marko jurič

Predsjednik Vlade Tihomir Orešković osudio je zločine ustaškog režima, a i predsjednicaKolinda Grabar Kitarović danas je nešto slično izjavila.

Mislim da je ovo sad prevršilo mjeru dobrog ukusa.

Pa dobro, do kad ćemo više osuđivati i ispričavati se za nešto što se dogodilo prije sedamdesetpet godina? Možda najbolje da uvedemo jedan dan u tjednu za takve osude i isprike, a ako to neće biti dovoljno može i po jedan sat svakoga dana.

U stvari, možda najbolje da se uvede obaveza nošenja žute vrpce oko ruke na kojoj će pisati ‘osuđujem NDH’.

Zaista mi je bilo pomalo muka kad sam vidio ovo posipanje pepelom te poltronske isprike naših političkih prvaka, čemu se ne nazire kraj. Djelovali su mi poput napornog šefa u firmi koji se pravi važan i svima soli pamet, a kad njegov šef na njega zaviče, ljubi mu ruku, cvili i moli ispriku.

Nimalo nije ugodno vidjeti i čuti te naše političke vođe, ovako pognute glave, bez držanja dostojna državnika. Ovom su se osudom, isprikom, što god to bilo, oni zapravo pokloniliMiloradu Pupovcu, Ognjenu Krausu i ostalim likovima koji šire laži o Hrvatskoj i za to još dobivaju novac iz državnog proračuna.

Analogno tome, sada će krenuti trgovina oko proračunske stavke za nacionalne manjine koja je ove godine bitno smanjena, a što je ujedno i jedini pravi razlog ove galame koju dižu.

Slabe će koristi za Hrvatsku biti od ovakvih ‘vođa’ koji se poput batlera klanjaju kada u prostoriju uđu predstavnici nacionalnih manjina. Otužno je vidjeti koliki su to kompleksi manje vrijednost tako suptilno ugrađeni u svijest hrvatskih političara.

Sve to koincidira s posjetom posebnog izaslanika za pitanja holokausta američkog State Departmenta Nicholasa Deana. Teško je to ne vidjeti kao detalj koji sve objašnjava.

Autor: Marko Jurič