Novinari portala Sloboda.hr razgovarali su s hrvatskim dragovoljcima prije njihova polaska za Ukrajinu u srijedu 28. siječnja. Na njihovu zamolbu da ništa ne objavljujemo prije njihova dolaska u ukrajinsku bazu kako ne bi imali problema s graničnim službama, ovaj ekskluzivni izvještaj vam predstavljamo tek danas.
Dolazimo u zadimljeni bar na zagrebačkom Vrapču kako bismo se našli s našim dragovoljcima koji idu u rat za Ukrajinu. Vidjevši vojnu opremu kako stoji u kutu, sigurni smo da smo na pravom mjestu. Ekipa u vojnim odorama pije Žuju i gleda rukometnu utakmicu Hrvatska-Poljska.
Naš sugovornik je Denis Š., neformalni vođa skupine Hrvata koji se upravo idu priključiti ukrajinskoj vojsci u borbama na istoku zemlje. Na pitanje što ih je motiviralo na tu odluku, Denis kaže da je riječ o čistom idealizmu. „Prešućuje se otvorena ruska agresija na Ukrajinu, kakvu smo mi prošli još 1991. godine. Ovi ljudi su svi prepoznali tu činjenicu, zato idemo pomoći.“ Smatra kako hrvatska javnost ima zadovoljavajući pozitivan stav što se tiče Ukrajine, ali da je vladina pomoć Ukrajini premala i nedovoljna. „Ukrajina je prva članica UN-a koja je priznala Hrvatsku, već 11. prosinca 1991. Znači prije Njemačke, Vatikana i ostalih država. Mislim stoga da je premala pomoć“, naglašava Denis.
Razočarale su ga posebno institucije Ukrajinaca u Hrvatskoj. „Svakako bih rekao da smo kod većine institucija Ukrajinaca u Hrvatskoj naišli na hladnoću i zid. Nadam se da će im ovo, da smo mi gore u borbama, ipak malo otvoriti oči i učiniti da se i oni aktivnije uključe u sve“, poručuje vođa hrvatskih dragovoljaca u Ukrajini. Za razliku od njih, kaže, „u Ukrajini su od prvog trenutka bili oduševljeni. Moram reći da su nam pomogli, u kontaktu smo s mnogima u Ukrajini i svi nas podržavaju.“
Pukovnija „Azov“ dobiva hrvatsko pojačanje
Za Ukrajinu ide zasad nešto više od 20 ljudi, kako tvrdi, većinom iskusnijih. „Najmlađi su dvojica s 20 godina. Ovi svi ostali su ljudi od 35, 40, 45 godina, koji su bili u Domovinskom ratu i nekim međunarodnim misijama.“ Vjeruju kako ukrajinskoj strani mogu pomoći prvenstveno „svojim iskustvom i prenošenjem znanja na ukrajinske vojnike, ali i samim sudjelovanjem u borbenim djelovanjima“.
Biti će dio pukovnije „Azov“, svjetski poznate elitne dragovoljačke postrojbe. Bojnu „Azov“ ustrojili su ukrajinski nacionalisti – sudionici Majdan revolucije u Kijevu – još u svibnju prošle godine kao jednu od prvih dragovoljačkih postrojbi u sklopu Ministarstva unutarnjih poslova. Istakla se u borbama za oslobađanje Mariupolja, a kasnije i u operacijama na području tzv. „Donjecke narodne republike“. Postrojba je u rujnu dignuta na razinu pukovnije, a u listopadu je postala dio Nacionalne garde. Pukovnijom „Azov“ od rujna i formalno zapovijeda Andrij Biljeckij, jedan od vodećih ljudi ukrajinskog nacionalizma i dugogodišnji politički zatvorenik tijekom režima Vladimira Janukoviča. Hrvati ne će biti jedini strani dragovoljci u „Azovu“, tu su također i nacionalisti iz Švedske, Italije i – Rusije.
Zanimalo nas je, naravno, kako su uspjeli upasti u „Azov“. „Svi smo mi još i prošle godine slali molbe, međutim nije bilo ništa od toga. Sve se to bilo odužilo, pa je potpisano primirje, itd. Onda smo se mi skupili i odlučili da se skupno prijavimo, nakon čega su rekli da nas trebaju i da će nas primiti“, objašnjava nam Denis. Hrvati u Ukrajini zasad ne će imati poseban ustrojstveni položaj u pukovniji, a baza će im biti u Mariupolju na Azovskom moru. Denis dodaje kako „postoji i još interesa u Hrvatskoj, ali ljudi imaju poslove i obveze koje moraju obaviti“, no nije siguran hoće li biti mogućnosti da ih se još primi u „Azov“ kasnije.
Očekuju podršku iz Hrvatske
„A što nakon rata?“, pitamo. „Ne znamo, vidjet ćemo. Nama je u planu pomoći i vratiti se živi i zdravi doma“, kratko će Denis. „Mi se nadamo najboljemu, ali biti će teško s obzirom na unutarnje probleme u Ukrajini, sustav kakav imaju, a i s obzirom na snagu Rusa, no mislim da se može pobijediti“, dodaje.
Prije nego što smo ih pozdravili, zaželjeli im sreću te ih ostavili da zadnje sate u domovini provedu uz sportske minute, Denis nam zaključno iznosi svoja razmišljanja: „Očekujem da će se i Hrvati uključiti, javiti se našoj udruzi koja je osnovana i koja će održavati vezu s nama, prikupljati donacije i opremu koja bude bila potrebna. Hrvatska i hrvatski Ukrajinci bi se također trebali više aktivirati, svaka pomoć gore je dobrodošla, kako nama tako i svim dragovoljačkim postrojbama ukrajinske vojske.“
Hrvatska je izgubila utakmicu s Poljskom, no vjerujemo da će Ukrajina rat s Rusijom dobiti. Ipak sada u svojim redovima imaju Hrvate koji su već u jednom ratu pobijedili.
Autor: Leo Marić