Foto: Slobodna Dalmacija
Lika najozbiljnije ulaže u turizam, a tri priče iz ličkog Lovinca i Svetog Roka samo potvrđuju da se tamo na turizam ozbiljno računa i da se od turizma želi dobro živjeti, a ne samo preživjeti, piše Slobodna Dalmacija.
Željko i Ivana Topić vlasnici su Apartmana “Topić” koji se nalaze odmah uz poznato sanjkalište Cvituša pokraj Lovinca. Ta im je pozicija širom otvorila vrata za smještaj gostiju koji se dolaze na Cvitušu sanjkati i uživati u zimskim radostima, ali Apartmani “Topić” puno su više od pukog prenoćišta. Osim lijepo uređena tri apartmana u obiteljskoj kući, kamo se Željko vratio s obitelji nakon što je odradio radni vijek u Rijeci, poznati su po gostoljubivosti, za što su dobili visoke ocjene gostiju i pohvale samog Booking.coma preko kojega iznajmljuju svoje apartmane.
– U Rijeci sam radio u inspekciji u čijoj je nadležnosti bio upravo nadzor smještajnih kapaciteta, tako da sam nakon odlaska u mirovinu odlučio i sam otvoriti nekoliko apartmana u kući u Lovincu. Otvorili smo i pomalo radimo žena i ja obiteljski. Imamo tri apartmana, a ove ćemo se godine proširiti na još tri. Imamo tri zvjezdice, a uvijek radimo na proširenju ponude. Gosti su vrlo zadovoljni, tako da smo dobili i pohvalu Booking.coma. Komunikativni smo i supruga i ja, pomognemo ljudima, uputimo ih što god treba, što god imamo u kući damo im, za , popiti ako nemaju, onako domaćinski. Ne gledamo mi tu neku dobit, važno nam je da je gost zadovoljan. Ako gost nije zadovoljan, ne treba ni platiti! Blizu smo sanjkališta tako da roditelji iz našeg apartmana doslovno mogu gledati dijete kako im se sanjka. Imamo i svoje sanjke pa damo ljudima da uživaju, ne gledamo sve kroz profit – kaže Željko.
Imaju gostiju i ljeti i zimi, a dobro su bili popunjeni i za proslavu Nove godine. Nisu od velikih zahtjeva, tako da su zadovoljni.
– Nekad davno su me proglašavali ludim što uređujem apartmane. Prijatelji su mi govorili: “Pa što će ti apartmani, zar ćeš ovce zatvarat u njima?” A sad broje svaki auto ispred kuće koji dođe. Sad će i oni u posao s apartmanima. Na području općine Lovinac već ima dvadeset apartmana, a mi smo tu najbliži sanjkalištu, tako da smo zbilja zadovoljni – kaže Topić.
Ivana Bilen Holjevac uspješno vodi hostel “Sveti Rok”, uređen u potpuno renoviranoj mjesnoj , nekadašnjoj , poslije dnevnom boravku za starije osobe, koji nije ispunio svoju svrhu, koju je za tu svrhu iznajmila Općina Lovinac.
– Godinu dana je prošlo od otvaranja i zbilja smo zadovoljni. Ove je godine bilo i snijega, otvorena je i Cvituša s puno aktivnosti, tako da imamo posla. Kaže se, kad ste novi u nekom poslu i poduzetništvu, da prvih nekoliko godina živite onako kako nitko ne želi živjeti, da biste možda kasnije živjeli kako svatko želi živjeti. Mi smo još u fazi podizanja kvalitete, tako da još uvijek nije lako, ali što se tiče turista, gostiju i atmosfere koja se događa, mi smo prezadovoljni.
U zimsko vrijeme najviše gostiju imamo iz Dalmacije – Zadar, Šibenik, Pirovac, a onda iza toga nam dolaze planinari iz cijele Hrvatske i školska djeca, dok preko ljeta samo stranci i gosti na proputovanju. Prošle smo godine imali oko 3,5 tisuća noćenja, s tim što nismo radili u listopadu i studenome jer smo renovirali hostel i u svaku sobu postavili kupaonicu, čime smo značajno podignuli smještaja. Prije toga smo imali zajedničke sanitarne čvorove, što se pokazalo kao jedini i najveći nedostatak, tako da smo preko financiranja za poduzetnike ušli u taj projekt i uložili znatna sredstva. Sada imamo dvanaest soba i dvanaest kupaonica i možemo zadovoljiti i najzahtjevnije goste – govori nam Ivana rodom iz Gospića, čiji je suprug, Splićanin, također oduševljen Likom.
Ona će istaknuti nešto u općini Lovinac što se rijetko gdje drugdje može doživjeti, a to je sloga i suradnja svih mještana, bez zavisti i jala, sa zajedničkom željom da se uspije.
Treća je priča i najneobičnija. Anđelko Jurjevič podrijetlom je iz – Slovenije, odakle se doselio u Liku 2002. godine. Igrom slučaja, došao je u Liku, i to na petnaest dana, ali više se nije vratio. Sada je unajmio bistro “Lika” u Ličkom Cerju, koji vodi sa suprugom i djecom.
– Radimo obiteljski, supruga, djeca, ja… svi smo uključeni u to. Imao sam prije tvrtku i igrom slučaja došao sam u Liku. Došao sam na mjesec dana i nisam se više vratio, ostali smo tu gdje jesmo. Unajmili smo ovaj lokal u listopadu prošle godine, još smo svježi. Gradimo se, ali ide polako, nije lako, ali raditi se mora. S prijateljem držim i farmu muznih krava, što je rijetkost jer se baš to mlijeko najviše koristi za sirane s obzirom da je riječ o posebnoj pasmini krava koje u Hrvatskoj nema. Imamo stotinjak grla, a sve mlijeko otkupljuje “Runolist” iz Otočca. Ovdje ništa ne bi uspjelo da nije bilo Općine Lovinac, koja nam je puno pomogla, bilo nekakvim subvencijama, bilo savjetima, potporama.
Za svaki početak je važno da ti netko pomogne da staneš na noge jer, budimo iskreni, mi smo tu s obitelji došli sami, bez ikoga, i da nema Općine koja pomaže svima nama, jer nisam ja jedini tu kojima je pomogla, teško bismo opstali. Ali ne da se Lika. Uspjet ćemo izgraditi sebi život na ovim prostorima koji toliko puno mogu dati – zaključuje Anđelko Jurjevič.
Izvor: Slobodna Dalmacija