Okrutni komunistički zločinci nisu previše birali, rušili su i ubijali sve što se našlo pred njima.
O okrutnim komunističkim zločinima rijetko se progovara u javnosti, ali s vremena na vrijeme poneki medij odvaži se na isto. Svojedobno se Hrvatski list bavio okrutnim zločinima u Lici. Pozivajući se na revolucionarnu Kardeljevu teoriju govorilo se o strategiji uništavanja hrvatskih i srpskih sela u Lici. Posebno su se okomili na crkve, koje su nazivali mrskih gnjusnim i trulim institucijama jer šire revolucionarni zrak. S obzirom da je partizanski pokret u Hrvatskoj bio u povojima jer ga hrvatske mase nisu prihvatile, 2. kolovoza 1941. godine Kardelj šalje pismo Josipu Brozu Titu, na odobrenje njegove strategije koja je podrazumijevala omasovljenje partizanskog pokreta. Primjena strategije započinje po srpskim selima, a ubijaju se svi viđeniji i dobrostojeći Srbi pod motivom da se radi o klasnom neprijatelju. Nakon ubojstava uslijedile su pljačke imovine i paljenje crkava. U gornjo-karlovačkoj eparhiji, u selu Jasenku, područje Gomirje, zapalili su manastirsku crkvu izgrađenu u srpsko-bizantskom stilu od klesanog kamena. Naročito su se okomili na srpske svećenike. Tako su 2. veljače 1942. godine ubili paroha Danila Mamulu i njegova mlađeg brata Dragu Mamulu. Sve one koji su se protivili paljenju crkava, odveli su u Drežnicu i tamo ih strijeljali. Javno je strijeljano 24 nedužnih vjernika, uglavnom žena i staraca. Preostala srpska živalj bježala je u šumu.
Zanimljivo, sve to činili su u ustaškim uniformama, a zatim su se isti ti komunistički teroristi obukli u četničke uniforme te nastavljali ubijati viđenije ljude Hrvate u hrvatskim okolnim selima oko Drežnice, a teror su nastavili pljačkajući, ubijajući i paleći njihove kuće, a naročito crkve. Zapovjednik partizanskog pokret na području Drežnice bio je tada Ivan Kovač, alias Veljko Kovačević, bivši jugoslavenski mornarički podnarednik.
>>> „U Jasenovcu sam 1946. pokapao na stotine ljudi koje su svakodnevno ubijali partizani!“
Naređenje za strijeljanje hrvatskih i srpskih nevinih ljudi izdavao je famozni Viktor Bubanj, zapovjednik partizanskog odreda u Drežnici, kasnije Titov zapovjednik zrakoplovstva JNA. Popis onih koje treba strijeljati napravio je Branko Matić, Srbin iz Srpskih Moravica koji je bio politički komesar u Jasenku. Samo strijeljanje izvršavao je Gojko Trbović zvani Ćosan, Srbin, po zanimanju potkivački pomoćnik iz sela Krakar, općina Drežnica. Drežnica je najudaljenija zapadna, “srpska točka”, s okolnim hrvatskim selima. Općina Drežnica imala je oko 6000 Srba, u to područje nisu nikada dolazile oružane snage tadašnje legalne hrvatske vojske. Selo je živjelo u miru sa svojom okolinom. U studeom ’41. godine partizani pljačkaju crkvu Presvete Bogorodice, a sve ikone i slike svetaca po naredbi političkih komesara, koji su uglavnom bili Srbi, potpuno su uništene i zamazane ljudskim izmetom. Ikone su bacane i gažene, a na mjestima gdje su visjele postavljane su komunističke parole. Miniran je bio i visoki zvonik, a s time se povezuju Ilija Tatalović zvani Miš i Dmitar Tatalović. Asistent u tom poslu bio im je Hrvat Ivan Zidar iz Bribira, a svi zločini pripisani su ustašama. Strijeljanje nacionalno religioznih Srba u Drežnici provođeno je pojedinačno i masovno na poznatim stratištima brdo Matuša, iza crkve, i Brkić vapljenica.
Bestidno mučenje i mrcvarenje provodio je Miloš Trbović zvani Buza. Kasnije su i njega ubili pod motivom da je klasni neprijatelj jer je bio imućan, opljačkali su njegovo dobrostojeće imanje. U tri tjedna mučenja Trbović je smršavio sa 120 na 46 kilograma, čak su ga prije strijeljanja potkovali kao konja i tjerali po ulici. Zlodjela su nastavili oficiri Kraljevske vojske koji su u partizane došli iz Bosne, bojali su se školovanih oficira pa su ih zato strijeljali. Tamo se događa užasna tragedija, a riječ je o građanskom ratu- Komunistički teroristički komesari koncem 1941. i početkom 1942. ubili su u Drežnici 82, u općini Medak 141, u selu Jasenku 24, u općini Škare 182, u selu Doljni 17, u Vrhovinama 81, u Gospiću 11, u Plaškom 62, u Dubravama 5, Udbini 5, Brinju 17, Korenici 22, Gomirju 25, Brlogu 88 ljudi. S ubojstvima rušene su crkve, manastiri i hramovi, a u malom djelu Like srušeno je čak 25 crkvi. Popis kojega od Srba treba likvidirati kreirali su Srbi, a poznati prokazivač bio je Savo Dragosavac poznat kao Špico. Njegov otac Dušan kasnije je postao sekretarom Komunističke partije u Hrvatskoj.
>>> ‘Jasenovac je mit. To znam jer su moji preci kao Srbi završili u tom logoru’
Hrvat, komunist Marko Orešković zvani Španac, sudionik Španjolskog rata 1936. godine, obilazio je srpska sela sa zastrašujućim riječima: “Bjež’te braćo Srbi, dolaze ustaše, svih će vas poklati!”, to isto je radio komunist Veca Holjevac. Kako bi uspjeli u svojoj propagandi, dižući ustanak u srpskim selima zatajili su svoju hrvatsku pripadnost. Kada su Srbi kasnije to doznali, onda su teroristi promijenili komunističku retoriku i dijalektiku u pjesmama o Marku Oreškoviću: “Naš je Marko hrvatskoga roda, al’ je majka srpskoga naroda”, a o Veci Holjevcu, komesaru prvog hrvatskog korpusa na Kordunu kojim je zapovijedao Čamnica Opačić, Srbin, orila se pjesma: “Druže Veco, hrvatskoga roda, ti si vođa srpskoga naroda”.
Autor: Iva Međugorac/Dnevno.hr