Sinoćni gost u emisiji “Bujica” voditelja Velimira Bujanca bio je uvaženi kazališni i filmski redatelj Jakov Sedlar na temu stanja u hrvatskoj kulturi.
Gdje je Joe Šimunić?
U Australiji sa svojom suprugom i djetetom, prijateljem. Odmara. Početkom veljače bit će australskih šest premijera filma.
Neki ‘hrabri’ ljudi u Državnom odvjetništvu i dalje se iživljavaju nad Šimunićem i traže veće kazne zbog starohrvatskog pozdrava?
Tko je to započeo? Da nije bilo prijave Jovanovića, do toga ne bi došlo. Ovo je samo logičan kraj progona časnog čovjeka. Uvjeren sam da će na koncu pravda pobijediti, ako nigdje, onda na koncu na sudu za ljudska prava u Strasbourgu.
Ministarstvo kulture ispada bankomat za mnoge, ali ne i za hrvatske redatelje? Jeste li vi u Milanovićevu mandatu dobili makar lipu za hrvatski film?
Od Hrvatske države sam dobio novce samo za jedan film, za preko 70 filmova imao sam druge financije. Taj krug je toliko zatvoren da nitko u njega ne može. Prije nekoliko dana bila su Sveta Tri kralja, a na taj dan kad je bio i pravoslavni Božić, izgledalo je kao da su katolici nekakva sekta. To je teror manjine nad većine.
Predrag Ličina je debitant u pedesetoj, s koliko ste napravili prvi film?
S 26 godina. Tada sam još bio na Akademiji. Ljudi uglavnom startaju do 30-e. Da je ovakvo stanje potrajalo u kulturi, a nadam se da neće, možda bi netko bio debitant i u 70-oj.
Spominjali ste i likovnu umjetnost, javili su mi se ljudi koji su involvirani u to i kažu da Ministarstvo kulture, a i cijela ta vlast, da ne priznaju hrvatsku likovnu umjetnost? S druge strane Jergovića se favorizira?
To je sve teror manjine nad većinom. Naravno da ih ne zanima ništa što je hrvatsko. Njima Hrvatska ne znači ništa. Ljudi s kojima se mi možemo pohvaliti – njih ne zanimaju.
Ni HDZ ni Most nisu svjesni stvarne važnosti Ministarstva kulture?
Ne smijemo zaboraviti da smo brojčano mali narod i možemo nestati sa karte. Imate samo četiri ministarstva o kojima ovisi naš kulturni identitet. Kroz njih ćemo biti što jesmo ili nećemo biti nitko. Svjesno se umanjuje njihova važnost, žao mi je što još nisu u Mostu i HDZ-u razgovarali o tome. Ako opet stavimo neku osobu poput ovih koji se spominju – to bi bila katastrofa.
Ekskluzivno, imamo zahtjev za financijski nadzor od Irene Škorić i kaznenu prijavu protiv Hrvoja Hribara koja stoji u nekoj ladici. Riječ je o cifri od gotovo 50 milijuna kuna. Što se dogodilo u međuvremenu sa Škorić?
Ona je na redovitoj sjednici tražila da se napravi financijski izvještaj i odmah nakon toga je smijenjena. Ona je smijenjena jer je htjela vidjeti o čemu se radi, što se radilo prije nego što je došla na poziciju. Ono što je iritantno je da postoje četiri prijave DORH-u na koje nitko nije reagirao. Jedna strana je financijska. S druge strane, svake godine režiju završi nekoliko mladih studenata, a mi istovremeno financiramo srpska i bosanska smeća. To je nešto bolesno u našim genima.
Zdravka Mamića se proganja jer je uspješan?
To je jedna bolesna situacija, od uspješnih ljudi se nastoji napraviti kriminalce.
Koliko Dinamo da Zagrebu se nigdje ne spominje.
Na žalost, pravosuđe nije realno pravosuđe koje se temelji na istraživanju prijava, nego se procesuira kako se hoće. Zato ljudi tome više ne vjeruje. Po pitanju arhiva, treba donijeti zakon o otvaranju arhiva. Otvaranjem hrvatskih arhiva napravila bi se lustracija i zato oni to ne žele dopustiti.
