milanovic_grah

Protekli dani bili su uistinu burni. U Okučanima je održana svečanost u povodu obljetnice vojno-redarstvene akcije Bljesak, u Borovu Selu prisjetili smo se 12 poginulih hrvatskih redarstvenika, slavili smo 1. svibnja – praznik rada, obilježen je Dan Grada Vukovara, a zatim su se održale komemoracije u Jasenovcu i Kumrovcu.

Od svih tih događaja najviše medijske pozornosti privukle su manifestacije kao što je 1. svibnja – praznik rada i komemoracija u Jasenovcu gdje se opet blatilo Hrvate, a zaboravljalo na zločine Srba.

Niti jedna od tih manifestacija nije mogla proći bez političkih prepucavanja. Tako su primjerice u Borovu Selu istinski hrvatski branitelji došli u iznimno velikom broju pokloniti se dvanaestorici hrvatskih policajaca, koje su masakrirali Srbi 2. svibnja 1991. Prije njih zapalili su svijeće i položili vijence izaslanstva državnog vrha, sa manjom skupinom ljudi. Branitelji su čekali da se oni povuku, pa da i oni mogu mirno odati štovanje ljudima koji su dali svoje živote u obrani hrvatske Domovine.

Neki su opet pričali kako su i tu bile “dvije kolone”. Ne, bila je samo jedna, a predstavnicima državnog vrha (koji nisu bili u velikom broju) nitko nije “zabranio” da se priključe, odnosno pričekaju ljude koji su branili i obranili hrvatsku državu, pa da se zajedno poklone hrvatskim žrtvama. Kad su vidjeli da branitelji ne žele s njima (ili oni ne žele s hrvatskim braniteljima?), jednostavno su otišli, iako ih nitko nije tjerao.

SPOMENIK-BOROVO-SELO

U trenutku odavanja počasti poginulim redarstvenicima, Borovo Selo bilo je prepuno hrvatskih specijalaca. Nitko ne zna koga su oni čuvali.

Velik broj okupio ih se i na srpskom groblju u ovom mjestu i tamo “okupirali” grob srpskog zločinca, komandanta obrane Borova Sela, Vukašina Vule Šoškoćanina, bojeći se da ga netko ne ogrebe, a taj zločinac izravno je odgovoran za početak srpske agresije na ovom području. Na spomen ploči ovom zločincu, na ćirilici dakako, uz ostalo piše da je sahranjen na “srpskoj zemlji”, što također veliča krvnika, a omalovažava žrtvu! (Ima li primjerice neki spomenik u Vojvodini a da piše da je tamo netko sahranjen na “hrvatskoj zemlji”?)

A kako su mještani Borova Sela dočekali ovaj dan? Na svojim obiteljskim kućama spustili su rolete da ne gledaju hrvatske branitelje, a u trenutku sviranja hrvatske državne himne neki od njih su namjerno šetali – tko im što može! Ranijih godina, kad se također održavala ova tužna obljetnica, imali su tradicionalni turnir u malom nogometu! Branitelji su nakon odavanja počasti poginulim redarstvenicima otišli u Vukovar. Tamo su dvojezične ploče prekrili hrvatskim zastavama. Time su još jednom pokazali što misle o “ćiriličnim pločama”.

Podno spomen križa skupini branitelja obratio se i predsjednik Stožera za obranu hrvatskog Vukovara Tomislav Josić. Pokazao je presudu koju je dobio na dan obilježavanja (!) mučeničke smrti poginulih redarstvenika. Osudili su ga na osam mjeseci uvjetne robije, jer je poticao ljude da skidaju ćirilične ploče! Na taj način hrvatsko pravosuđe, odnosno aktualna vlast, ponovno se vratila u doba Brozove Jugoslavije, kad se za slične stvari također osuđivalo Hrvate. I onda, a i danas, sve je bilo po – zakonu. Da sam na mjestu Josića, ja bih otišao na robiju. Sjetimo se da su jedan Zlatko Tomičić, kao i mnogi drugi, samo zbog pjesama poput “Hrvatska, ljubavi moja” odsjedili u Staroj Gradiški i do pet godina. Pjesme su pisali na latinici. No, i onda i danas sve što pišete na ćirilici “prolazi”, čak se i nagrađuje.

Da, u međuvremenu su također uhitili i jednog od Junaka hrvatskog Domovinskoga rata, Josipa Klemma, predsjednika Udruge specijalne policije iz Domovinskog rata. Njega su optužili za kriminal star pet i više godina. Na taj način, uz veliki medijski cirkus, ova se država obračunava sa hrvatskim braniteljima. Želi im “začepiti gubicu”, kako bi rekli bivši udbaši kojih nikako da se oslobodimo. Nakon Klemma u jednom sam dopisu napisao: tko je sljedeći? Nije trebalo dugo čekati- javio se Josić. Pa, sad opet pitamo: tko je nakon njega na redu, jer oni ne će prestati izmišljati afere i na taj način marginalizirati i ušutkivati branitelje?

Foto-Marko-GRACIN-6_gallery_embed_item

A što se tiče obilježavanja 1. svibnja – praznika rada, to se stvarno pretvorilo u cirkus sindikalnih vođa koje nitko ne uzima za ozbiljno. Deru se i optužuju ovu Vladu da je ubila vjeru u narod, te da je pozivaju da odstupi. Nakon toga odu se fotografirati, dijeliti karanfile, pa na vojnički grah. U gotovo svim sredinama organizirali su i kulturno-glazbeni program, pa su zaplesali i kola, zajedno s nekim od političara, kojima uopće nije bilo neugodno što ih ovi prozivaju.

Međutim, i ovaj je 1. svibnja prošao bez sjećanja na poginule radnike a koji su bili sudionici hrvatskog Domovinskoga rata. Prvo su ti (potkupljeni) sindikalni vođe trebali povesti svoje povjerenike i druge u Vukovar na Ovčaru, te na mnoga druga groblja gdje su sahranjeni i njihovi članovi, a koji su život položili na Oltar Domovine. Ne, nitko od njih nije zapalio ni svijeću, niti se u svojim “vatrenim” i bezličnim govorima dotaknuo tih ljudi, kao da povijest počinje od tih jadnih sindikalnih vođa.

U drugim državama radnici se 1. svibnja ne “bore” za porciju graha i za “igranje kola”, već za svoja radnička prava. A kod nas velikim dijelom na te skupove dođu umirovljenici s nekoliko kantica i čekaju da “ugrabe” što više porcija graha, kako bi imali što jesti u narednim danima. Zanimljivo je i to da ti sindikalni vođe nikada javno i tako bezobrazno kako prozivaju Vladu da odstupi, ne kažu ni jednu lošu riječ i za mnogobrojne hrvatske tajkune, od raznih todorića i sličnih. Dobro biraju koga će od njih spomenuti, a koga ne će. Da, dragi sindikalisti, 1. svibnja je prigoda da pitate i hrvatske tajkune kako su zaradili prvi milijun eura, te zbog čega i oni nisu s vama na porciji graha? Na obilježavanju ovog praznika nismo vidjeli ni jednog akademika s karanfilom ili porcijom graha, pa čak ni ljude ala matvejević, čičak, pilsel i druge slične njima, koji se navodno bore za ljudska i ina prava. Jesu li i oni bili negdje “na grahu” ili su pak obilježavali ovaj dan u Banja Luci ili drugdje s janjetinom na stolu i uz “užičko kolo”?

Autor: Mladen Pavković