Srbi nas blate i optužuju u Haagu, provode novi Memorandum, a mi – šutimo, kao da je svima sve jasno!
Srbija još nije spremna, a niti želi, priznati da je ova država (zvala se Jugoslavija) bila agresor na Republiku Hrvatsku. Međutim, ono što je možda još gore i teže, što peče, je činjenica da nas (zamislite!) Srbija tuži za genocid pred Međunarodnim sudom pravde u Den Haagu (ICJ), gdje nas ti dojučerašnji četnici koji su bacali cvijeće na tenkove kad su iz Beograda odlazili rušiti, paliti, ubijati i masakrirati u Vukovar, ali ne i u samo ovaj grad, blate kao najveće ratne zločince, iako ni jedna granata u vrijeme hrvatskog Domovinskoga rata nije pala na njihov teritorij, a kamoli u Beograd. Oni se nemaju namjeru ispričati, oni traže da se Hrvati (zamislite!) ispričaju njima (sic!) jer su ih “Srbi, Crnogorci i pripadnici zločinačke JNA klali, proganjali i uništavali”, i to gdje, u našem, hrvatskom dvorištu! Nu, dok traje rasprava u Haagu, gdje se sudi “tko je koga”, što rade hrvatski političari i većina medija – šturo ili nikako se ne uključuju u ovu raspravu, kao da se u Haagu vodi bitka tko je kome “ukrao traktor”. Pojedinci koji se javljaju na ovu temu, a ima ih, svjesno se marginaliziraju, pa svi očekujemo da će Haag (normalno) biti na hrvatskoj strani (kao što je bio u slučaju Gotovine i Markača). A što ako Hrvatsku proglase da je ona činila genocid? Tada, prije svih, hrvatski političari trebaju snositi iznimnu odgovornost, jer bi to bilo ravno – izdaji. A to da se danas i Hrvatskoj sudi za genocid djelo je i jednog od nekolicine dobro poznatih Hrvata – Stjepana Mesića, koji je u vrijeme kad je bio (na žalost) predsjednik Republike Hrvatske slao tajne i ine dokumente u Haag, a možda je aktivno surađivao i sa samim Savom Štrpcem (ništa ne bi bilo čudno). Koliko je taj Mesić samo optuživao prvog hrvatskog predsjednika dr. Franju Tuđmana? Više nego Slobodana Miloševića!
U Srbiji je na prijevremenim parlamentarnim izborima veliku pobjedu odnijela Srpska napredna stranka i njezin lider Aleksandar Vučić. To je čovjek koji je javno izjavljivao da “Srbi ne će ništa što nije njihovo, da hoće samo svoje, a to su i Karlobag- Ogulin- Karlovac- Virovitica!” Kad su ga, ovih dana, novinari pitali, želi li se ispričati zbog tih i takvih svojih izjava odlučno je odgovorio da ne će jer “on gleda prema budućnosti!”. A njegova “budućnost” je Ovčara, 145 masovnih grobnica, Vukovar, Pakrac, Lipik, Škabrnja, stotine tisuća razrušenih objekata, bolnica, katoličkih crkava, spaljenih sela, desetine tisuća ubijenih, ranjenih, zatim oni koji su odvedeni u srpske logore, i tome slično. Njemu budućnost treba biti i plaćanje ratne odštete Hrvatskoj, koja ne će i ne želi zaboraviti zvjerstva srpskih i inih agresora u vrijeme rata.
