aleksandar vučić oluja dan sjećanja mladen pavković

Predsjednik Udruge hrvatskih branitelja Domovinskog rata 91.(UHBDR91.) Mladen Pavković uputio je otvoreno pismo povodom izjave srpskog premijera Aleksandra Vučića o obilježavanju 5. kolovoza kao Dana sjećanja na stradale i prognane Srbe.

Pismo prenosimo u cijelosti:

“Poštovani gospodine Vučiću,

Ovih ste dana, kao srpski premijer, izjavili kako su Vlada Srbije i Vlada Republike Srpske donijele odluku o zajedničkom obilježavanju 5. kolovoza kao Dan sjećanja na stradale i prognane Srbe. Međutim, moramo Vas podsjetiti na 41. proširenu sjednicu Vrhovnog savjeta odbrane SRJ, koja je održana 14. kolovoza 1995., a kojoj su među ostalim bili nazočni predsjednik Savezne vlade dr. Radoje Kontić, savezni sekretar za obranu Pavle Bulatović, načelnik Generalštaba Vojske Jugoslavije general-pukovnik Momčilo Perišić, predsjednik Srbije Slobodan Milošević, predsjednik Crne Gore Momir Bulatović i drugi. Sjednicu je sazvao i vodio Zoran Lilić, predsjednik SRJ i predsjednik Vrhovnog savjeta obrane.

Dakle, najviši vojni i partijski vrh propale Jugoslavije.

Ako ste upoznati s radom ove sjednice, a trebali bi, koja je održana svega nekoliko dana nakon veličanstvene vojno-redarstvene akcije Oluja 95., onda je žalosno i smiješno što 5. kolovoza želite pretvoriti u nešto što nema veze sa zdravom pameti. Naime, baš na toj sjednici ratni se zločinac Slobodan Milošević osvrnuo i na tzv. Republiku Srpska Krajina, odnosno na “stradale Srbe” iz Knina i okolice. Možda će Vam njegove riječi, koje su prihvatili svi nazočni na ovoj sjednici, pomoći da promijeniti svoju odluku – istine radi.

Milošević je rekao:

“Ne bih govorio o jednoj poražavajućoj i ponižavajućoj situaciji – da je sva pomoć koju je dobila Republika Srpska Krajina, praktično, završila kao naoružavanje hrvatske vojske. Zamislite vi taj apsurd: na jednoj strani odbija se mirovni plan, a na drugoj, odbija se da se brani!? Vi ste najstručniji deo ove naše Vojske. Kao što znate, tamo je palo naređenje da svi izađu iz Krajine tog istog dana, bez čak stvorenog kontakta sa hrvatskom vojskom na najvećem delu fronta. Da smo tog istog dana napravili idiotsku glupost da im pomognemo, ko bi to stigao do Knina do večeri da im pomogne?! Pa, tamo ne bi moglo da se stigne od njihovih kolona kojima su zakrčili sve puteve u bežaniji zajedno sa stanovništvom. Više su izginuli u bežaniji sa stanovništvom, nego što bi izginuli držeći linije. To je apsurdna situacija! Pitanje je ko je, zaista, doneo odluku da krajiško rukovodstvo napusti Krajinu? Takva odluka, u uslovima kada su imali sve uslove da se brane, bude doneta koja izazove i egzodus. Sada to treba da bude razlog da Jugoslavija jurne tamo da brani te teritorije, za kojih su oni utekli kao zečevi! Molim vas, 6 hiljada Hrvata je branilo Vukovar pola godine, napadala je cela Prva armija, vazduhoplovstvo, čudo, sva sila koju je imala JNA, a oni nisu odbranili Knin, kojem se može prići samo iz tri pravca: nisu ga mogli braniti ni 12 sati! Oni ga nisu ni branili, jer po svim izveštajima koje smo dobili od policajaca, građana i ostalih, čim je prestala ariljerijska priprema u sedam uveče, oni su naredili – bežaniju! Prema tome, tu nije bilo nikakvog otpora niti je bilo borbenog dodira sa hrvatskim snagama. Sada mi trebamo da se uvlačimo u jednu situaciju, kako je, evo, zbog odbrane građanstva, nama stalo više do te teritorije nego onima koji su na toj teritoriji imali sve uslove da se brane, a odlučili su da ‘hitro’ svi – pobegnu! Ja neću da govorim o pojedincima, verovatno je bilo primera herojskog otpora, ima primera herojskog ponašanja, ali na žalost takva je odluka tamo doneta i tako se to završilo”, naglasio je Slobodan Milošević (Zapisnik sa navedene sjednice str. 23-24.)

Dakle, gospodine Vučiću, Vi umjesto 5. kolovoza – Dana sjećanja na stradale i prognane Srbe, povijesne istine radi, trebate proglasiti 5. kolovoza – Danom “uteklih zečeva i bežanijom”!

Pored toga, bilo bi dobro da odgovorite, prije svega izbjeglim Srbima, tko je naredio “bežaniju”, tko je bio taj koji nije želio mir i tko je naposljetku kriv za sve nevolje ljudi – traktoraša, koji su, kako reče Milošević, “utekli kao zečevi”?”