Dok Hrvatskom bijesne rasprave o referendumima fokus javnosti je lagano preusmjeren sa nedavnih događaja u Vukovaru. Da, radi se o onom danu kada se politika predsjednika Josipovića i premijera Jovanovića, pardon Milanovića, suočila ne sa naručenim anketama već sa živim zidom sto tisuća nezadovoljnih građana. Nakon premijerovog vatrenog krštenja u Kninu, kada mu je mnoštvo okupljenih zviždalo na proslavi Dana pobjede, bilo je ovo prvo predsjednikovo narodno krštenje. Međutim, legitimnu akciju prosvjeda u vidu mirnog okupljanja i prosvjeda državni vrh i režimski mediji doživjeli su kao pokušaj državnog udara. Politički je to mentalitet koji svaku opoziciju, pa i mirno okupljanje nasred ceste, smatra drskom opstrukcijom vlasti, mentalitet je to koji svaku opoziciju smatra smrtnom prijetnjom. Prema receptu iz nekih prošlih vremena protiv građanske opozicije dopušteno je koristiti i tajne službe.
Upravo je „najpopularniji“ hrvatski političar, predsjednik Josipović, zatražio žurnu istragu tajnih službi o događajima u Vukovaru. Iz njegova istupa moglo se čak iščitati žaljenje za činjenicom što se tajne službe nisu ranije obračunale sa svim onim građanima koji su predstavljali potencijalnu prosvjednu prijetnju predsjednikovoj i premijerovoj koloni. Nešto slično događalo se Ivanu Gabelici svaki put kada bi Josip Broz Tito dolazio u Zagreb. Naime, Udba bi Gabelicu svaki put za Titova posjeta Zagrebu preventivno zatvorila, a iz čistog užitka pritom i mučila. Je li Josipović na ovakav način želio iskoristiti resurse SOA-e? Čak se i premijer Milanović u izjavama za medije ogradio od Josipovićeva zahtjeva za uporabom tajnih službi u Vukovaru, istaknuvši kako je zadatak tajnih službi prije svega briga o vanjskoj ugrozi države i građana.
Milanović je, htjeli mi to priznati ili ne, u pravu. Uporaba obavještajnih agencija u radu na domaćem terenu, pogotovo u dnevno političke svrhe, nije svojstvena demokratski uređenim društvima. Neke države, primjerice SAD, imaju čak i zakone koje obavještajnim agencijama zabranjuju rad na tlu SAD-a i miješanje u redovite policijske nadležnosti. Upotreba obavještajnog aparata u dnevno političkim razračunavanjima svojstvena je nekadašnjem sovjetskom lageru i despotskim državama u Aziji i Africi. Bila je to i omiljena metoda jugoslavenskih čelnika u obračunima sa potlačenim narodom. OZNA sve dozna, bila je krilatica koja je ledila krv u žilama uplašenom i fizički ugroženom hrvatskom narodu. Poslije je stopama OZNE revno nastavila UDBA, gospodareći životom i smrti na ovim prostorima.
Od kud predsjedniku Josipoviću ideja za uporabom tajnih službi u unutar političkim razračunavanjima? Po savjet nije trebao ići daleko, otac Ante, nekadašnji dužnosnik OZNE, sigurno je sina upoznao sa svim „političkim dobrobitima“ koje donosi ukrštavanje tajnih službi i politike. Vukovarski događaji razobličili su predsjednika pravnika, skladatelja i pijanistu kao izvornog apsolutističkog, komunističkog, vlastodršca koji se ne ustručava posegnuti i za tajnim službama kako bi se održao na vlasti.
Autor: Željko Primorac/MakarskaPost