O jeftinoj kineskoj robi raznih fela koja je preplavila Zapad uglavnom se priča kao o škartu, proizvodima koji su kvalitetom puno lošiji od zapadnih, ali su jeftiniji. No ovih dana ljudi su se na društvenim mrežama malo korigirali i posprdali se: “Daleko najkvalitetniji izvozni proizvod Made in China je koronavirus.” U svakoj šali ima istine, ali ipak, vrag je odnio šalu. Osim koronavirusa, Kina je, da je opet “pohvalim”, izvoznik i nekih ekoloških proizvoda koje uzgaja na ljudskim glavama, a rastu prirodno. Naime, prošlog tjedna savezne vlasti New Yorka zaplijenile su 13 tona ilegalno uvezene ljudske kose iz Kine koja služi u estetskoj industriji, za ekstenzije.

Ta kosa potječe iz modernog ropstva koje komunistički režim nameće vjerskim manjinama unutar državnih granica. Kršćani i muslimani prednjače. U potonjem slučaju, ujgurska manjina, islamske vjere, osim što je zajedno s kršćanima krvavo progonjena, služi i kao ovce za, doslovno, šišanje, pa njihovu kosu, oćelavljenih žena i muškaraca, izvoze. Pošiljka zaplijenjene ljudske kose dolazi od dva kineska izvoznika, oba iz regije Xinjiang na krajnjem zapadu Kine. Tamo, prema izvješćima Ujedinjenih naroda, postoji oko 1300 koncentracijskih logora za Ujgure, koje kineske vlasti ne zovu tako, nego centrima za edukaciju i obrazovanje.

RADNI LOGORI

Prošle je godine Associated Press pokušao posjetiti jednu od “tvornica”, čitaj koncentracijskih logora, iz koje je stigla zaplijenjena ljudska kosa, ali zaustavila ih je kineska policija. Na toj ogromnoj “tvornici” crvenim slovima piše “Haolin – pribor za kosu”, a okružena je bodljikavom žičanom ogradom i nadzornim kamerama; na ulazu je i policija s kacigama. Budući da te logore i “tvornice” Partija smatra odgojno-obrazovnim ustanovama za Ujgure, ima i jasan slogan: “Država ima moć, pokoravajte se Komunističkoj partiji.” Bivši zatvorenici rekli su da su ih danju prevozili u tvornice za šišanje, a noću ih odvodili u logore.

Ujgurske i tajlandske žene steriliziraju, prisiljavaju ih na abortuse čak i u osmom mjesecu trudnoće. Kineska vlada i vlasti pokrajine Xinjianga sve to negiraju, tvrde da su logori zatvoreni, da ne postoje, nego oni koji završe odgojni proces i diplomiraju onda vjerojatno idu na maturalac. Drugim riječima, zbog prisilnog rada, teškog kršenja temeljnih ljudskih prava vjerskih i nacionalnih manjina, Kinezi Zapadu stalno poručuju kao i Ujgurima: ‘Ko te šiša!

I dok pokreti poput “Crni život vrijedi” protestiraju protiv rasizma na Zapadu na način autorasizma, dok se bore protiv islamofobije (Ujguri su muslimani), koja je drugo ime za (autocenzuru), dok se bore protiv ropstva kojeg na Zapadu odavno nema, dok se bore zapravo protiv cijele prošlosti Zapada, koja je, kao i svaka, ambivalentna, ali ponajviše veličanstvena, od znanosti do ljudskih prava i demokracije, svega toga danas nema na Zapadu, ali u Kini je to stvarnost, no o tome šute. Njima je problem Zapad, najbolje i najhumanije mjesto na svijetu za život, gdje feministice mogu mirne savjesti otići na ekstenziju od kose ćelavih ujgurskih žena i drugih milijuna robova i ropkinja u Kini.

ZABORAVLJENI UJGURI

Ali ne zabrinjava mene toliko Kina, nego Zapad i njegove kapitalističke oligarhije koji su Kinu, monstruma, sami stvorili delokalizacijom proizvodnje.

O čemu se radi? Čikaška škola, na čelu s nobelovcem Miltonom Friedmanom, tvrdila je da su demokracija i sloboda inherentno povezani s kapitalizmom, da jedno bez drugog ne ide. Kina je tu dogmu srušila. Kapitalizam, eto, može savršeno funkcionirati i bez demokracije i slobode. Kao i prosvjetitelji nekoć, koji su na narod gledali s prijezirom, tako i današnji prosvjetitelji i “filantropi” poput Billa Gatesa i slične ekipe gledaju na narod i narode s prijezirom, zagovarajući malo ili više uvijeno neku vrstu globalnog prosvijećenog apsolutizma, pogotovo nakon što im je demokracija i taj prezrivi narod izbacio Trumpa i Brexit. Narod je postao opasan, demokracija je za njih postala opasna. Virtualizacijom svega, od novca do obrazovanja, idemo ka svijetu potpune kontrole pojedinaca i institucija, ostvarenju orvelovske distopije. S druge strane, poput riba šute na sve te silne zločine i kršenja elementarnih ljudskih prava u Kini, dočim sole pamet na Zapadu upravo o tome. Jedini koji je ustao, kad smo kod zaštite torturiranih ljudi u Kini poput Ujgura, jest, eto ti ga na, Trump, koji je prošle godine 17. lipnja potpisao “Ujgurski zakon o ljudskim pravima”. O Trumpu vi ili ja možemo misliti ovako ili onako, ali on je pokrenuo, kako ga je časopis Economist opisao, proces deglobalizacije. Naime, nacionalna je država najbolji okvir za demokraciju, a ako izbrišete države, nacije, njihove ljudske i demokratske vrijednosti za koje se Zapad krvavo borio stoljećima, onda te iste države i narodi postaju virtualni entiteti kojima će upravljati šaka globalne digitalne mafije kojoj jest do kapitalizma, ali za demokraciju im se zapravo fućka.
Kako se stvari za sada razvijaju, Zapad bi mogao na svoj način, i ne tako drastičan, postati Kina: kapitalizam da, demokracija? Hm, neki privid…

Autor: Ivica Šola / Slobodna Dalmacija