Dr. Nicholas Kollerstrom poznatiji kao autor superkontroverzne knjige ‘Breaking the Spell – The Holocaust: Myth & Reality’ gostovao je u popularnoj radio emisiji Richieja Allena gdje je progovorio o tematici knjige, holokaustu i to memorijalni dan.
‘Mrze me i nacisti i akademici i židovi, a samo sam radio svoj znanstveni posao’
Doktor s Cambridgea u ovu se domenu upustio još 2007. godine kada je prolazio kroz ogromnu medijsku i izdavačku blokadu, a akademski krugovi su ga se promptno odrekli s etiketom ‘antisemita’. Sedam godina kasnije izdaje navedenu knjigu s kojom gubi sva članstva u institucijama i počasnim organizacijama, a javno je zabilježen i kao ‘osoba koja niječe holokaust’, što je jedna od najgorih optužbi u Velikoj Britaniji. Tijekom debate o holokaustu ustvrdio je da je u Drugom svjetskom ratu umrlo milijun židova ili manje, a ne šest milijuna – koliko govore službene brojke.
Usporedbom brojki otišao je i korak dalje te je utvrdio da plinske komore nisu služile za masovna smaknuća već za ‘dezinfekciju’, a žrtve su ubijane na posve druge načine. ‘Auschwitz je imao sate umjetnosti, dobro organizirane knjižnice, bazen za vaterpolo’ izjave su zbog kojih ga je nakon javnog panela osudila čitava Britanija, a na njegovu stranu nisu stali niti neonacisti pošto kritizira i nacistički pokret te je priklonjeniji pacifističkim i zelenim strankama. Koliko je hajka bila snažna govori i činjenica da su iz naklade povučene sve ranije publikacije o legendarnim astronomima u kojima je kao stručnjak pisao predgovor.
Holokaust je posljedica, ne unaprijed pripremljen plan
Ključna premisa njegovih tvrdnji je dekodiranje famoznog ‘Enigma’ koda. Proučavanjem arhivske građe i transkripata o nacističkim koncentracijskim logorima, Kollerstrom je detaljno katalogizirao pedantnu njemačku statistiku ulazaka i izlazaka logoraša, pogubljenja i događanja koje su redovito slali u svoje središnjice. ‘Začudilo me je što je akademska zajednica ignorirala tu vrlo važnu statistiku – jedino objašnjenje koje sam dobio je da se podaci ne slažu s postratnom statistikom i da su zbog toga odbačeni. A svi povjesničari su mi rekli da se ni ne upuštam u povijesni revizionizam jer je ovo posebno sklisko područje’.
Podaci koje je prikupio bili su mu u najmanju ruku iznenađujući – Nijemci ne samo da nisu masovno pogubljivali zatvorenike na dnevnoj bazi već su imali i razvijene mehanizme za smanjivanje smrtnosti u kampovima, kao u recimo primjeru tifusa kada su cijepili zarobljenike iako bi im po logici stvari taj tifus išao na ruku. ‘Niti u jednoj poruci nisam pronašao niti jednu stavku šireg plana o masovnim istrebljenjima i rasnom genocidu – samo uobičajene stvari za ratne koncentracijske logore. Nakon svega ostaju samo dvije opcije – ili je kompletna britanska obavještajna struktura bila u dosluhu s nacizmom pa su podaci mijenjani ili je holokaust priča koja je znatno preuveličana, možda i desetke puta.’
Pitanje svih pitanja je – zašto je zabranjeno neutralno znanstveno istraživanje holokausta?
Dr. Kollerstrom je zatim naišao na znanstvene forenzičke studije iz 1988. i 1991. koje su također prešućene u ‘mainstream’ medijima. Iste su analizirale Ciklon B u plinskim komorama Auschwitza da bi se utvrdilo koliko je ljudi dnevno moglo na taj način biti smaknuto. Zaključci su bili novost iz tog razloga što studija ukazuje na mogućnost da je plin vjerojatnije upotrebljavan kao higijenski nego kao genocidni kanal – zbog vrlo ‘racionalnog’ rješenja, nije dovoljno smrtonosan da bi ubijao na kasnije utvrđenoj masovnoj razini niti je tako što uopće i bila premisa. Znanstvenici koji su odradili studiju završili su svoje karijere ili su čak osuđeni i na zatvorske kazne zbog ‘antisemitizma’.
‘Izbačen sam nakon jedanaest godina s fakulteta, prijatelji mi na ulici okreću glavu, a imam problema i s najobičnijim životnim rutinama. A samo sam pisao o transkriptima iz Enigme koji su u službenoj akademskoj građi, te ih povezao sa znanstvenim studijama koje su iz nekog razloga odbačene. Pa pobogu, odite u Auschwitz i probajte pronaći ostatke Ciklona B koji se do danas nije raspao… Nećete naći ništa! A morali biste naći nevjerojatne količine dokaza. Uzmite matematiku – broj preživjelih židova nakon Drugog svjetskog rata, službeni broj ubijenih po logorima, zbrajajte i oduzimajte – već ćete tu vidjeti višemilijunske nesrazmjere! Nitko se čak ni takve jednostavne računice ne želi akademski prihvatiti. A ‘znanstvenici’ koji javno govore o više desetaka milijuna pogubljenih – unatoč nesrazmjeru s istim tim službenim brojkama – dobivaju promaknuća. Kao da je pomodno i podobno dodavati broj žrtava u ionako prevelikoj tragediji.’ Intervju možete poslušati u videu.
Autor: Ratko Martinović/Večernji list