NK Osijek

Mađarski premijer Viktor Orbán već je mjesecima tema različito intoniranih medijskih napisa zbog svojih dosljednih suverenističkih stavova u pogledu migrantske krize koja potresa Europu, no ovaj puta će predmet analize biti njegov naglašeni strateški interes utjecaja u svijetu nogometa, koji bi se mogao protegnuti i izvan mađarskih granica. Naime, Glas Slavonije nedavno je u članku prenio mogući interes mađarskoga kluba Puskás Akadémia, među čijim osnivačima je i Orbán, za kupovinu većinskoga paketa dionica NK Osijek, koji se dosad nalazio u vlasništvu Grada Osijeka. Premda je Puskás Akadémia službeno demantirala svoj interes, ta je vijest konačno malo razdrmala poslovično učmalu i letargičnu atmosferu koja se ponovno uvukla među simpatizere bijelo-plavih, nakon što bojkot Kohorte ipak nije urodio željenim rezultatima pa je postupno iščeznuo iz medijskog prostora. Kohorta se za takvu metodu borbe odlučila kulminacijom višegodišnjeg nezadovoljstva načinom upravljanja klubom i rezultatskim neuspjesima, o čemu se svojedobno oglasila proglasom i formuliranim zahtjevima, upućenima na adresu osječke gradske uprave. Među zahtjevima se isticala smjena aktualnog klupskog rukovodstva te sazivanje izvanredne Skupštine i izmjena klupskoga Statuta, prema kojemu bi jedan član Nadzornog odbora bio predstavnik Udruge građana Kohorta Osijek.

Međutim, uspješnom prodajom dionica stvorile bi se potpuno nove okolnosti, jer bi klub dobio privatnoga vlasnika, čime bi navijači, odnosno građani grada Osijeka, dugoročno ili pak trajno izgubili legitimitet i opravdanost pokušaja sudjelovanja u oblikovanju klupske politike. Naime, privatnik bi neovisno upravljao svojom imovinom pa tako postoji mogućnost dolaska vlasnika koji bi stabilizirao klub i bio prihvatljiv većem dijelu navijačkog puka, no tu se radi o lutriji, budući da postoje razni primjeri, od onih negativnih, poput Red Bull Salzburga (bivše Austrije Salzburg), gdje se otišlo u krajnost potpunom komercijalizacijom te brisanjem tradicije i identiteta kluba, do onih pozitivnijih, poput HNK Rijeke, gdje su te komponente očuvane. Teško je danas procijeniti jesu li navijači NK Osijeka imali kapaciteta krenuti u stvaranje preduvjeta za ostvarenje članskog modela upravljanja nogometnim klubom (tzv. socios model), o čemu se i ranije pisalo, jer postoje relativno uspješni primjeri transformacije modela uprave u tom smjeru, poput HNK Hajduka i udruge Naš Hajduk, ali i NK Varteksa, pred kojim je još uvijek dug i neizvjestan put do povratka u profesionalni nogomet. Posebna je priča GNK Dinamo, gdje lokalna politička vlast klupskom rukovodstvu omogućuje uzurpaciju upravljanja klubom, jer članovi uprave nisu došli do pozicija na kojima se nalaze kao legitimno izabrani predstavnici članova kluba, što često u javnosti ponavljaju predstavnici inicijative Zajedno za Dinamo. Ipak, ostaje činjenica da u osječkom slučaju nije došlo ni do kakvog ozbiljnijeg pokušaja koji bi išao u smjeru spomenutog članskog modela.

Unatoč tome što klub već treću sezonu zaredom tavori u donjem dijelu prvoligaške tablice te u nezavidnoj financijskoj situaciji, očito je da navijačke emocije u Gradu na Dravi nisu iščeznule, o čemu svjedoči okupljanje mase od preko 8000 ljudi tijekom odlučujućih susreta NK Osijeka u borbi za opstanak u posljednjim dvjema sezonama. Također, jasno je da navijači ne misle podržati bilo kojeg potencijalnog novog vlasnika, a posebno ne one koje smatraju kompromitiranima ili poslovno nesposobnima, o čemu su se već očitovali. Nadalje, iz tih istupa u javnosti jasno je da nikome ne misle unaprijed davati podršku, no da isto tako nemaju automatski razvijen animozitet prema eventualnom stranom vlasniku. Ipak, kada je riječ o mađarskim kupcima i njihovoj povezanosti s Orbánom, valja upozoriti da su organizirane navijačke skupine u Mađarskoj već dulje vrijeme u bojkotu i otvorenom sukobu s čelnicima nogometnih klubova, za što optužuju spregu između politike i športa, oživotvorenu u vidu Orbánove političke marionete Gábora Kubatova, zastupnika vladajućeg Fidesza u mađarskom parlamentu, instaliranoga na mjesto predsjednika Ferencvárosa. Kubatov je već bio tema tekstova na navijačkim portalima, a iz svega proizlazi da je omražen među navijačkim skupinama u Mađarskoj pa na neki način predstavlja pandan Zdravku Mamiću u hrvatskom nogometu, što u cijeloj priči ne djeluje baš ohrabrujuće po bijelo-plavu navijačku populaciju. Osim toga, čini se da Orbán održava prisne odnose sa sadašnjom garniturom Hrvatskog nogometnog saveza, koju navijački puk u Hrvata izrazito negativno percipira.

Usprkos navedenom, kao jedino rješenje za opstanak NK Osijeka u svijetu profesionalnog nogometa u ovom se trenutku nameće dolazak novoga vlasnika, stranog ili domaćeg, jer u suprotnom slijedi stečaj i odlazak u amaterizam jedinoga preostalog slavonskog nogometnog prvoligaša. Međutim, bez obzira tko se pojavio kao novi vlasnik, morat će imati na umu da primjenom isprobanih represivnih metoda prema navijačkim masama u samom početku može izazvati samo otpor, koji će kasnije teško prevladati i postići zdrav odnos između uprave i navijača, a to svakako predstavlja temelj za identifikaciju lokalne zajednice s klubom, odnosno samim time i njegov dugoročni prosperitet, što potvrđuje niz domaćih i stranih primjera.

Autor: D. T.