Inicijativa suca Županijskog suda u Zagrebu Ivana Turudića da se uvede kazneno djelo poricanja naravi Domovinskog rata izazvala je pravu buru reakcija.
– Nisam se nadao da će na takav odjek naići ideja koju imam već dulje vrijeme, a prvi sam je put javno izgovorio u razgovoru s vama, i to u sasvim drugom povodu.
Optuženi ste da želite uvesti verbalni delikt.
Naravno da ne želim da se takvo što ugradi u Kazneni zakon. Zar je verbalni delikt sankcioniranje poricanja holokausta u Njemačkoj? Ili kazneno djelo poricanja turskog genocida nad Armencima u Prvom svjetskom koje postoji u francuskom zakonu? Radi se o zakonima vrlo relevantnih europskih zemalja. Primjena djela poricanja naravi Domovinskog rata, ako bi ušla u Kazneni zakon, bila bi vrlo strogo ograničena u pogledu mjesta gdje je izrečena, načina na koji je izrečena te osobe koja ju je izrekla. Oni koji tvrde da bi to bio verbalni delikt u najvećem su broju isti oni koji su se za njega zalagali prije 1990. godine.
Bi li to djelo na bilo koji način utjecalo na preispitivanje događaja u Domovinskom ratu te činjenicu da je i s hrvatske strane bilo ratnih zločina?
Ne. Nitko razuman ne spori da je u Domovinskom ratu bilo zločina. To je činjenica koja je utvrđena u recentnim presudama međunarodnih sudova, a ni država Hrvatska je nikada nije sporila. Takva su tumačenja zlonamjerna.
Postavlja se i pitanje nismo li vrijednost obrambenog rata već dovoljno zaštitili kroz Ustav i saborsku deklaraciju o Domovinskom ratu?
Ustavom je zaštićeno i pravo na čist zrak pa ipak postoji kazneno djelo onečišćenja okoliša. Ustav se vrlo teško neposredno primjenjuje. Bilo je slučajeva neposredne primjene, i to za skidanje spomenika Francetiću u Slunju. Ali njegova je izravna primjena vrlo teška, a argument da je Domovinski rat vrijednost koja je zaštićena Ustavom ide u prilog tome da ga treba štiti Kaznenim zakonom.
Ima li u Hrvatskoj ikog tko dvoji o karakteru Domovinskog rata i tko bi poricao da je on bio obrambeni te da je posrijedi bio međunarodni sukob?
Kako ne! Imamo čak i političare koji tvrde da su Hrvati krivi za pokolj na Ovčari te da je on bio izazvan ponašanjem Hrvata. Postoji niz izjava kojima se tvrdi da su cilj Oluje bili zločini i etničko čišćenje. Čuli smo to bezbroj puta, zar ne? Gotovo dnevno netko tvrdi da smo vodili građanski rat i da nije bilo agresije na Hrvatsku.
Kakva bi se sankcija propisala za one koji bi počinili to djelo?
Protiv sam toga da u Kaznenom zakonu postoje djela za koja nije propisana kazna zatvora. To imamo kod klevete, ali je neuobičajeno. Za najteže oblike povrede naravi Domovinskog rata morala bi se propisati zatvorska kazna, no ne bih se mogao izjasniti o njezinoj visini. U pravilu su za takva djela predviđene najniže kazne, ali mora biti zatvorska.
Vaša je inicijativa protumačena i kao potez kojim idete na ruku politici HDZ-a.
Ne zamaram se time. Ni s kim se o tome nisam konzultirao. Odrastao sam čovjek koji ima pravo na svoje mišljenje. Izrazio sam svoj stav. A ako bi uvođenje ovakvog kaznenog djela nekome išlo na ruku, onda bi vladajućima jer bi pomoglo rješavanju braniteljskog pitanja i njihova nezadovoljstva zbog kojega prosvjeduju u Savskoj. Motiv mojega prijedloga nije politički premda ima politički odjek.
Hoćete li formalizirati svoju inicijativu?
Neću. Ona je plod mojeg razmišljanja kao branitelja. Sudac sam i nije moj posao boriti se za izmjene zakona. Neka se drugi time bave.
U SAD-u sloboda govora ispred svega
U SAD-u je sloboda govora toliko zaštićena da je sud dao pravo neonacistima da u nacističkim odorama marširaju kroz židovsko naselje. Ipak, praksa se promijenila pa je prije nekoliko godina američki Vrhovni sud rekao da se ne može govoriti da nije bilo holokausta. Negiranje holokausta zakon zabranjuje u mnogim zemljama, u onima čiji su građani sudjelovali u tom zločinu, u Njemačkoj i Austriji, ali i u drugim europskim zemljama, u Izraelu, pa i u Mađarskoj, u kojoj unatoč tome ponovo buja nekažnjena mržnja prema drugima. No, riječ je o negiranju da je počinjen jedan od najvećih zločina u povijesti, zakoni štite žrtve tog zločina. Slično je i u Francuskoj, gdje nije dopušteno negirati da su Francuzi počinili ratne zločine u Alžiru. Međutim, i kad je riječ o zaštiti žrtava, pravnici su zabrinuti za slobodu govora. Među njima i Pierre Lemieux koji podsjeća da se pokazalo da su sloboda govora i religije najdjelotvorniji mehanizmi za promociju tolerancije i mira, a cenzura najsigurniji put u netoleranciju i nasilje, kako ga citira Vesna Alaburić u radu iz 2003. U hrvatskom primjeru ne bi bila riječ o zaštiti žrtava, nego o zaštiti pravnih i povijesnih kvalifikacija Domovinskog rata, što je uvijek najbolje da u javnosti raspravljaju povjesničari i pravnici. U svojoj presudi u slučaju Glavaš Ustavni sud kaže da je do 8. listopada 1991. u Hrvatskoj bio “nemeđunarodni” oružani sukob, znači, građanski rat.
Izvor: Večernji list
Foto: Hrvoje Pilić