Na današnji dan, 23. veljače 1944. u jeku Drugoga Svjetskoga rata najveći ratni zločinac u povijesti čovječanstva, sovjetski komunistički diktator Josif Visarionovič Staljin naredio je da se svih 560.000 Čečena koji su oduvijek nastanjivali Astrahansku oblast na jugu Rusije iseli u tadašnju Sovjetsku Socijalističku Republiku Kazahstan. Pritom je na desetke tisuća nesretnih ljudi okrutno pobijeno od strane Crvene Armije ili je umrlo od gladi, iscrpljenosti ili neljudskih zimskih uvjeta.
Ovaj genocid, koji je imao za cilj potpuno očistiti Rusiju od jedne za njih nepoćudne autohtone nacionalne manjine (koja je bila vjerna svojoj islamskoj tradiciji i običajima te desetljećima uporno prkosila nasilnoj rusifikaciji i komunizmu), bio je međutim samo jedan od brojnih koje je zloglasna sovjetska partija provela za vrijeme svoje 84-godišnje strahovlade, koja je upravo u doba Staljina dosegla svoj krvavi vrhunac. Bilo je to doba pogubno ne samo za ruske Čečene, Osete, Abhaze, Kazahe, Kozake, Tatare, Ukrajince, baltičke narode, Nijemce, Židove i Poljake već i za same Ruse koji su se našli na putu “crvenom teroru”, pa čak i za Staljinove sunarodnjake Gruzijce. Računa se da je za vrijeme njegove gotovo tri desetljeća druge vladavine ubijeno, nestalo ili prisilno raseljeno više od 100 milijuna ljudi, od kojih su za 20 milijuna pronađeni dokazi o nasilnoj smrti.
Unatoč tome, ovoga se “velikana” i dalje slavi po nekim ruskim mjestima i u njegovom rodnom mjestu Gori u Gruziji kao junaka ili heroja, koji je krvlju ne samo svojih sunarodnjaka, već često i vlastitih partijskih suboraca i kolega pretvorio Sovjetski Savez u protutežu SAD-u u bespoštednoj borbi za svjetsku dominaciju.
Autor: Juraj Njegovan pl. Balen