno. Sve je letjelo u zrak, bilo je užasno i uz nevjerojatnu sreću nitko nije ozlijeđen. Sada su u Afganistanu najopasniji bombaši samoubojice, kojih nije bilo u vrijeme sovjetske invazije na tu zemlju. Nikad ne znaš tko što nosi ispod odjeće i svi su ti sumnjivi. Nikad ne znaš gdje će grunuti – govori sugovornik Slobodne Dalmacije.

On smatra da je vojna misija u Afganistanu totalni promašaj.

– Ne možeš uvesti demokraciju u zemlji u kojoj je demokracija nepoznata. Tamo vladaju plemena i njihovi zakoni i tako već tisuće godina. Ne možeš demokraciju uvesti u zemlji u kojoj nema bankomata i gdje stanovnici i ne znaju što je to. Gdje nema asfalta, koji je za njih također apstraktan pojam, i gdje su samo pustinja i pijesak i gdje nema pitke vode – mišljenja je 35-godišnji Splićanin.

Jedino zbog čega se isplatilo otići u Afganistan bila je plaća.

– Plaća je bila vrlo zadovoljavajuća, ali “nije u šoldima sve”. Postojala su i osiguranja u slučaju smrti ili ozljeđivanja. Mislim da je u slučaju smrti obitelj preminulog pripadnika HV-a trebala dobiti 380 tisuća kuna, a za ozljeđivanje se ne sjećam iznosa. To je ovisilo o težini ozljede. I ekipa s kojom sam bio u Afganistanu bila je odlična. Ipak, to je jako opasna zemlja, kao i taj posao. Kad se izlazi izvan kampa, obavezno moraš na sebi imati kacigu, pancirku i biti u blindiranom vozilu – kaže sugovornik.

U Afganistanu je veliki problem što je zemlja podijeljena i na više od 60 posto teritorija vladaju opozicijske snage.

– Vlada kontrolira jedino veća urbana središta, pa su napadi u Afganistanu svakodnevni. Čim vojnici izlaze iz vojnoga kampa, postoji opasnost. Talibani ne prezaju ni od čega. Izrađuju rakete od vodovodnih cijevi i gađaju konvoje ili vozila. Ako ugrozu u Afganistanu promatramo na ljestvici od 1 do 10, onda je visina ugroze kad se nalaziš izvan vojnoga kampa 9,99 – kaže naš sugovornik.

Osim “priručnih” raketnih bacača, talibani koriste i žive ljude kao oružje.

– Tamo je mnogo bombaša samoubojica. Koriste se malom djecom jednako kao i odraslim ljudima. U Afganistanu je sve nepoznato i opasno i stalno morate biti 100 posto fokusirani. Ne smijete “upasti” u rutinu, jer ako rutina počne vladati vašim životom, to neće dobro završiti. Ovaj smrtonosni napad nije se mogao izbjeći. To je jednostavno dio svakodnevice i koliko god radili na procjeni opasnosti, koja se provodi 24 sata svakog dana, ovakvo što ne možete predvidjeti – govori sugovornik.

Kao najveći problem on vidi “manjak” vojnika zapadnih sila u Afganistanu.

– U Afganistanu se smanjio broj zapadnih vojnika, koje su talibani prije napadali, i zato sada napadaju one koji su dolje ostali. Ne gledaju oni odakle je tko. Ponavljam, ovo se nije moglo izbjeći i zaista je veliko čudo što su hrvatski vojnici do sada bili pošteđeni ovakvih napada – zaključuje sugovornik Slobodne Dalmacije.

Izvor: Sloboda.hr/Slobodna Dalmacija