“Marš van iz ovog objekta, sad ću te ubiti!” urlao je pukovnik Vinko Kovačić. Ispalio je rafal iz Scorpiona u gomilu svojih suboraca. Teško je ranjen pripadnik specijalnih postrojba I. B. Istraga je zataškana.
Umirovljeni pukovnik Vinko Kovačić, savjetnik za branitelje predsjednika RH Ive Josipovića, ima tešku mrlju u profesionalnoj vojničkoj karijeri. U listopadu 1992. teško je ranio svojega suborca Ivana B., pripadnika specijalnih postrojba Hrvatske vojske.
Vinko Kovačić u Domovinski se rat uključio kao dragovoljac u svibnju 1991. godine. Bio je pripadnik specijalne postrojbe 4. gardijske brigade (splitske), s kojom je do 1992. prošao dubrovačko i južno bojište. Prešao je potom u postrojbe za posebne namjene Glavnog stožera HV-a, pa u specijalne postrojbe MORH-a, točnije u bojnu Zrinski, te u 1. hrvatski gardijski zdrug. Tijekom karijere obnašao je dužnosti zapovjednika, te razne dužnosti u SIS-u. Odlikovan je Redom Nikole Šubića Zrinskoga.
Kao ratni vojni invalid, umirovljen je na vlastiti zahtjev 2001., a potom se politički angažirao u samoborskom SDP-u, gdje je izabran i u Gradsko vijeće, a gdje živi sa suprugom (umirovljenicom iz HVO-a) u stanu kojega je otkupio po braniteljskim povlasticama.
U javnost je postao eksponiraniji kad je izjavio da se u SDP uključio zbog izjave generala Ljube Ćesića Rojsa: “Tko je jamio, jamio je”. Bio je među glasnijim zagovornicima objave Registra branitelja, a navodno se tijekom aktivizma u prvoj Josipovićevoj predizbornoj kampanji u ime SDP-a, (neistinito) znao predstavljati i kao “general”. Nakon što je bivši Josipovićev savjetnik za branitelje, Predrag Matić Fred imenovan ministrom branitelja, Kovačić ga je naslijedio u Uredu predsjednika. Uz napomenu da se ta dužnost više ne zove savjetnik nego povjerenik za branitelje.
Na stranici Ureda predsjednika kratko je objašnjeno što je posao povjerenik za branitelje: “Prikuplja informacije o zaštiti žrtava velikosrpske agresije i pobune u Republici Hrvatskoj, zaštiti prava hrvatskih branitelja iz Domovinskog rata i članova njihovih obitelji, zaštiti vojnih i civilnih invalida Domovinskog rata i članova njihovih obitelji, zaštiti vojnih i civilnih veterana II. svjetskog rata, zaštiti žrtava totalitarnih režima te sudjeluje u pripremi Predsjednikovih programa u navedenim područjima.
Povjerenik Vinko Kovačić dragovoljac je i ratni vojni invalid Domovinskoga rata. Osnovnu i srednju školu završio je u Splitu, a u Zagrebu diplomrao na Policijskoj akademiji.
Kao diplomirani kriminalist prije Domovinskoga rata, od 1977. do 1991., radio je u INI, Radi Končaru i Brodospasu.
Završio je Vojno-diplomatsku školu, sigurnosni tečaj za djelatnike Ministarstva vanjskih poslova, kao i više specijalističkih civilnih i vojnih tečajeva.Umirovljen je u činu pukovnika 2001. godine. Više puta odlikovan i pohvaljen za doprinos u Domovinskom ratu, među ostalim Redom Nikole Šubića Zrinskog.”
Red Nikole Šubića Zrinjskog je časno priznanje, dodjeljuje se hrvatskim i stranim državljanima za junački čin u ratu, izravnoj ratnoj opasnosti ili iznimnim okolnostima u miru.
Nakon umirovljenja na vlastiti zahtjev na temelju ostvarenoga i stečenoga prava na radni staž i uvjete za mirovinu, otkupio je stan u Samoboru, angažirao se u SDP-u i dospio do položaja gradskog vijećnika, te se aktivirao u braniteljskim udrugama.
Imenovan je povjerenikom predsjednika Republike Josipovića za branitelje, na temelju svojega ratnoga puta, ali prvenstveno zbog članstva u SDP-u.
Njegova teška mrlja u profesionalnoj vojničkoj karijeri i ranjavanje njegova suborca, međutim, do sada se u javnosti nisu spominjali. Pukovnik Kovačić nije zbog toga slučaja sankcioniran, a cijela istraga je zataškana. Maxportal ekskluzivno donosi detalje i dokumente o tom zataškanom skandalu, u svjetlu činjenice da u Uredu predsjednika Josipovića sjedi cijeli niz osoba s kontroverznim životopisima i svjetonazorima, imenovanih ad hoc, uz nejasne kriterije i nepouzdanu ili neprovedenu prethodnu sigurnosnu i etičku provjeru.
