Kosovo, planinska regija u jugoistočnoj Europi, oduvijek je bilo predmet borbi između različitih naroda, prije svega Srba (koji su ga zauzeli u 8. stoljeću), Albanaca i Bugara. Za srpski je narod ono bitno kao lokacija mnogih njihovih srednjovjekovnih manastira i tvrđava (Visoki Dečani, Peć, Prizren,…) i, uz Rašku, središte njihove nekadašnje kneževine i kraljevine. Tijekom osmanske vlasti na njega su se naselili brojni Albanci (koji su bili brojna manjina i prije Turaka) dok su mnogi Srbi odselili pred Turcima u južnu Ugarsku (Bačka, Banat) i u Srijem koji je dotad bio gotovo čisto hrvatsko područje. Budući da su Srbi jako držali do Kosova, između ostaloga, i zbog znamenite bitke na Kosovu Polju 1389. koja je u samome srcu srpske tradicije i mitomanije, ono je već u Drugome Balkanskom Ratu priključeno istoj, da bi i u obje Jugoslavije (s prekidom za vrijeme Drugoga Svjetskog Rata) te u Miloševićevoj krnjoj SR Jugoslaviji ono bilo sastavni dio Srbije, koji je zbog većinskih Albanaca uživao određenu autonomiju. Tu su autonomiju Albanci već krajem 80’tih godina prošlog stoljeća brojnim štrajkovima htjeli provesti u djelo, no nisu uspjeli zbog nadiruće velikosrpske euforije koja je upravo na Kosovu 1989. doživjela svoj veliki finale, koji je ujedno bio i uvod u agresiju na Republiku Hrvatsku i Bosnu i Hercegovinu te najgore zločine počinjene u Europi u zadnjih pola stoljeća. Kosovski Albanci su, baš kao i Hrvati te Slovenci odbijali biti unovačeni u JNA, zbog čega ih se često maltretiralo od srpskog časničkog vodstva, da bi 1999. na Kosovu izbio i otvoreni oružani sukob u kojem su srpske paravojne snage ponovno počinile teške zločine nad albanskim civilima (pokolj u Trepči e.g. s između 1200 i 1500 ubijenih). Zbog svega ovoga autonomna pokrajina Kosovo se na današnji dan 2008. konačno odcijepila od Srbije. To je činjenično stanje do danas priznalo 105 država svijeta, dok praktički sve osim Srbije i Rusije nominalno priznaju nezavisnost druge najmlađe svjetske i najmlađe europske države. Iako Srbi sa sjevera Kosova i dalje uporno odbijaju sudjelovati u radu kosovske države (slično kao i njihovi sunarodnjaci iz tzv. SAO Krajine i Republike Srpske), smirivanje situacije je u tijeku te će i sama Srbija naposljetku biti primorana da popusti i prizna kosovskim Albancima, ali i drugim narodima (Hrvati Janjevci, Turci, Romi, Bugari) njihovo pravo na slobodu.
Autor: Juraj Njegovan pl. Bälën
Foto: Info-ks.net