Predsjednik UHDDR Grada Rijeke Mile Biondić na jučerašnjoj je tiskovnoj konferenciji, kao i minulih godina podsjetio našu javnost o događajima koji i danas nakon 71 godine kod starijih, živućih Kostrenjana izaziva strah. Jama bezdan Kostrena mjesto komunističkog zločina, još jedno (ne)poznato partizansko stratište. Naime, 27. travnja 1945. godine u ovoj je jami svoje živote tragično, bez suđenja i dokazivanja krivnje, izgubilo oko 1500 ljudi, žena, staraca. Možda bi svaki spomen na ovu jamu bio izgubljen da među ubijenima nije bio i sušački župnik Martin Bubanj, tako da je Katolička crkva uspjela sačuvati spomen na ovo partizansko stratište.
U ime samoporoglašenih pobjednika – osloboditelja, partizana, antifašista sakupljano je sa cijele naše regije i šire na stitine i stotine razoružanih hrvatskih vojnika,žena, a među njima je i bio i svećenik sušačke župe Svetog Ćirila i Metoda pokojni Martin Bubanj. Ono što je strašno, a interesantno je istaknuti da su za pokojnog svećenika njegovi krvnici dva mjeseca nakon nasilne smrti napisali rješenje o navodno njegovoj krivici – suradnji i simpatijama prema ustašama i okupatoru, ispričao je.
Dakle, kod bivše osnovne škole (današnje općinsko poglavarstvo općine Kostrena) vršio se prikupljanje. Tu su kamionima tijekom dana dovozili unesrećenike (i muškarce i žene), smještali ih u prazne učionice. Naoružani osloboditelji zarobljenike bi čuvali do sumraka, a onda ih vezane u žicu i pod okriljem noći odvodili uskim putem koji su Kostrenjani koristili kao prolaz do mora do Bezdanke. Nad Bezdankom su ih čekali dobro izvježbani krvnici – koljači koji su zarobljenike mučili i tako masakrirane, polužive bacali u jamu. Zatim bi po poluživim žrtvama bacali živo vapno kako bi spriječili neugodan miris koji se ipak širio našom Kostrenom.
Danas mnogi živući Kostrenjani o tom tragičnom događaju ne žele govoriti kao da se to dogodilo negdje drugdje, a ne na njihovom kućnom pragu. Oni hrabriji znaju reći da se taj masakr provodio noćima i noćima, a neki spominju brojku od preko 1500 žrtava. Ovo mjesto kao mnoga druga znana i neznana mjesta zločina osloboditelja ne smiju se zaboraviti. Kao i druga, i ovo mjesto suludog pokolja vlastitoga naroda mora biti mjesto gdje će se osuditi krvavi komunistički pir, a ne samo mjesto gdje ćemo žaliti za žrtvama i moliti.
Ova generacija Hrvata želi otvoriti put pomirdbe, put u noviju budućnost, naravno prihvatiti istinu jer samo istina oslobađa.
Svojevremeno je velika srpska mašinerija na Jasenovcu doktorirala s preko 700 000 žrtava. Među imenima tih žrtava našao sam, a i danas postoji na američkom popisu moja baka Margita rođena 1900. godine u Senju koja je umrla prirodnom smrću 1963. godine i nikad logor nije vidjela, napomenuo je Biondić. Danas nakon napisane knjige od grupe autora i snimljenog filma o Jasenovcu imamo i onu drugu prešućenu istinu, naravno bez puno pisanih tragova da je isti logor funkcionirao sve do 1951. godine. Vrlo je važno da se otvorio proces i da pojedini priučeni povijesničari nemaju pravo na ekskluzivnosti da se polako, ali sigurno skida kolektivna krivnja sa hrvatskog naroda. Bez obzira na broj žrtava mi se želimo pokloniti svakoj žrtvi i osuditi zločin. Želimo potaknuti našu intelektualnu elitu neka se sa znanstvene strane utvrdi da NDH nije osnivana sa ciljem da se uništavaju drugi nehrvatski narodi već sa ciljem da se zaštiti hrvastki narod od naoružanih četničkih hordi koji su nakon raspada bivše Jugoslavije i njene vojske harali, palili, ubijali i raseljavali hrvatsko stanovništvo. o čemu postoji nebrojeno dokumenata, a i danas su pojedina područja zastrašujuće prazna upravo zbog provođenog spomenutog etiničkog čišćenja.
Isti izvori koji i danas osuđuju najveličanstvenije vojno – redarstvene akcije „Bljesak“ i „Oluju“, kao i cijeli projekt stvaranja današnje države Hrvatske nažalost među našem narodu imaju svoje zagovornike poput istaknutih antifašista Fumića, Mesića i Josipovića.
Bivše predsjednike Mesića i Josipovića hrvatski dragovoljci su osudili kao osobe koje su veličale zvijezdu pod kojom je izvršen zločin. Nizom svojih nastupa kako na domaćoj tako i na svjetskoj sceni napravili su toliko zla vlastitom narodu da se iz svega toga ništa ne može zaključiti osim nego da su bili u službi velikosrpske politike i Beograda.
Dok se na jednoj strani žrtve minoriziraju na drugoj se multipliciraju tako da se nitko od živućih antifašista nije sjetio osuditi prestrašni zločin nakon prezentacije knjige o Hudoj Jami – Barbarin rov gdje smo samo na jednoj slici imali prilike vidjeti na destke i destke nanizanih djevojačkih pletenica koje su među ostalim žrtvama bile zazidane u Barbarinom rovu. Druga strašna slika svakako je scena zgrčenih ljudskih kostura iz istog rova. Prestrašno je i zamisliti u kakvim su mukama ti ljudi umirali bez suda, moguće obrane i dokazane krivice. Naravno, kao i za ovu Bezdanku tako i za preko 950 pronađenih masovnih grobnica sigurni smo da je znao vrhovni zapovjednik zračne pomorske i kopnene vojske J. B. Tito. Sva ta stratišta Hrvata ne smiju se zaboraviti i o njima moraju biti upoznati i mladi ljudi. Ta mladost mora osuditi svu besčutnost i neljudskost toga vremena kao i suludu politiku stvaranja tog krvavog projekta – Jugoslavije. Za sve to odgovoran je prvi čovjek komunističkog aparata J. B.Tito.
Današnji progresivni svijet osudio je sve totalitarne režime (fašizam, nacizam i komunizam) kao i vođe tih režima. Držimo da će i naša službena politika smoći snage i osuditi taj zločin i Tita.
Smatramo da je došlo vrijeme da naša Opatija i Rijeka provedu preimenovanje trga i najduže ulice na Liburniji koja nosi ime upravo po najodgovornijem čovjeku za pokolj vlastitog naroda kojeg je svijet svrstao na nepopularno deseto mjesto največih komunističkih zločinaca. Neprihvatljivo je da se za takve zločine ne podižu optužnice i ne donose osude dok se za nekoliko stradalih u Varivodama podizala i privodila cijela postrojba specijalne policije. I ovim putem moramo uputiti poziv svim Hrvatima da izađu na put pomirbe. Na tom putu mora se iščitavati istina jer samo istina oslobađa. Također koristimo priliku uputiti poziv svim članovima udruga proizašlih iz Domovinskog rata kao i ostalim žiteljima ovoga grada da nam se pridruže u srijedu 27. Srpnja 2016. kako bi osudili taj doistata prestrašni događaj, zaključio je predsjednik UHDDR Rijeka, Mile Biondić.