– Odmah nakon rođenja svog djeteta, doslovno četiri sata nakon porođaja, trpjela sam zlostavljanje medicinskih djelatnika, raznih službi, a pretrpjela sam i golem strah i to ponajprije za zdravlje djeteta. Strahovala sam od raznih optužbi do te mjere da sam se bojala pokušaja oduzimanja djeteta. Bila sam diskriminirana, i ja i moje je dijete diskriminirao pedijatar. Zlostavljanje je bilo u tolikoj mjeri da smo ja i suprug planirali napustiti Hrvatsku, a tu namjeru i dalje imam u slučaju da se takav teror nastavi nad mojom obitelji.
Ovo su riječi majke sedmomjesečnog djeteta iz Zagreba (I. B. podaci poznati redakciji) koja je među rijetkima u Hrvatskoj dobila sud zato što je odbila cijepiti dijete odmah nakon rođenja. Nije željela govoriti pod imenom i prezimenom zbog posla koji obavlja, ali i, kako kaže, zbog uznemiravanja te svega što je njezina obitelj proživljavala posljednjih mjeseci. Presudu u njezinu korist donio je Prekršajni sud u Zagrebu, a ona se temelji na tome da je povrijeđeno materijalno i formalno pravo. Danas, nekoliko mjeseci nakon porođaja i nakon nedavno donesene presude kaže kako ona za nju i obitelj predstavlja veliku satisfakciju.
– Ova oslobađajuća presuda samo dokazuje teror i zlostavljanje koji se provodilo nad mojom obitelji, a koji se i dalje provodi nad roditeljima, koji zbog straha od kazne cijepe svoju djecu. Mislim tu na nasilno tjeranje roditelja da se pridržavaju propisa koji nisu u skladu s Ustavom i zakonima RH, kao ni s međunarodnim konvencijama o ljudskim pravima, što je upravo natjeralo 18 zemalja EU da ukinu obvezu cijepljenja, a što stoji i u obrazloženju presude. U konačnici takvo postupanje, zlostavljanje i prijetnje sasvim sigurno predstavljaju kazneno djelo samih organa države, za koje ne vjerujem da će itko ikada odgovarati – kaže naša sugovornica govoreći o presudi suda.
Odluka nije bila laka
Prisjećajući se početaka, ističe kako su odluku o necijepljenu svoga djeteta donijeli zajedno suprug i ona, pri čemu su imali podršku obitelji kao i većine prijatelja. Takvoj odluci prethodili su tjedni i mjeseci proučavanja razloga za cijepljenje, ali i nuspojava koje ono donosi. Nailazila je na razna svjedočanstva roditelja čija su se djeca razboljela nakon cijepljena, što je bio i glavni razlog zašto su odustali o cijepljena. Pri tome nikada nije uspjela saznati ni točan sastav cjepiva. Navodi kako u svem tom istraživanju nisu uspjeli pronaći nijedan razlog koji bi bio logičan i govorio u korist cijepljenja. Pismeno se obratila i Ministarstvu zdravstva RH i tražila da joj izdaju potvrdu da joj dijete neće razviti nikakvu nuspojavu na cjepiva kojim bi ga trebala cijepiti prema programu. Međutim, dobila je odgovor da joj takvu potvrdu nitko ne može izdati jer nuspojave postoje i to lakše, poput boli i crvenila na mjestu primjene, koje su česte, te teže koje se rjeđe javljaju, npr. encefalitis (upala mozga) i trombocitopenija – sklonost krvarenju.
– Nije to bila laka odluka, nimalo. Dosta smo toga pročitali i proučavali. Ni meni ni suprugu nije sjedala u glavi ideja da u tek novorođeno dijete, koje nema izgrađen imunitet, koje nije još okusilo ni majčino mlijeko, dopustimo ubrizgati toliku količinu otrova – kaže ova mlada majka govoreći objašnjavajući svoje razloge. Uz to nije im bila jasna ni potreba cijepljenja protiv određenih bolesti koje su iskorijenjene davno, i to prije uvođenja procjepljivanja, i više ne ugrožavaju ljude.
