Za ovotjednu rubriku “Stihovi tjedna” izabrali smo pjesmu “Moje želje” autora dr. Augusta Harambašića, jednog od najgorljivijih aktivista pravaškog pokreta u 19. stoljeću. Harambašić je među književnicima hrvatskog književnog realizma bio najistaknutiji kao autor mnogih hrvatskih budnica u kojima je nerijetko pisao o ljutim bojevima za Hrvatsku. Upravo u takvom stilu pisana je i ova pjesma.

Pjesma je prvi put objavljena 6. veljače 1881. u listu za politiku i narodne interese “Sloboda”, a kasnije je svoje mjesto dobila i u Harambašićevoj zbirki pjesama “Slobodarke”, izdane 1883. godine.

Moje želje

Ja ne želim pusta blaga,
Nit se k slavi želim popet,
Tek Hrvatska da mi draga
Slobodu si steče opet!

Da si sama sreću kuje
I u miru i u boju, –
I nebogar sretnikuje,
Kad sam redi kuću svoju!

Samo klete izdajice
Poriču to rodu mome,
Držeći ga hotimice
Oh! u robstvu tuđinskome!

A divna je međ’ narodi
Moja majka, milja puna,
Pa da tuđin njoj gospodi,
Da ju tuđa tišti kruna?!

Ja ne želim nikog kleti,
Nit mi srdce žeđa krvi,
Tek da Hrvat tog se sjeti,
Pa i kosti da im smrvi!

Da se trgne već iza sna,
Pak zavitla mač krvavi;
Da Sloboda, djevna krasna,
Grob il lovor mu pripravi!

Prisegnimo rodu svomu
Vazda radit k otoj svrsi,
Brani l’ tiran, kliknimo mu:
Strieljaj samo, evo prsi!

Neka nas i premoć smrvi,
Sve u korist milog roda!
Ko i drugim će iz krvi
I Hrvatom nić sloboda!

Ja ne želim samu sebi
Lošu sreću, biedu koju,
Al ću vesel, – gdje i ne bi?
Za Hrvatsku mrieti svoju!

Pak će doći milo doba
Starog sjaja, veličine,
Uzkrsnut će iz svog groba
Moć hrvatske kraljevine.

I Hrvat će sretan biti,
Ko što junak biti mora;
Naš će stieg se vijoriti
Posred mora, povrh gora.

Moje srdce raj si gata,
Kano djevče prije pira:
Doć će doba i Hrvata,
Bit će opet Krešimira!

Priredio: Frano Čirko