TOVARNIK – Ako je već hrvatska vlast pristala na suđenje po zapovjednoj odgovornosti onima koji su stvarali i obranili hrvatsku državu, zašto se nikada isti pravni kriteriji nisu primjenili i na dr. Vojislava Stanimirovića? Po kojoj to logici istaknuta javna osoba, može bez ikakvih političkih, moralnih, etičkih i sl. dvojba sudjelovati u hrvatskom političkom životu i utjecati na hrvatsku svagdašnjicu.
Udruga dr. Ante Starčević – Tovarnik želi upoznati hrvatsku javnost sa svjedočanstvom Slavice Popović iz Tovarnika koja je prije izvjesnog vremena novinaru jednih dnevnih novina dala izjavu u nazočnosti nekoliko osoba.
Slavica svjedoči: “Jedan dan je došao dr. Vojislav Stanimirović i dr. Dragan Martinović iz Šida jer su doznali da je moj suprug Marijan ranjen i da je u kući kod svoje majke gdje smo živjeli jer naša je bila zapaljena i opljačkana. Voja, kojega znam odavno, a i 94-godišnja majka mu živi desetak kuća od naše, rekao je kako Marijana traže već dva dana jer on je ratni zarobljenik. Još me pokudio da sam ga trebala odmah prijaviti. Bio je u zelenoj vojnoj odori i imao je pištolj. Rekao je da će poslati milicajce po njega. I stvarno, došla su trojica naoružanih i dovela ga u auto, posjela ga na zadnje sjedište između dvojice, a ovaj treći je vozio. Rekli su da ga voze u Srijemsku Mitrovicu na liječenje, ali od tada ga više nikada nisam vidjela živog. Barem da njegove kosti mogu pokopati na groblju i da imam gdje zapaliti svijeću. Najgore mi je za Svi svete kada svi idu na grobove svojima, a ja nemam gdje”, kaže Slavica Popović koja od jeseni 1991. godine ne zna za sudbinu svoga supruga Marijana koji je kada je ubijen imao 48 godina.
Vojislav Stranimirović je u to vrijeme bio zapovjednik saniteta JNA. Nakon okupacije Tovarnika, 22. rujna 1991. godine, Marijan Popović je s 30-tak mještana odveden u Šid na ispitivanje, a potom u Srijemsku Mitrovicu gdje su bili šest dana do kraja rujna, da bi ih, prema zahtjevu vlasti u Tovarniku, vratili i smjestili u logor koji je bio u kući dr. Cvejića gdje su ispitivali i mučili Hrvate koji su kao i Popovići ostali u svojim kućama. Od tih 30 mještana, ubijeno ih je 18.
Prema Slavičinim saznanjima Marijana su iz logora početkom listopada izveli Stevan Srdić i jedan iz Šida, po izgledu četnik sa šubarom i kokardom i izvan Tovarnika pucali u njega. Mislili su da su ga ubili pa su otišli.
“Marijan se nekako dovukao u kuću svoje majke i tu smo ga skrivali nekoliko dana. Imao je ranu između vrata i ramena prema plućima i na ruci. Rane su se dale na zlo pa je svekrva otišla u ambulantu gdje je radila dr. Ljeposava Stanimirović, supruga Vojislava Stanimirovića, zatražiti lijekove pa se tako doznalo da je Marijan u kući. To je doznao i Voja pa je došao po njega jer je, kako je rekao, bio ratni zarobljenik i zato mislim da bi on najviše mogao reći što se dogodilo s mojim Marijanom.
Svaki put kada ga vidim na televiziji, pretrnem, a kada autom prođe kraj naše kuće, kada ide majci, okrene glavu. Poslije smo doznali da je ubijen 7. listopada i zakopan na njivi prema Šidu između četvrtog i petog bora. Kada smo se vratili iz progonstva, ekipa za ekshumacije Ivana Grujića tražila je njegove kosti, ali uzalud”, svjedoči Slavica Popović.
I nastavlja: “Danima nakon što je Marijan odveden, dr. Ljeposava Stanimirović mi je govorila kako je suprug u Mitrovici i da se oporavlja, a u to vrijeme već je bio ubijen.”
Slavica Popović je na glavnoj raspravi u sudskom postupku suđenja za ratni zločin u Tovarniku koji se vodi na Županijskom sudu u Vukovaru dana 12. srpnja 2011. godine pred sucem, Sudskim vijećem, državnim odvjetnikom i svim nazočnim posvjedočila da je nekoliko dana svoga ranjenog Marijana skrivala zajedno sa svekrvom. Onda je došao dr. Vojislav Stanimirović i njihova milicija po njega i odveli su ga.
Autor: Antun Ivanković, predsjednik Udruge dr. Ante Starčević – Tovarnik