– Ne tvrdim da cjepiva uopće nemaju djelovanje, već smatram da je njihova štetnost veća od koristi, pogotovo za bolesti koje se mogu preboljeti, a neka dokazano nisu djelotvorna. Cjepiva se ne testiraju, odnosno testiraju se na našoj djeci. Strah nas je bilo jedino difterije i dječje paralize, ali i to su bolesti kojih dugo nema među ljudima i realno ne predstavljaju opasnost – objašnjava naša sugovornica. Posljednji zabilježeni slučajevi dječje paralize razvili su se upravo od cjepiva protiv te bolesti. S takvim stavom došla je i u bolnicu na porođaj s tim da je prethodno potpisala izjavu o tome da ne želi cijepiti svoje tek novorođeno dijete. Samo četiri sata nakon što je rodila počeo je pritisak, prijetnje i nagovaranje da pristane svoje dijete cijepiti. Pedijatrica u bolnici tražila je da potpiše razne izjave i pitala je li svjesna da svojom odlukom ugrožava svoje dijete, ali i drugu djecu. Pri tome nije znala reći ništa o sastavu cjepiva kao ni o ozbiljnijim nuspojavama. Na kraju ništa nije potpisala, ali unatoč svim pritiscima, nije dopustila cijepljene djeteta. Međutim, samo 15 dana od porođaj na kućnu adresu dobila je obvezni prekršajni nalog Ministarstva zdravstva uz rok od osam dana za prigovor. Dva tjedna od „čestitke” na kućnu adresu stigao je i poziv Centra za socijalnu skrb zbog zanemarivanja djeteta.
– Ja sam ovo dijete jako željela, a u trenutku više nisam znala kome sam ga rodila, sebi ili državi. Nisam primijetila da mi država kupuje pelene. Strah i tugu vam ne mogu opisati. Noćima nisam spavala. Sanjala sam kako mi oduzimaju dijete. Dok se prisjećam, pune mi se oči suzama. To su bili prvi dani mog majčinstva – ističe naša sugovornica. Međutim, to nije kraj jer nijedan pedijatar, zbog straha od kazni, nije htio upisati njezino dijete kod sebe čineći na taj način kazneno djelo. Ipak, i uza sve proživljeno, kaže kako se nije pokajala niti bi mijenjala svoju odluku.
– Još me ništa nije razuvjerilo da sam u krivu, a i dalje čitam, pratim i proučavam. Imam predivno dijete, zdravo, vedro, dijete koje ne plače. Ne kažem da je to posljedica necijepljenja, ali kažem da mi je to potvrda naše ispravne odluke – ističe naša sugovornica.
Štetnost veća od koristi
Kaže i kako zna niz drugih primjera djece koja nisu cijepljenja i koja normalno rastu, razvijaju se i nisu boležljiva. Jedno od takve djece je i ono njezine sestre, koje je išlo u vrtić kao i sva druga djeca. Pri tome nikada nije bilo bolesno niti je pilo antibiotike. Kaže, ako je i imao kakvu prehladu, prebolio bi je kroz igru.
– Smatram da necijepljenje može pridonijeti razvoju djetetova imuniteta, koji je u stanju boriti se u slučaju neke bolesti, preboljeti bolest i steći trajni imunitet na tu bolest na prirodan način. Danas u svijetu ima mnogo studija koja potvrđuju da necijepljena djeca mnogostruko manje obolijevaju nego cijepljenja kroz cijeli svoj razvojni ciklus, sve do puberteta, a to je tek početak u proučavanju dugotrajnih posljedica cjepiva na zdravlje ljudi. Meni ne pada na pamet nijedan razlog osim toga da nikome u Hrvatskoj nije u interesu istražiti dugotrajne posljedice jer bi se sigurno ukinulo obvezno cijepljenje. Dakle, rade se eksperimenti na nevinim bićima, prisiljavanjem roditelja na vrlo brutalan i bolan način – mišljene je naše sugovornice. Upozorava i na mnoge teške nuspojave koje se javljaju kod djece nakon cijepljena, a o kojima liječnici glasno ne govore niti ih evidentiraju. Podsjeća i na niz zemalja u svijetu, poput Njemačke, Švicarske, Austrije, Belgije, Danske… u kojima cijepljenje nije obvezno još od početka 1970. godine. U Japanu se djeca ne cijepe tijekom prve dvije godine života.
– Ovo je samo kratak osvrt na to kako smo odlučili da nećemo cijepiti svoje dijete, ali o tome bih mogla pisati knjige. Najjači argument zašto smo odbili cijepiti svoje dijete svjedočanstva su roditelja čija su djeca oboljela nakon cijepljenja. Iako nikada liječnici nisu priznali da su te bolesti nastala od cjepiva postoje dokazi da jesu. Uostalom roditelj zna najbolje svoje dijete i zna kako je ono bilo prije i poslije cjepiva. Dakle to su jako ružne i tužne priče, ne mogu vam opisati koliko sam suza isplakala slušajući ih. Dakle, procijenili smo da je neznatno manji rizik ne cijepiti dijete. Još jednom ponavljam kako ne tvrdim da cjepiva uopće nemaju djelovanje, već smatram da je njihova štetnost veća od koristi, pogotovo za bolesti koje se mogu preboljeti – zaključila je naša sugovornica.
Autor: Branimir Bradarić/Večernji list