Dok velikoj broj Hrvata muku muče s plaćanjem rata kredita u švicarskim francima, ipak postoje ljudi, naravno osim licemjernih bankara, koje je skakanje tečaja franka itekako usrećio.
“Dok nekome ne smrkne, drugome ne svane, tako vele naši ljudi”, kaže Slavko Strahija, koji je 32 godine radio kao šef kuhinje u Švicarskoj, piše Večernji list.
“Nema mi ljepšeg od ribolova. Sjednem na obalu, narežem si špek i luk, bacim udicu i čekam da mrene zagrizu. To je uživancija”, govori 62-godišnji Slavko Strahija, umirovljenik iz Međimurske županije koji ovih dana, baš kao i 60.000 građana s kreditima u švicarskih francima, sa zanimanjem prati promjene u tečaju švicarca i poteze Vlade. Dok ostali navijaju da tečaj padne, Slavko bi najviše volio da i dalje raste. On, naime, prima mirovinu u švicarcima. Nešto više od tisuću franaka. Radio je 32 godine u Švicarskoj, kao šef kuhinje u hotelima. Najviše je godina nanizao blizu St. Moritza.
Muče ga ozljede
“A što da vam velim? Žao mi je ljudi koji imaju kredite, ali meni ovakav tečaj paše. Kad sam se prije osam godina vratio kući, za franak se moglo dobiti 4,5 kuna. Pa sad računajte kolika je razlika”, kaže.
Naravno, u selu mu znaju dobacivati nešto u stilu “lako je sad tebi sa švicarskom penzijom!”, a Slavko se na to samo osmjehne.
“Dok nekome ne smrkne, drugome ne svane, tako vele naši ljudi. Istina, uživam u mirovini premda me muči ozljeda zbog koje sam i završio u invalidskoj. Život u Švicarskoj bio je težak, nekome tko to nije probao teško je objasniti kako je biti stranac u tuđini. I ondje su životni troškovi veliki pa, kad platite stan, režije i hranu, ne ostane vam puno. Osim ako niste na nekom dobro plaćenom radnom mjestu s 4000 ili 5000 franaka plaće. Naši ljudi ondje uglavnom nemaju više od 2500 franaka”, napominje i dodaje kako on nikad nije podizao kredit.
U Švicarskoj i danas žive tisuće Međimuraca koji su gastarbajteri postali sedamdesetih i osamdesetih godina prošloga stoljeća. U Hrvatskoj nije bilo posla, plaće su bile male, pa se po kruh otišlo i u Njemačku, Austriju… Sa Slavkom je u Švicarskoj bila i 58-godišnja supruga Verona, koja će do mirovine morati pričekati još sedam godina.
Još da i žena dođe
“E, kad i žena dođe u mirovinu, bit će nam još bolje! Samo, vidjet ćemo kako će tada biti s tim tečajem”, smije se Slavko, koji si je uz rijeku Muru podigao i vikendicu. Idilu mu, veli, kvari samo građevinska inspekcija, koja kućicu u zaštićenom krajoliku planira srušiti jer nije legalizirana. No, to je već druga priča…