I kad se hrvatski političari budu uskoro “grlili i ljubili” sa Vučićem, čestitajući mu pobjedu, prvo ga trebaju pitati- što ćemo sa prošlošću da bi tek nakon toga mogli razgovarati o budućnosti! Nu, dok se još i te kako nije riješio Memorandum SANU (1986) niti ga se ova institucija ikada odrekla, već duže vrijeme je na “snazi” Memorandum SANU II! O tome se zna, ali ne uzima ga se za ozbiljno sve dok ne dođe “dvanaest i pet”. U tom dokumentu uz ostalo se naglašava da se treba umanjiti odgovornost Srbije za počinjene zločine i razaranja, i optužnicama, potjernicama i montiranim sudskim procesima protiv državljana BiH, Hrvatske i Kosova staviti je u ravnopravan položaj sa državama u okruženju, zatim odvratiti pažnju regionalnih i međunarodnih medija sa završenih procesa bivšim pripadnicima srbijanskog političkog, obavještajnog i vojnog vrha i političkog vrha Republike Srpske kojem se sudi u Haškom tribunalu. Također se navodi da susjedne države BiH, Hrvatska i Kosovo treba dovesti u položaj da odustanu od tužbi najavljenih pred međunarodnim sudovima (na žalost u tome nisu uspjeli!), onda pokajničkim akcijama dovesti Srbiju u jednak položaj sa stradalim i oštećenim državama iz okruženja, insistirati na zatvaranju Haškog tribunala i na suđenju generalu Ratku Mladiću pred domaćim pravosuđem, destabilizirati vlade susjednih država, provocirati unutarnje nezadovoljstvo i nemire i slabiti oštricu optužbi protiv Srbije, pomagati odcjepljenje Republike Srpske, insistirati na konstitutivnosti Srba u Hrvatskoj, Crnoj Gori i Kosovu i izvršiti tranziciju srpskih zajednica u državama regiona u unitarnu, svesrpsku zajednicu, zaustaviti odvajanje Vojvodine, spriječiti dalju regionalizaciju Srbije i oslabiti djelovanje Islamske zajednice u Sandžaku…
Kao što se prvi dokument SANU smatrao intelektualnom najavom agresivnog srpskog nacionalizma i krvavih ratova na Balkanu, bojimo se da je ovaj drugi Memorandum na istom ili sličnom putu. A nitko u Hrvatskoj na njega ozbiljno ne reagira. Čak ni političari, a ni HAZU!
Da Srbija, Vučić i kompanija uistinu žele dobrosusjedske odnose sa Hrvatskom onda sigurno ne bi s toliko žara blatili nevini hrvatski narod na Međunarodnom sudu pravde u Den Haagu, već bi, ako ništa drugo (barem to!) priznali da su bili – agresori. Ali, oni ne da priznaju da su učinili genocid nad Hrvatima, oni ne priznaju ni da su napali Hrvatsku, oni ne priznaju ni da su u Srbiji postojali logori u kojima su ubijali i mučili Hrvate, oni ne priznaju da su razrušili vukovarsku ratnu bolnicu, oni ne priznaju da su ubili na stotine nevine djece, oni ne priznaju – ništa. U glavama im je još uvijek apstraktna linija Karlobag-Ogulin-Karlovac-Virovitica, jer da nije tako već bi se, vjerujte, našao netko od istaknutih srpskih političara i javno osudio ratnu politiku Slobodana Miloševića. Od jednog Vučića se to sigurno ne može očekivati, jer čovjek gleda u “budućnost”!
Također je zanimljivo da se genocid nad nevinim hrvatskim narodom dogodio 1991. i 1992., a oni uporno ponavljaju da su Hrvati izvršili genocid nad Srbima – 1995., kad je većina Srba mirno i dragovoljno (postoje video snimci!) u koloni, organizirano, napustila svoje domove u Republici Srpskoj Krajini, vjerujući da će im Srbija, u koju su se odselili, dati “med i mlijeko”, a ona ih se, dobrim dijelom sama “odrekla”! Zar im i njihov vođa Milošević nije rekao da su pobjegli kao zečevi, da nisu bili u stanju ni tri dana braniti ono što uzurpirali?
I sad imamo to što imamo: srpskog lidera Vučića, tužbu za genocid, nikakvih riječi oproštaja ili priznanje bilo kakve krivnje za agresiju, ne vraćanje opljačkanog hrvatskog blaga, još mnogo neotkrivenih masovnih grobnica i – Memorandum II!
Autor: Mladen Pavković
Foto: HRT, Wikipedia