Incident u kojemu je teško ranjen pripadnik specijalnih postrojbi I.B., dogodio se 5. listopada 1992. u onodobnoj bazi Specijalnih postrojbi na Sljemenu. Istragu je provela Sigurnosno informativna služba (SIS) Ministarstva obrane i Uprava Vojne policije. Oni su prikupili izjave od dvadesetak svjedoka događaja, te ispitali i samoga Kovačića. No, što se događalo potom, nije poznato. Slučaj je završio u ladici.
U istrazi koju potpisuju dvojica djelatnika SIS-a, nastaloj temeljem iskaza dvadesetak svjedoka, stoji: “Dana 5. listopada 1992. u 18 sati i 35 minuta ranjen je vojnik I. B. Do ranjavanja je došlo na sljedeći način: Oko 17 sati vojnici su slušali narodnu glazbu u baru. Sat vremena kasnije grupa vojnika koja je ušla u bar promijenila je glazbu i došlo je do ekscesa. Bilo je razmjene psovki i naguravanja, uključivanja i isključivanja kasetofona.
Zbog nastale napetosti osoblje je zatvorilo bar i svi vojnici su izašli na hodnik. Dežurni je pozvao vojnike na postrojavanje. U tom trenutku je uz stepenice ustrčao Vinko Kovačić s pištoljem Scorpion s prigušivačem i prislonio ga pukovniku A. N. (podaci poznati redakciji, nap. au.) na glavu s riječima: ‘Marš van iz ovog objekta, sad ću te ubiti’!”
Dalji razvoj događaja je gotovo filmska priča. Istražitelja SIS-a u izvješću pišu: “Pukovnik A.N. je reagirao tako što je odgurnuo Kovačića i zgrabio za prigušivač okrenuvši ga prema gore. Začula se rafalna paljba. Nastala je gužva i pao je vojnik I. B. Pukovnik se čupao s Kovačićem i uspio mu oduzeti pištolj. Ranjeni vojnik je hitno odvezen u bolnicu, a puk. A.N. i Vinko Kovačić odvedeni su u različite prostorije.”
U završnom dijelu izvješća SIS-a navodi se: “Napominjemo da pukovnik A. N. nije bio naoružan, da je bio u civilu jer se tog jutra razdužio, ali mu je dozvoljeno da se zadrži još 48 sati u bazi. Također napominjemo da je Scorpion bio napunjen i da je Kovačić došao s metkom u cijevi.”
Među dvadesetak izjava nazočnih tom događaju, najvrjedniji je iskaz dežurnog vojnika. Sjedio je u kućici za dežurstva i sa strane gledao što se događa: “Sjedio sam u dežurani i kad sam čuo galamu ustao sam vidjeti što se događa. Vidio sam Vinka Kovačića kad je uperio pištolj u gosp. A.N.. Nisam čuo što je govorio, ali mislim da je bio spreman pucati. Nastala je strka i panika, naguravanje i bježanje. Bilo nas je 15-20 ispred dežurane. Vidio sam da je gosp. A.N. pokušao skrenuti cijev Scorpiona prema stropu, a Kovačić je počeo nasumce pucati. Vinko je opalio 6-7 metaka. (Nisam siguran koliko). Čučnuo sam u dežurani da me ne pogodi. Meci su pogađali strop i pod. Jedan metak pogodio je vojnika I.B., a mogao je pogoditi bilo koga od nas. Pukovnik A. N. je u hrvanju oduzeo Scorpion Kovačiću i rekao mu ‘ajde sad frajeru’ ili tako nešto. Kad su ostali vojnici vidjeli da je ranjen I. B., Vinko Kovačić je dobio nešto batina. Svi smo bili bijesni jer je među vojnike utrčao s pištoljem u cijevi i s namjerom da ubije.”
Za više ovakvih članaka – klikni LIKE!
Slučaj teškog ranjavanja vojnika I. B. u bazi na Sljemenu otvara brojna pitanja.
Prvo, što je poslije bilo s istragom?
Drugo, tko je zaustavio istragu i zašto? Znamo da pravni postupak nije proveden.
Treće, kako je bilo moguće da nakon pokušaja teškog ubojstva ( čak masovnog ubojstva?) Josipovićev kasniji savjetnik, napreduje u karijeri.
Naime, Vinku Kovačiću pokušaj ubojstva i teško ranjavanje pripadnika Specijalnih postrojba nije omelo karijeru. Napredovao je. Umjesto da završi na sudu dospio je u Sigurnosno informativnu službu (SIS) Ministarstva obrane. Upravo među one koji su, uz Vojnu policiju, trebali provesti istragu nad samim Kovačićem zbog pokušaja teškog ubojstva i ugrožavanja života 20-ak pripadnika elitne postrojbe Glavnog stožera.
Nije nevažno da je u to vrijeme, listopad 1992. na čelu SIS-a bio Josip Perković, otac Saše Perkovića, savjetnika za nacionalnu sigurnost predsjednika Josipovića i današnji Kovačićev uredski kolega.
Autor: Marko Marković, Maxportal