ponos hrvatske igor loparić

Svim malim ljudima koji su napravili veliko djelo Udruga Ponos Hrvatske već jedanaesti put dodjeljuje godišnja priznanja za hrabrost i humanost. U emisijama Dobro jutro, HrvatskaHrvatska uživo te na webu HRT-a od 22. prosinca pratit ćemo dvadesetak priča dosad nepoznatih, hrabrih junaka.

Igor Loparić živi kao podstanar s obitelji u jednom pulskom predgrađu, a radi u lučkoj kapetaniji na registraciji plovila. Zvuči kao jedna tipična priča o životu tridesetogodišnjeg Hrvata, ali Igor uopće nije tipičan. Prije šest godina pokrenuo je vrlo uspješnu humanitarnu udrugu ‘Naš san, njihov osmijeh’.

Prije dvije godine uvidio je da prikupi više hrane nego što treba njegovim istarskim korisnicima. Odlučio ju je podijeliti po drugim županijima. Tako je nastala akcija ‘Slušaj svoje srce’. 2014. je proveo na putu dva tjedna, a ove godine 29 dana. Prešao je više od šest tisuća kilometara, obišao 197 sela i 368 obitelji. Podijelio je četiri tone hrane i potrošio gotovo 48 tisuća doniranih kuna.

Bijedu i strahote koje je vidio pamtit će cijelog života. Polusrušene kuće nagorjelih ili vlažnih zidova, nedostatak osnovnih higijenskih i sanitarnih uvjeta. Prostorije u kojima ne bi bilo humano držati životinje, a kamoli ljude. Najgore je, kaže, u Vukovarsko-srijemskoj i Osječko-baranjskoj županiji. Ali nije mnogo bolje ni u Krapinsko-zagorskoj.

“Najosjetljiviji sam na djecu. Bilo je jako puno djece koja teško žive. Posebno se sjećam jednog dečka, Gabrijela, kojem sam kupio bicikl i jedva čekam da ga ponovno vidim, kaže Igor. Osjećaj da imaš hranu i novac kojim možeš pomoći nekome, to je nešto što kod čovjeka gotovo izaziva euforiju. Riječ o iznimno jakim, pozitivnim emocijama, s kojima se ništa drugo ne može mjeriti”, dodaje.

A njegovi se prioriteti razlikuju od onih koje ima većina drugih ljudi. “Jednostavno ne mogu shvatiti da neki ljudi teško žive, a da na dva, tri metra od njih drugi žive na jedan normalan način. I ništa se ne događa. Zašto je to tako? Zašto smo postali toliko nesolidarni i toliko otupjeli prema potrebama drugih da ni ne primjećujemo ono što je u susjedstvu”, kaže Igor.

Zato, dok god socijalne razlike budu dramatične, Igor Loparić kaže da neće odustati od prikupljanja hrane i novca za one koji nemaju ni gdje živjeti, ni što jesti.

Izvor: HRT