george michael, nino raspudić, hrt, dnevnikFoto: Snimka zaslona

Smrt britanskog pop pjevača Georgiosa Kyriakosa Panayiotoua, poznatijeg kao George Michael, neočekivano se reflektirala na našu javnu televiziju, posebno na njen informativni program. Buru u čaši vode podigao je prilog o smrti stranog pjevača koji je otvorio podnevni Dnevnik, a u kojem je, između ostalog, rečeno kako je o pjevaču snimljen “film o privatnom životu prožetom alkoholom, drogom i homoseksualizmom o kojem je otvoreno govorio”. Nakon histeričnih reakcija samoproglašenih zastupnika homoseksualaca da je navedena sintagma diskriminatorna pri čemu su dežurni časnici Zagreb pridea čak i prijetili kako će o svemu “izvijestiti Europsku radiodifuzijsku uniju te BBC”, pri čemu nije jasno zašto BBC, a ne i CNN, britansko veleposlanstvo ili Haaški sud, dobili smo vruću temu u ove božićne dane.

U odgovoru na jedan upit s HRT-a poručeno je kako su “mjerodavni u Informativnome medijskom servisu Hrvatske radiotelevizije odmah nakon podnevnoga Dnevnika zatražili očitovanje svih odgovornih za taj neprofesionalni pristup te je nakon njihova očitovanja, u skladu s unutrašnjim pravilnicima, autorica priloga dobila opomenu”. Budući da su i najveći svjetski mediji, poput CNN-a, prema kojima inače naši pogledavaju sa strahopoštovanjem, a često i samo kopi-pejstaju, povodom pjevačeve smrti uglavnom isticali iste stvari, ispada da se radilo o nategnutom i napuhanom “skandalu”, iskorištenom kako bi se još jednom isukala batina političke hiperkorektnosti, kojom ekskluzivno barataju uvijek isti samoproglašeni tumači i administratori ljudskih prava.

Ali u tom podnevnom HRT-ovom Dnevniku od 26. prosinca 2016. dogodilo se nešto doista skandalozno, na što se, koliko mogu vidjeti, nitko nije osvrnuo. Koliko god osobno, u kontekstu njegova posla, pop-glazbe, koja mi, što sam stariji, pada sve niže na listi životnih prioriteta, cijenio Georgea Michaela, smatram skandaloznim to što je dnevnik javne televizije počeo viješću i prilogom o prirodnoj smrti britanskog pop-pjevača. Koliko su se kriteriji srozali, prioriteti pobrkali, a sveopća zatupljenost zavladala, svjedoči činjenica da se u diskusiji o spornom prilogu nitko nije zapitao što je on uopće radio na početku Dnevnika.

Što je danas novost od javnog interesa? Raspravljaju li uopće o tome na Programskom vijeću HRT-a? Što je bitno, a što je sporedno? Mora li ono što je generacijski, žanrovski, osobno važno pojedinom uredniku odmah biti i prva vijest? Treba li se dnevnik javnog radiotelevizijskog servisa povoditi za logikom i razinom komercijalnih televizija?

Hoće li dnevnik javne televizije uskoro počinjati sportom i vijestima s estrade? Samo dan nakon famoznog pop-Dnevnika, za HTV je činjenica da je turski predsjednik Recep Tayyip Erdogan javno prozvao Ameriku da financira teroriste, među kojima je istaknuo ISIL i kurdske snage, i istaknuo kako kao dokaze za to ima fotografija i snimke, nije bila među prioritetima, već je prepoznata kao sporedna vijest i zaslužila je par sekundi pri kraju Dnevnika. Za razliku od, pokoj mu napaćenoj duši, Georga Michaela, puno traljavije je obrađena tema arbitraže oko Ine. S jedne strane poraz na arbitraži “pokriven” je iskazivanjem nakane da otkupimo Inu, kao da je taj očajnički spin neka suvisla i ozbiljna novost, pri čemu se ostavlja dojam da nas to ništa ne košta, već su se do sada iz nekog nepoznatog razloga premijeri nećkali otkupiti natrag pola Ine, a sad smo, eto, odjednom prelomili, pa ćemo biti energetska velesila. Prodaš auto za deset tisuća, a onda ga nakon desetak godina 11 odlučiš otkupiti za šezdeset tisuća kuna. Pa zar to nije vijest?

Ako se ovako nastavi, uskoro će nacionalni Dnevnik izgledati kao ekranizirani Story pomiješan s prikrivenim oglašavanjem i PR spinovima, uz malo crne kronike. Počinjat će vijestima s estrade, a globalne potrese koji nam se sutra mogu obiti u glavu ili krupne odluke Vlade koje ćemo osjetiti na džepu gledat ćemo na kraju. Možda su u Informativnom programu zaključili kako se pri strukturiranju Dnevnika treba povesti za alternativnim, nazadnim načinom čitanja novina. Neki ljudi, i sam to često radim, čitaju novine od kraja. Prvo se zagriješ laganijim sadržajima pa pomalo ideš prema mučnijim na prvim stranicama.

Volio bih, dakle, da mi ista gospoda, ili drugovi, svejedno, iz informativnog programa, koja su se pokornički ispričavali zbog moguće nezgodnog, ali istinitog sažimanja sadržaja dokumentarnog filma A Different Story o životu Georgea Michaela odgovore na pitanje – kojim kriterijima su se vodili kada su odlučili na početak podnevnog Dnevnika Hrvatske radiotelevizije staviti vijest, popraćenu velikim prilogom, o smrti pedesetčetverogodišnjeg britanskog pop-pjevača? Ne radi se o visokokulturnom sadržaju koji država i javno školstvo promiču (ne znam za novi kurikulum), ali ni o pjevaču uz čiji su rad presudno vezani život većine gledatelja.

George Michael je, na razini konzumiranja zabavnih sadržaja, važan publici koja sluša stranu pop-glazbu, i to samo onoj sredovječnoj. Siguran sam da većina takvih, uključujući i mene, ne bi imala ništa protiv da je vijest o njegovoj smrti bila smještena u drugoj polovici Dnevnika, među sporedne vijesti iz svijeta i sadržaje iz kulture, a da je u spornoj rečenici priloga upotrijebljen rastavni veznik i dodan pjevačev humanitarni rad. Ovako, ostaje bojazan da ćemo uskoro kao prvu vijest na Dnevniku HRT-a imati Adelin razvod ili novi album Justina Biebera, a kao zadnju i predzadnju rat u susjedstvu i novi Marićev porez…

Autor: Nino Raspudić / Večernji list