Foto: Snimka zaslona
U Hrvatskoj je na djelu konzervativna revolucija, prijeti zabrana abortusa, buja ekstremizam, ustaše na sve strane, žene s krunicama zlostavljaju druge pred bolnicama, klerikalizacija ugrožava sekularno društvo…
Ovako izgleda medijska slika Hrvatske iz pera mnogih istaknutih autora u medijima i televizijskim prilozima. Gledajući sve to gotovo sam odlučio zatražiti pomoć psihijatra jer moja malenkost to ne vidi. Onda sam se ipak sabrao.
Konzervativna revolucija? Osim što se radi o oksimoronu, prema svim relevantnim i egzaktnim pokazateljima na djelu su sasvim suprotni procesi. Prema Barometru hrvatskog društva koje provodi Institut “Ivo Pilar”, povjerenje u Crkvu pada, pala je s drugog na četvrto mjesto.
Konzervativna revolucija? Prema službenim podacima broj crkveno sklopljenih brakova drastično opada. Konzervativna revolucija? Mnogi muški i ženski samostani sve su više starački domovi, mnoge biskupije imaju ogromne probleme zbog manjka zvanja.
Konzervativna revolucija? Prema istraživanju europskih vrijednosti u Hrvatskoj u kojoj je devedeset posto vjernika više od pedeset posto je, unatoč učenju Crkve, protiv zabrane abortusa. Mnogi teolozi stoga upozoravaju biskupe da treba izbjegavati referendum o zabrani abortusa, jer bi to zapravo bio referendum o stvarnom i deklarativnom broju katolika u kojem bi deklarativni pobijedili.
Prema svim relevantnim sociološkim istraživanjima, ne da sekularna država kod nas nije ugrožena klerikalizacijom, već obrnuto, sekularizacija i agresivni sekularizam sve više nagrizaju Crkvu.
Iskreni vjernici i vrhunske osobe, poput Blanke Vlašić, predmet su poruge i ismijavanja, premda je javno ispovijedanje vjere sekularna vrijednost zajamčeno ustavom svih civiliziranih zemalja. Na djelu je perverzna zamjena teza jer u Hrvatskoj, kao i drugdje u Europi, agresivni laicizam koji mrzi sve religijsko, a ne klerikalizam, sve više dominira društvom i prevladavajući je medijski stav.
Što je to onda konzervativna revolucija? To je paranoja totalitarnih, halucinirajućih umova koji zapravo zaziru od pluralizma i tolerancije u ime obrane pluralnog društva i promicanjem “tolerancije” koja tolerira samo istomišljenika, kojima su mnoge uznemirujuće istine, pa i o abortusu napad na sekularnu državu, a ne zbilja koja apelira na savjest svih nas da se bez ideologiziranja, etiketiranja ili netrpeljivosti suočimo kao društvo s tim neugodnim istinama.
U Hrvatskoj raste ekstremizam. Ma kako da ne, baš je upravo u takvoj zemlji na izborima pobijedio umjeren čovjek Andrej Plenković kojeg su valjda birali svemirci, a ne Hrvati. Slijede ga “ekstremni” SDP, potom “ekstremni” Most, “ekstremni” HNS…
Parlament je ogledalo slike društva, a naš je Sabor mjesto koje, za razliku od razvijenih i starih demokracija gdje ekstremisti hametice ulaze u parlamente i postaju “mainstream”, odaje pitomu zemlju, unatoč ratnim ranama. Čak ni u vrijeme agresije na Hrvatsku u našem Saboru nije bilo ekstremista niti ekstremnih stranaka.
Zapravo “oni” koji u Hrvatskoj vide “eskalaciju ekstremizma” zapravo sami polaze s ekstremnih pozicija u smislu da stvaraju percepciju s nakanom da ista postane stvarnost.
Mediji su nam zapravo jedino ekstremni, prepuni kadra iz bivšeg režima koji se boje za bolju prošlost, pa sustavno proizvode “ustaše” i druge ekstremiste kako bi svoj ekstremni poremećaj percepcije proglasili društvenim stanjem i normom.
Marginalne fenomene koje sva ozbiljna društva i mediji u svijetu ignoriraju, naši im pridaju toliko važnosti pa dvije ustaške kape nekog, nerijetko, ubačenog provokatora u maniri labradorovaca, premoćno odnesu pobjedu nad desetinama tisuća ljudi koji pristojno i dostojanstveno sudjeluju u nekom javnom skupu, bio on koncert ili komemoracija.
Eto, kada smo već kod “ustaša” i “ekstremista”, sa studentima sam prije dvije godine proveo istraživanje u profilu publike Marka Perkovića Thompsona. Tu sam jedino naišao na zanimljiv ekstremistički fenomen (bez cinizma), pravu “konzervativnu revoluciju” (cinizam).
Veoma značajan dio njegove publike u petak je na Thompsonovom koncertu i otkida na Divu Grabovčevu, a u subotu je na cajkama i otkida ne Cecu Arkanovu. Eto, to je uistinu ekstremizam pred kojim pamet zanijemi. Ali se radi doista i o “konzervativnoj revoluciji” jer dok briju na Thompsona ili Cecu većina pije pivo iz konzerve.
Hrvatska je uslijed ovakve konstrukcije stvarnosti shizofrena zemlja u kojoj dominantne medijske teme i slike idu šumom, a zbilja drumom. No problem u cijeloj ovoj priči u kojoj su prodavači magle zavladali društvom jest što se uslijed proizvođenja umjetnih problema i stvarnosti te lažnih dijagnoza, prave stvari koje treba rješavati tavore u zapećku.
Ovo društvo troši ogromne energije na iskonstruirane konflikte i “probleme” prepune potemkinovih sela. A ako treba govoriti o bilo kakvoj revoluciji u Hrvatskoj, to je ona nelustrirana uobličena u “projekt” narodnog heroja Svetozara Vukmanovića nazvan “revolucija koja traje”.
Izvor: Ivica Šola / Slobodna Dalmacija