Zašto mi Hrvati koji plaćamo porez, zašto naši novci idu kod Jasmine Žbarić?
Nitko i ništa, redateljica iz strane želje. Postavlja se pitanje tko postavlja ljude koji daju naše novce stranim redateljima. Ja kad radim film moram, kad je film gotov, investitorima podnijeti račun. Tko je ovdje ikad podnio izvještaj?
Neki ovdje dodjeljuju novce sami sebi?
Tome na kraj može stati DORH.
Pričali ste o Hribaru, tko njega štiti?
Njega je 2010. postavio Jasen Mesić, a nakon toga štiti ga Vesna Pusić.
Zašto mi trebamo davati novac za film Posljednji Srbin u Hrvatskoj?
To je dokaz bolesnog sistema. Mi financiramo ono što je protiv nas. Tu je iritantno da ljudi koji su imali bilo kakve veze sa bivšim sistemom, Udbom, da su oni vršili pritisak na sve druge. Ja sam film o Jasenovcu završio jučer, 12 godina sam potrošio sam na njega, od svih u Hrvatskoj sam tražio da mi pomognu i nisam dobio ni lipu. Dobio sam iz Izraela i tamo će biti premijera.
Hrvatska ima generala Blagu Zadru, sjajan potencijalan scenarij?
Mi još nemamo pravog igranog filma na temu Domovinskog rata i neće ga još dugo biti. Amerikanci su o svim svojim ratovanjima kazali sve. Mi kao da se stidimo svoga.
Trebaju li takvi ljudi i dalje voditi te poslove u Hrvatskoj? Hribar kao potencijalni ministar kulture?
Ima tih koji su dobro raspoređeni, jedan drugoga hvale i ispada da su oni genijalni, a mi svi ludi.
Drago Perić, direktor radija 101 je navodno glavni komesar Hribara?
Za to ne znam, no oni su jednostavno dobro organizirani. Imaju u svojim rukama medije i novac. Napravit će sve da ne dobijemo film, a sve će podijeliti među sobom. A to je velik novac za državu. Mislim da je velika odgovornost ove nove Vlade i mandatara koga će staviti za ministra/icu kulture. Jadranka Kosor je nastavak ove bolesti.
U emisiju se javio gospodin Damir Markuš koji je govorio o promociji svoje knjige i koji je komentirao kako nije dobio ni kunu za svoj film o HOS-ovoj obrani Vukovara.
Kao da smo u Beograd doveli nekog HOS-ovca pa mu ne daju ni lipe za hrvatske projekte.
Viski očito skupo košta. Njima treba za viski.
Ministarstvo kulture dijeli novac tzv. neprofitnim medijima?
Da se toliko novaca daje za alternativu, evo vam Hrvatsko slovo, njima se toliko smanjila pomoć ministarstva da na kraju čini mi se nisu dobili ništa. To je samo još jedan dokaz koliku važnost ima novo ministarstvo kulture, nova ministrica ili ministar jer ako se stavi još jedna neadekvatna osoba – to će biti propast za nas kao za narod.
Kako to da Kinorama dobije toliko novaca?
Čuo sam da se radi o klasičnom sukobu interesa. To se ni po zakonu ne bi smjelo dešavati. A novci se dijele i bez natječaja. Očito je sve manipulacija ljudi koji upravljaju tamo. Društvo hrvatskih filmskih redatelja ima određen novac, a na što ih troši? Tu se samo radi o dijeljenju mjesta, tko će dobit koje mjesto. 50 posto naših sredstava ide u Kinoramu. To nije normalno. Mi smo bolesno društvo.
“Uvjeren sam da će proći vrijeme ovih sramota, siguran sam da ćemo pobijediti i u ovoj bitci, vjerujem u našu snagu, imamo Hrvatsku i na svakom je odgovornost, posebno na novoj Vladi da vidi koga će staviti da nas vodi”, zaključio je kazališni redatelj Jakov Sedlar.