Udruga hrvatskih branitelja Domovinskog rata 91. (UHBDR91.) naprosto ne može vjerovati da je ovih dana u Londonu, Borisu Dežuloviću, uručena Europska novinska nagrada u kategoriji najboljih komentara, i to za članak (kakav komentar!) – “Vukovar: spomenik mrtvom gradu u prirodnoj veličini”, koju je napisao u povodu obljetnice okupacije Vukovara. To najobičnije razmišljanje jednog srpski orijentiranog člankopisca, kojeg njegovi istomišljenici nazivaju (da ti pamet stane!) “jednim od najboljih novinara iz ovog dijela Europe!”, objavio je “Globus” 19. studenoga 2013. U ovom tekstu, kojim je (zamislite!) bio zadivljen i žiri sastavljen od navodno uglednih urednika iz Reutersa, Le Mondea, El Paisa i drugih, u konkurenciji više od 400 nominiranih novinara, Dežulović se osvrće na Grad-junaka za kojeg nema ni jednu lijepu riječ, za kojeg se “sprdava” da je “ispražnjen od svakog oblika života, da je odlagalište svijeća i vijenaca te da je – uzalud pao”! One koji su željeli da se ovaj grad, za kojeg autor naravno ne navodi niti osuđuje srpske i ine okupatore, koji su ga 1991. sravnali sa zemljom, uz ostalo naziva (čujte sad ovo!) “profesionalnim narikačama nad mrtvim tijelima”. Zatim ismijava ideju onih koji su se zalagali i zalažu da ovaj grad bude “mjesto posebnog pijeteta”. On se čudom čudi da iz Vukovara uglavnom stižu vijesti koje podsjećaju na ratne dane, na srpsku okupaciju. Njemu to smeta iz razloga da se ne govori o srpskim i inim zločincima, o desetinama tisuća ubijenih, ranjenih, o razorenoj vukovarskoj bolnici, dječjim vrtićima, školama, katoličkim crkvama, progonjenima, te razrušenim obiteljskim kućama i tvrtkama. Sve to po “jednim od najboljih novinara” treba zaboraviti. Čudom se čudi kako Vukovar nema neki značajniji športski klub, nekog uglednog slikara, glumca ili dizajnera, nema Parade ponosa (sic!), ni prometnih nesreća ili oružanih pljački, već samo i jedino (po njemu) – Vukovarski film festival ima svoj javni značaj! I tako u tom svom “komentaru” kojem se navodno divio (sic!) i legendarni Harold Evans, ikona britanskog novinarstva, koji je bio i predsjednik žirija, Dežulović meditira, kao da je “pao s Marsa”, pa taj svoj članak (oni nazivaju “komentar”) završava groznom rečenicom da za “takav simbolički Vukovar, duboko neživ i besmislen- sav od teških riječi ispisanih jeftinim stiroporom- posve je zapravo svejedno tko je pobijedio u Domovinskom ratu!”
Svi ti ugledni novinari koji su bili u žiriju i čitali ovu “meditaciju”, čovjeka koji piše kao da je posvađan sam sa sobom, nigdje naravno nisu mogli pročitati ni najobičniju krivnju srpskih i inih četnika, a još manje razabrati tko je uništio ovaj grad, koji se pa baš i zbog takvih raznih dežulovića koji neprestano lažu, mažu i falsificiraju suvremenu hrvatsku povijest, koji žive u Beogradu, a zarađuju u Hrvatskoj, nije oporavio do današnjih dana, jer baš ti “jedni od najboljih novinara iz ovog dijela Europe” (Ivančić, Lucić, Erceg, Kuljiš…), neprestano pišu o srpskim žrtvama, svaljuju krivicu na Tuđmana i hrvatske branitelje, jednom riječju pred Europom ismijavaju hrvatske žrtve hrvatskog obrambenog rata, uvjeravajući svijet da su žrtve i agresor, barem što se naših prilika tiče, jedno te isto. A za te svoje uratke primaju i “najuglednije” nagrade i priznanja, za koje predlažu jedni druge, kao što i jedni druge hvale kao da smo svi “kreteni” jer “ne razumijemo” njihov srpski humor, za kojeg su i dobro plaćeni.
Teško je, kad pročitate ovu Dežulovićevu “meditaciju”, uopće i shvatiti da je taj nekakav ugledni žiri uopće i pročitao članak ovog člankopisca, već bi prije bilo da su ga nagradili po političkoj liniji, kao “dobrog “srpskog” pisca”, kojem su i ovim priznanjem željeli zahvaliti za sve što je učinio protiv Hrvata i Hrvatske!
Stoga, poručujemo londonskom žiriju da je ovoga puta duboko pogriješio, da ovaj novinarski kameleon to priznanje nije zaslužio, te da se još više čudimo navodnim riječima Harolda Evansa da ” bez ovakvih novinara ljudi bi ostajali neosjetljivi, slijepi i neznalice”.
Ako je žiri i pogledao ovaj tekst, onda se jedno ovakvo obrazloženje jedino može odnositi na njih, jer su ovog puta uistinu ostali “slijepi i neznalice”, koje je kao žedne preko vode ponovno preveo nekakav feralovski sramni lobi, koji su bili i ostali ljudi kojima komunistička crvena zvijezda petokraka i srpski “Pomoz Bog junaci” vire iz svakog članka ili javnog nastupa.
E, za to ste trebali nagraditi i ovog “jednog od najboljih novinara iz ovog dijela Europe!”.
Da se ne zaboravi!
Autor: Mladen Pavković, predsjednik Udruge hrvatskih branitelja Domovinskog rata 91. (UBIUDR91.)
Foto: 6yka.com/ Poskok.info