srbin po nacionalnosti kolinda grabar kitarović hrvati

“Roditelji su htjeli da odem u Srbiju kao i mnogi drugi. Ja nisam. Zašto bi išao tamo, to nije moja domovina, zašto ja moram biti vezan za tu zemlju samo zato što sam Srbin? Volim Hrvatsku i jedino sam uz nju vezan…”, otvorio je dušu Hrvat srpske nacionalnosti, čovjek, liječnik…

Riječima “lijepi pozdrav od Hrvata srpske nacionalnosti, čovjeka, liječnika”, završava zanimljivo pismo koje je stiglo u redakciju portala Dnevno.hr. Pročitajte ga…

“Poštovani, pišem Vam s nadom da ćete objaviti moje pismo. Želja mi je našim ljudima pokazati što je bitno i važno u životu. Zašto mislim da moje pismo trebate objaviti? Ne zato sto sam Srbin po nacionalnosti nego zato što mali ljudi nemaju glasa, ne čuje ih se i ne zna se što misle.

Dakle, Srbin sam po nacionalnosti, rođen u Hrvatskoj u vrijeme bivše Jugoslavije. Kao i drugi Srbi u Hrvatskoj sam bio zbog toga zadirkivan. Nije sjajno bilo biti Srbin u Hrvatskoj od 90-tih. Danas ne živim u Hrvatskoj, ali nisam otišao zbog nacionalnosti nego zbog rada i kruha. Čitam ovih dana kako gospođa predsjednica Grabar Kitarović, a i gospodja Tomašić, žele sve građane pretvoriti u Hrvate. S tim bih krenuo… Slažem se s tim. Kao ljudi većina nas samo želi dobiti priliku da radi i živi, oženi ili uda se, dobije porodicu, svoje potomke. Gorak okus u želucu kada bi me nazvali Srbinom (misleći pogrdno) nikad me nije napustio. Uvijek sam samo želio da budem kao i ostali, čovjek, građanin, Hrvat, ma svejedno… samo da mogu u miru živjeti.

Roditelji su htjeli da odem u Srbiju kao i mnogi drugi. Ja nisam. Zašto bi išao tamo, to nije moja domovina, zašto ja moram biti vezan za tu zemlju samo zato što sam Srbin? Volim Hrvatsku i jedino sam uz nju vezan. Moj otac je bio i dragovoljac u Domovinskom ratu, nije ni to važno ali treba znati. Bez obzira na to, izgubio je posao, izgubio jer stranka tada na vlasti nije na njega gledala kao podobnog.

Sve što je moj otac za mene želio je da uspijem u životu. Sve što sam ja želio je također to, ali u Hrvatskoj. To mi se nije ostvarilo. U našoj zemlji previše se pričalo o Srbima i Hrvatima, ustašama, četnicima i partizanima, a malo ili nikako o pravu na život i budućnost.

Nadam se da će gospođa Grabar Kitarović uspjeti. Neka pošteno povede zemlju i neka prekine zlobuki krug razgovora o nebitnom. Želim da se obraća s Hrvati i Hrvatice i neka doda “mislim na sve vas koji živite ovdje ili ste vani, a tako se osjećate”. I dosta Srba i manjina, ustaša i partizana. Idemo naprijed, idemo ovu zemlju učiniti mjestom za život. Sada ona to nije, za mlade poput mene, ona je kolodvor za odlazak vani.

Posao koji radim danas je super. Svi te poštuju ako radiš i želiš doprinijeti poslodavcu, njihovoj zemlji. U Hrvatskoj toga danas na žalost nema. Ne živi se za sutra nego za jučer. Molim sve političare da prestanu s time. Apeliram da se ostavite prošlosti i napokon okrenete pogled u sadašnjost. Groznu situaciju.

Znate li koliko mladih naših djevojaka prodaje svoje tijelo po Njemačkoj, Austriji, Italiji? Netko to mora reći. Znate li da dolaze na takav rad? Ne osuđujem ništa i nikoga, ali znate da je to očaj. To je priča koja će nanijeti trajne posljedice takvoj osobi. Liječnik sam po struci, tako znam koliko toga ima. Posvetio sam svoj život pomaganju drugima. Plaća mi je manje važna, važno mi je da od nje mogu živjeti. U Hrvatskoj to nisam mogao, vani mogu.

Naša zemlja postaje sve nezdravija, a posljedice će se osjećati idućih 100 godina. A znate što mi pričaju stranci? Kako je Hrvatska lijepa, kako smo mi iz Hrvatske radišni, lijepi i pametni. Čude se tomu da našu zemlju uništavamo sami. Da ne znamo krenuti naprijed.

Od velikog Tesle, pa evo i do malog mene, za uspjeh moramo otići van. To je tragedija i realnost. Pustite se ćirilice i prošlosti i recite što ćete učiniti za sutra.

Znate kakvoj Hrvatskoj se nadam? Onoj u kojoj nitko neće sumnjati na moju odanost državi. U kojoj nitko neće gledati čudno ako se učlanim u HDZ. U kojoj će hodati po ulicama ljudi sa smiješkom na licu. Da, to želim naglasiti. Snimite ljude po ulicama Siska, Zagreba pa usporedite s onima u Londonu i Berlinu. Kod nas su svi sumorni.

Puno toga u našoj je zemlji loše napravljeno. Neka bude dosta toga…. Molim sve u politici da stanu i da se okrenu ljepšoj i boljoj budućnosti. Dajte nam da živimo, da se mi izvana vratimo. Da gradimo zemlju i život i budućnost.

Hvala i lijepi pozdrav od Hrvata, srpske nacionalnosti, čovjeka, liječnika.”