“Profesionalni status majki (ili očeva) je mjera koju će se morati uvesti, a pokazala nam je to svojim primjerom nedavno i Crna Gora. Shvatimo konačno kako ćemo se morati nečega odreći u interesu izvjesne hrvatske budućnosti i sigurno nećemo pogriješiti. Pitajte stvarne tvorce hrvatskog proračuna koliko se godišnje može u njemu odrezati, a da zemlja neće osjećati nikakve posljedice. Iznenadili bi se svi”, rekao je za portal Narod.hr demograf dr. sc. Stjepan Šterc.
Kako su najavljivali, pad nataliteta Most i HDZ namjeravaju zaustaviti poticanjem zapošljavanja mladih, posebno u područjima od posebne državne skrbi, otočnim i rubnim područjima te stvaranjem mogućnosti za život i napredovanje u svim dijelovima Hrvatske. Puno su pričali, a uveli su samo jednokratnu novčanu naknadu od 1000 eura za svako novorođenče. S kojim bi se mjerama trebalo dalje krenuti?
Uvijek Vam je prije izbora puno najava, obećanja i priče o demografskoj problematici (osim kod anacionalnih političkih opcija), jer se zapravo politički protiv toga ne može. Nitko Vam više neće izgovoriti kako je protiv demografske revitalizacije Hrvatske, povezivanja domicilne i iseljene Hrvatske, decentralizacije, revitalizacije ruralnih, otočnih, brdsko-planinskih i pri graničnih područja…Nitko, ali se neće nakon izbora ništa dogoditi.
Jedni traže izlaz u socijalnoj politici i uopće ne spominjanju demografske obnove, a drugi u neprestanim najavama njezine važnosti i sami svjesni kako zapravo ništa ne poduzimaju. Treći pak misle kako će se cijeli problem riješiti samo zapošljavanjem i podizanjem gospodarske razvojne razine, slijepo vjerujući ekonomistima i njihovim doktrinama o nevjerojatnoj snazi novca, ne primjećujući da se i s njim rastače hrvatsko društvo u koje ne vjeruju mladi, što nam i pokazuju svojim odlaskom. Četvrti pak tvrde kako Hrvatska nema novca za demografsku obnovu pa treba pričekati njezin gospodarski razvoj, ne vidjevši pritom kako će nas u tom čekanju gotovo svi mladi i napustiti. Peti u tome gledaju nazadnu nacionalističku razvojnu varijantu, ne prihvaćajući kako će to biti nužna doktrina cijele razvijene Europe. Itd., itd…
Definitivno to više nisu samo politička, svjetonazorska, religijska i ina pitanja, već pitanja gospodarskog i svakog drugog razvoja naše zemlje. Suvremeni će se svijet, a pogotovo Europa, nakon recentnih velikih migracija morati vratiti klasičnim mjerama populacijske politike i osiguranju radne snage u budućnosti kroz podizanje rodnosti domicilnog stanovništva, jer imigracija radne snage koja ugrožava temelje društva neće biti prihvatljiva, bez obzira na inicijalnu jeftinoću imigracijske radne snage.
Kad već spominjemo područja posebne državne skrbi te rubna i otočna područja vrijedno je spomenuti viški i korčulanski koncept pristupa demografskoj revitalizaciji (u početnoj fazi Grada Splita i Dubrovačko-neretvanske županije te ostalih općina koje u okviru svojih proračuna potiču rodnost i ostanak mladih u svojim prostorima). Posebno viški koji je otišao korak dalje i osim izravnih davanja po rođenom djetetu uvodi mjesečne naknade od 1200 kuna po djetetu i poticaje za dječje ustanove, ne uvjetujući pritom posebne ograničavajuće uvjete osim logičkih i očekivanih (prebivalište i njegovo trajanje, uzdržavanost i slično). Manje su sredine shvatile to kao pitanje vlastitog opstanka i nisu mogle dočekati tromu i neučinkovitu državnu upravo. Upravo zbog nje navest ćemo osnovne korake koji se trebaju poduzeti na državnoj razini u funkciji revitalizacije stanovništva i gospodarstva.
1. Shvatiti i prihvatiti kako je demografsko pitanje u Hrvatskoj danas prevažno za hrvatsku budućnost i opstanak zemlje u doglednoj budućnosti.
2. Sukladno važnosti problematike nužno ju je postaviti na najveću upravljačku razinu u državi.
3. Osigurati sredstva preraspodjelom unutar proračuna za najavljenih 1000 eura za svako rođeno dijete.
4. Osigurati godišnji porodiljski majkama (ili očevima) s punom naknadom u visini osobnog dohotka ili majkama (ili očevima) prosječni osobni dohodak ako nisu u radnom odnosu.
5. Zakonski dati sigurnost majkama (ili očevima) povratka nakon porodiljskog na isto radno mjesto ili slično s istom visinom primanja.
6. Razviti programe i projekte u spomenutim područjima na državnom vlasništvu i s poticajima zapošljavanja mladih iz europskih fondova za poticanje zapošljavanja mladih obitelji i mladih općenito.
7. Tehnička razrada ostalih mjera uvjetovana je strateškim odlukama na razini države ili ministarstva (decentralizacija državnih službi, stipendiranje potrebnih obrazovnih profila, definiranje projekata i programa u interesu hrvatskog društva na svim razinama, uključivanje iseljeništva u ukupni društveni, politički i gospodarski razvoj zemlje, itd.).
Kada bi te mjere trebale započeti?
Već su se trebale, već je trebalo sve biti pripremljeno, već smo poprilično zakasnili, već smo ostali u zadnje 4 godine bez preko 150 000 mladih, već nam je prirodni pad stanovništva razarajuće razine, već smo pomalo na koljenima, već nam demografska problematika ugrožava gospodarski, financijski i regionalni razvoj zemlje, već su nam upitni fondovi i svi sustavi…i već smo umorni od dokazivanja.
HDZ je u svom programu spominjao majke odgajateljice, ali sada o tome šute. Što vi mislite o toj mjeri?
Profesionalni status majki (ili očeva) je mjera koju će se morati uvesti, a pokazala nam je to svojim primjerom nedavno i Crna Gora. Shvatimo konačno kako ćemo se morati nečega odreći u interesu izvjesne hrvatske budućnosti i sigurno nećemo pogriješiti. Pitajte stvarne tvorce hrvatskog proračuna koliko se godišnje može u njemu odrezati, a da zemlja neće osjećati nikakve posljedice. Iznenadili bi se svi. Postavite to pitanje ne ministru, nego stručnjacima koji postavljaju proračun. Odgovorit će Vam u „off the record” varijanti kako bi se zaštitili.
Vječni problem je manjak novca u proračunu, od kud bi se, po vama, taj novac mogao preusmjeriti?
Taj nam vječni problem nameću „stručnjaci” koji dozvoljavaju u zemlji, s danas vrlo vjerojatno i ispod 4 milijuna stalnih stanovnika, gotovo 600 administrativno-teritorijalnih jedinica sa svojim poglavarstvima i skupštinama, stručnim i savjetničkim službama i ne znam čime ne još, 20 ministarstava, preko 50 paralelnih agencija, nebrojeno znanstvenih fakulteta i instituta (čak i paralelnih), preko vjerojatno 2000 različitih udruga od koji su neke vrlo bitne, a neke irelevantne…Sve to dozvoljavaju i razumiju, ali ne razumiju kako ovaj puta treba pomoć Hrvatskoj. Naravno da ima nade, samo su za nju potrebni najbolji među nama.
Izvor: Narod.hr