852031d27e4e79f2cc28e15cc2190810_gallery_lw

Na današnji je dan 14. ožujka 1835. u 10. broju zagrebačkog časopisa Danice Horvatske, Slavonske i Dalmatinske (koja je izlazila uz Gajeve “Novine Horvatske”) objavljena pjesma Antuna Mihanovića Horvatska Domovina, čije su prve i posljednje dvije kitice kasnije postale službenom hrvatskom himnom.

Umjesto da vas zamaramo trivijalnim podacima o Mihanoviću (rođen u Zagrebu 1796.), radije vam donosimo potpunu verziju njegova najpoznatijeg (mada nikako ne i jedinog!) remek – djela:

HORVATSKA DOMOVINA

Lěpa naša domovino,
Oj junačka zemljo mila,
Stare slave dědovino,
Da bi vazda čestna bila!

Mila, kano si nam slavna,
Mila si nam ti jedina,
Mila, kuda si nam ravna,
Mila, kuda si planina!

Vedro nebo, vedro čelo,
Blaga persa, blage noći,
Toplo lěto, toplo dělo,
Bistre vode, bistre oči:

Vele gore, veli ljudi,
Rujna lica, rujna vina,
Silni gromi, silni udi; —
To je naša domovina!

Ženju serpi, mašu kose,
Děd se žuri, snope broji,
Škriplju vozi, brašno nose,
Snaša preduć málo doji:

Pase marha, rog se čuje,
Oj, oj zvenči, oj, u tmine,
K ognju star i mlad šetuje; —
Evo t’ naške domovine!

Luč iz mraka dalko sija,
Po veseloj livadici,
Pěsme glasno brěg odbija,
Ljubni poje k tamburici:

Kolo vode, živo kolo,
I na berdu, i v dolini,
Plešu mladji sve okolo; —
Mi smo, pobre, v domovini!

Magla, što li, Unu skriva?
Ni l’ to našiu jauk turobni?
Tko li moleć smert naziva?
Il’ slobodni, il’ su robni?

»Rat je, bratjo, rat junaci,
Pušku hvataj, sablju paši,
Sedlaj konjče, hajd pešjaci,
Slava budi, gdi su naši!«

Buči bura, magla projde, —
Puca zora, tmina běži, —
Tuga mine, radost dojde, —
Zdravo slobost, — dušman leži!

Veseli se, tužna mati,
Padoše ti verli sini,
Ko junaci, ko Horvati,
Ljaše kervcu domovini!

Teci, Sava hitra, teci
Nit’ ti Dunaj silu gubi,
Kud li šumiš, světu reci:
Da svog’ doma Horvat ljubi,

Dok mu njive sunce grije,
Dok mu hrastje bura vije,
Dok mu mertve grob sakrije,
Dok mu živo serdce bije!

Zanimljivo je napomenuti i da je ova bezvremenska budnica napisana u riječkoj Guvernerovoj palači, kao i to da ju je 1848. u Glini uglazbio Josip (Josif) Runjanin, Hrvat pravoslavne vjeroispovijesti iz Vinkovaca koji se nikada nije izjasnio kao Srbin (iako ga mnogi žele prisilno proglasiti pripadnikom te nacije). Široj javnosti nije poznat niti podatak da je Maksim Gorki, znameniti ruski književni realist preveo ovu pjesmu na ruski jezik u cjelini, čime je hrvatska himna danas jedina svjetska državna himna koja ima i prijevod na strani jezik.

Izmjene u Lijepoj Našoj (kako se danas kolokvijalno naziva hrvatska državna himna) su i dodavanje pojma rijeke Drave u prvi stih treće kitice (umjesto “Teci”) te pojma (Jadranskog) mora u treći stih iste kitice (umjesto “Kud li šumiš”). Izvorno je, nakon proglašavanja Lijepe naše Domovine u današnjem obliku himnom Trojedne Kraljevine Hrvatske umjesto “hitra” u prvom stihu treće kitice dodan i pojam rijeke Drine, što je nakon 1945. ukinuto. Današnja se hrvatska himna također pjeva i po standardiziranom hrvatskom pravogovoru iz 1954. (Novosadski pravopis), što je svojevrsna povreda Mihanovićeva originala, te njegovih stajališta o hrvatskom Korienskom pravopisu kao temelju standardnog i službenog jezika svih Hrvata.

Autor: Juraj Njegovan pl. Balen