Tijekom jučerašnjeg dana Europski parlament izglasao je uredbu prema kojoj se ‘ukida roaming’, a odluka će stupiti na snagu tijekom lipnja 2017. godine. Ipak, uredba nužno ne znači da će nestati troškovi roaminga.
Europski parlament izglasao je u utorak, 27. listopada, uredbu kojom se predviđa postupno ukidanje maloprodajnih naknada za roaming te su donijeta određena pravila o mrežnoj neutralnosti. U dijelu koji se odnosi na ukidanje maloprodajnih roaming naknada, uredba predviđa dvije faze (prijelazno razdoblje i konačno ukidanje), pri čemu čak i nakon konačnog ukidanja roaminga naknade neće u potpunosti nestati, već će roaming po domaćim cijenama usluga – ‘roam like at home’, biti podvrgnut kriterijima poštene uporabe.
HAKOM navodi da će u praksi to značiti neku ograničenu količinu podataka i poziva koji se, po domaćim cijenama, mogu koristiti u roamingu u EU tijekom godine. No, već u prijelaznom razdoblju postojeće naknade će se bitno smanjiti i to oko četiri puta (zavisno o domaćoj tarifi korisnika). Sama činjenica da se radi o ukidanju maloprodajnih roaming naknada, dok veleprodajne ostaju na snazi, govori da će za operatore doći do smanjenja dijela prihoda. Za hrvatske operatore važno je pitanje konačnog iznosa veleprodajnih naknada, koji tek treba biti utvrđen, i to zbog velike razlike u broju korisnika koji se u Hrvatskoj nalaze u roamingu (i to u intenzivnom ljetnom razdoblju) u odnosu na broj hrvatskih roaming korisnika u inozemstvu.
Cijene koje će vrijediti u prijelaznom razdoblju, koje počinje 30. travnja 2016., su sljedeće: naknade (dodane na cijenu plaćenu kod kuće) ne smiju prekoračiti iznos od €0.05 po minuti za pozive, €0.02 za poruke (SMS) i €0.05 po megabajtu za pokretnu mrežu. Ograničenje naknade za dolazne pozive odredit će se naknadno tijekom ove godine, a bit će niže nego za odlazne pozive.
U dijelu uredbe koji se odnosi na mrežnu neutralnosti sadržani su sljedeći aspekti: jamstvo prava na pristup otvorenom internetu, dopuštene mjere upravljanja prometom, specijalizirane usluge, transparentnost i nadzor. Sukladno uredbi, ne ulazeći u pitanje zakonitosti sadržaja, krajnji korisnici imaju pravo pristupati i distribuirati sav sadržaj na internetu, putem bilo koje terminalne opreme, neovisno o lokaciji pružatelja sadržaja. Ugovorom o pružanju usluge pristupa internetu mogu se definirati cijena, količina podataka i brzina pristupa internetu, ali se tim ugovorom ne može ograničiti ili umanjiti pravo na pristup otvorenom internetu.
Također, pružatelji usluge pristupa internetu moraju sav promet tretirati jednako. Posebno im je zabranjeno blokiranje, usporavanje, modificiranje, ograničavanje, miješanje u pojedini sadržaj, aplikacije ili usluge. Međutim, dopuštene su im razumne mjere upravljanja prometom, pod uvjetom da su one transparentne, ne-diskriminacijske, razmjerne i da se ne temelje na nikakvim ‘komercijalnim razlozima’. Putem tih mjera ne smije se nadzirati sadržaj i one se ne smiju poduzimati dulje nego što je potrebno.
Pružatelji usluge pristupa internetu mogu pružati specijalizirane usluge, koje zahtijevaju određenu razinu kvalitete. Te usluge mogu se pružati samo ako operator raspolaže dovoljnim kapacitetom mreže, koji mu omogućava da, uz redovnu uslugu pristupa internetu, pruža i specijalizirane usluge, bez da te usluge naruše kvalitetu standardnog pristupa internetu. Također, operator ne smije koristiti ili nuditi specijalizirane usluge kao zamjenu za redovnu uslugu pristupa internetu.
Izvor: tportal