planinić u ime obitelji pobačaj n1Foto: N1

“Moramo naglasiti kako ovdje govorimo o zakonu iz 1978. godine i moramo ga preispitati svakako jer postoji potpuna neusklađenost tog zakona s Ustavom koji imamo od 1991. godine”, rekao je Krešimir Planinić, član Upravnog odbora udruge U ime obitelji, gostujući na televiziji N1 gdje je govorio o zahtjevu ocjene ustavnosti zakona o pobačaju iz 1978. tj. koliko je on u skladu s Ustavom iz 1991.

“Članak 21 Ustava Republike Hrvatske glasi kako svako ljudsko biće ima pravo na život te se time jamči zaštita života kao osnovnog ljudskog prava od kuda polazi sve. Valja pritom znati da se zakon iz 1978. godine temelji na bivšem komunističkom ustavu koji je čak izrijekom propisivao pravo na slobodno odlučivanje o rađanju djece. To je bilo sinkronizirano – bilo je ustavna kategorija tad, a potom se pretočilo u zakon iz 1978. godine”, rekao je Planinić dodavši kako su željeli prikazati i znanstvene činjenice koje su jasne – da život počinje začećem.

Na upit novinarke da je zakon na snazi gotovo 40 godina te vjeruje li može li doći do ocjene ustavnosti da je taj zakon neustavan, Planinić je rekao kako duljina vremena ne bi trebala pomutiti osnovnu logiku – bilo pravničku ili životnu.

“Jasno da je teže nakon jednog vremenskog proteka, gdje ste dobili nekakav pravni okvir i društvo govori kako nešto treba učiniti, reći kako to nije dobro. Ovdje razgovaramo o više bioloških, pravnih i životnih činjenica. Jasno je – teže je je kad je na snazi duže vremena neživotan zakon. Trebamo kao društvo stvarati pravni okvir koji je ispravan”, naglasio je Planinić.

Na upit zašto se punih 25 godina nije s ovim pitanje pozabavilo i je li ovo pitanje preosjetljivo, Planinić je rekao kako je jasno da postoje ovdje različita stajališta i kako je to legitimno.

“Ovdje razgovaramo jednostavno o tome što je zadatak ustavnih sudaca. Je li to teško? Jest. Da se očituju o društveno važnim temama, kao što je i ova, na ispravan način. Ne mogu protumačiti kako je moguće do toga doći. Ni u jednom predmetu, niti u ovom tako važnom ne smije biti takav vremenski odmak”, rekao je dodavši kako su očekivanja već bila ta neprimjerenost vremenskog tijeka odlučivanja ustavnih sudaca ili svojevrsni konformizam da se jedan dio javnost ne bi osjetio povrijeđenim – to je prirodno, to je demokracija.

“Naglasili smo u našoj ocjeni ustavnosti kao osnovno polazište, a to je da se od začetka štiti život. A njegov početak je nedvojbena biološka činjenica. Ako krenemo od ovoga, onda se društvena rasprava otvara polazeći od onoga što znamo. Apsolutno je da život počinje začećem.

Na upit, znači li to da je protiv pobačaja, Planinić je odgovorio kako je se stavlja u ravnotežu život djeteta i nešto drugo.

“U ovom trenutku imamo život i ljudsku želju, a smatramo da tzv. pravo izbora žene tj. taj segment ravnoteže ne može biti. Ne postoji mogućnost da društvo opstane ako svaku ljudsku želju se ozakoni. Što tada imamo?”, upitao je.

Na upit ako se sad pokaže ovaj zakon neustavnim i krene se u izmjene, kako smatra da se to treba regulirati, Planinić je odgovorio kako ovdje imamo sukob pojmova.

“Nema umanjivanja prava u smislu ako gledate što je ljudsko pravo. Osnovno pravo je pravo na život. Pravo na pobačaj nije ljudsko pravo. Nema istog pariteta. Ako od tuda krenemo onda moramo gledati koje su regulative moguće napraviti najbolje možemo da zaštitimo i majku, jer to je i zdravstveni i društveni aspekt. Imamo društvo i politiku koja osjeća društvo i pretvara to u pravo. Nadam se da će ova rasprava i ovi argumenti utjecati na daljnje promišljanje”, ocijenio je Planinić.

“Ne možete imati dvostruka mjerila u javnom i privatnom životu. Ako je pitanje: ‘Jeste li za istinu ili glas birača?’, onda ja biram istinu. Po meni je jasno da političari izbjegavaju odgovor. Ne možete govoriti: ‘Ja sam za zaštitu život ali…”. To nije odgovori – ili ste za zaštitu ili niste. Znanstveni krugovi govore da ovaj zakon iz 1978. nije dobar iz više aspekata. Nema tu prava oca, psihološke pomoći ženama… “, rekao je Planinić govoreći o tome kako tumači da niti jedna politička opcija nije bila za pobačaj.

“Smatram da u ovoj raspravi koja je osjetljiva i teška tema da moramo koristiti zdrav pristup razgovoru i ljudski dostojanstven, i tada neće biti nikakvih problema, no moramo stvoriti pravni okvir koji je ispravan”, rekao je Planinić.

Na upit kad bi se zabranio pobačaj – bi li to imalo posljedice i na zdravlje žena, Planinić je pojasnio kako je to jedan pojam koji se dokazao netočnim – da ima veze zakon koji bi štitio život sa smrtnošću žena.

“Usporedbe radi – imamo Poljsku gdje zakon koji štiti život i Latviju koja ima liberalniji zakon. U Poljskoj imamo 3 smrti na 100 000 žena, dok u Latviji 18 smrti na 100 000 žena. Profesor Stepkovski s varšavskog Pravnog fakulteta je iznio podatak uspoređujući Poljsku s Njemačkom koja ima dvostruko i Velikom Britanijom koja ima trostruko veći mortaliltet. Dakle, nema te poveznice. Posljedica nečinjenja pobačaja je rađanje djeteta – od toga trebamo krenuti”, naglasio je Planinić.

Što se tiče statistika zadnjih godina u Hrvatskoj, rekao je kako eduaktivni dio mora biti u smjeru da ne može pobačaj biti sredstvo planiranja obitelji.

“Kad spomenete reproduktivno pravo, ljudi proširuju pojmove – reproduktivno pravo treba se svesti na dio mogućnosti planiranja u smislu broja djece, razmaka između djece, način na koji će obiteljsko planiranje bude napravljeno zajednički. Pravo na pobačaj kao takvo ne postoji u međunarodnim dokumentima”, zaključio je Planinić.

Izvor: Sloboda.hr/Narod.hr