bleiburg 2015 bleiburška komemoracija tragedija križni put

Hrvatski je narod danas na Bleiburškom polju jasno pokazao kako diše i što misli. Također, hrvatski je narod danas na Bleiburškom polju prepričao svoju najveću tragediju u povijesti koja je više ili manje pogodila svaku hrvatsku obitelj iz svih hrvatskih krajeva, bez izuzetka.

Danas je na Bleiburškom polju održana komemoracija povodom 70. obljetnice bleiburške tragedije u svibnju 1945. kada je Zapad, točnije Englezi, na prijevaru razoružao hrvatsku vojsku te ih zajedno s civilima predao partizanskim krvnicima koji su zatim počeli masovnim likvidacijama više stotina tisuća hrvatskih vojnika i civila.

U čast tim žrtvama danas se na Bleiburškom polju okupilo oko sto tisuća ljudi. Nema hrvatskog kraja koji danas nije imao svoga predstavnika na Bleiburškom polju: od Banata, Srijema i Bačke, pa sve do Boke Kotorske, od Istre pa do istočne Bosne.

Počast žrtvama komunističkog terora došli su odati i mnogi hrvatski iseljenici sa svih kontinenata, ali i mnogi pripadnici drugih naroda koji su prolazili kroz isti teror po završetku Drugo svjetskog rata – Slovenci, Nijemci, Austrijanci, Poljaci, Francuzi, Mađari…

U ovom izvješću ne želimo spominjati tko je bio na komemoraciji, a tko nije, tko je što rekao ili nije rekao. Središte današnjeg sjećanja su žrtve najveće hrvatske tragedije u povijesti. Stoga, na ovaj dan spominjemo samo i isključivo njih.

 
Ispod možete pročitati samo neka od tisuće svjedočanstava koje su pod prisegom davali preživjeli mučenici Bleiburga, a koja je u svojoj knjizi „Hrvatski holokaust“, objavio J. Ivan Prcela:

„Hrvatska vlada ipak je odlučila da bi, ako Njemačka padne, bilo nerazborito nastaviti s našim vlastitim akcijama na području Hrvatske.“ (1)

„Prije prijelaza hrvatske granice stariji ljudi izlazili iz su vlaka, ljubili hrvatsku zemlju i uzimali sobom grudu zemlje za put“. (2)

„U St. Petru namještenik „Merkura“ Stahuljak, sin prof. Stahuljaka iz Zagreba, ubio je iz revolvera svoju zaručnicu Mariju Devide i onda sebe na očigled mase izbjeglica.“ (3)

„Kod Maribora, na povratku, na strijeljanje su vodili po 100 ljudi, koji su polugoli morali kopati sebi grobove te bi ih onda postrijeljali automatskim oružjem. Sljedeća grupa ih je morala zatrpati i sebi iskopati grob.“ (4)

„Kad smo stigli blizu Maribora, naša kolona je brojala 20.000 ljudi. Putem sam vidio mnogo leševa uz cestu, a pred samim Mariborom sam vidio na vlastite oči, kako su nekolicina partizana izveli iz kolone četiri mlada sveučilištarca, skinuli ih gole i strijeljali na očigled svih nas.“ (5)

„Pozvali su sve časnike i intelektualce neka se jave, javilo se oko 3.000 ljudi, odvedeni su naprijed i svi su odmah strijeljani.“ (6)

„Pučanstvo Slovenije nije nam htjelo dati ni vode, nego su neljubazno vikali da za Hrvate nema vode. Tu smo proveli deset dana i za cijelo vrijeme nismo dobivali ni vodu ni hranu, tako da je na tisuće ljudi pomrlo od žeđi i gladi.“ (7)

„Putem su partizani ubijali bez ikakvoga razloga, tako da su od straha sedmorica poludjela i bacili su se u bunar uz cestu i tako izvršili samoubojstvo.“ (8)

„Na ulazu u mariborski logor bile su pokazne table, ustaše lijevo, domobrani desno. Otišao sam na lijevu stranu.“ (9)

„Oko nas i po nama se pucalo kao da je neko veselje, iako je svaki pucanj donio po jednu smrt. Više se nismo bojali smrti. Smrt u onim danima bila je spas od patnji, koje nas još čekaju. Više nismo izgledali kao ljudi, koji imaju krv i meso, bili smo hodajući kosturi.“ (10)

Ovo su samo neka od tisuća svjedočenja koje su pod prisegom davali preživjeli mučenici Bleiburga, a koja je u svojoj knjizi „Hrvatski holokaust“, objavio J. Ivan Prcela.

Izvori:
1. Hrvatski holokaust, drugo izdanje 2005., J. Ivan Prcela. Izjava Maksa Luburića str. 43
2. Isto. Izjava, Rozarije G. Glasnović, dana pred prof. K. Draganovićem, Rim, 16. Siječnja 1955.str.248
3. Isto, str. 249
4.5.6. i 7. Izjava N.G. Fermo, Italija, 20. listopada 1945. str.255
8. Isto, str. 256
9. Ivan Škoro, 18 godišnji vojnik PTS-a, Cremona, o Božiću 1958., izjava dana pred prof.dr. Milanom Simčićem, str. 259
10. Isto, str. 262

Neka je vječna hvala i slava svim žrtvama partizanskog terora!
Za Dom spremni!

Autor: Sloboda.hr
Foto: Sloboda.hr/Hina