„Ustaške prijetnje smrću ravnateljici i kustosima Spomen područja Jasenovac, Općinsko državno odvjetništvo u Kutini iznova amnestira tvrdnjom da je riječ o – prekršaju. Pa s kim to radite, Bajiću? Kakvi vam to ustrašeni i(li) filoustaški ćate sjede u kutinskome uredu?“ Odvjetništvo je odbacilo kaznene prijave protiv Miljka i HČSP-a, a koje su podnijeli Zoran Pusić, Vesna Teršelić i Nataša Jovičić. Ekipa od čije se ljubavi ledi krv u žilama.

Članak u Novom listu naslova „Ustaške prijetnje smrću“, kojega je citat na početku teksta, a potpisuje ga kolumnist toga lista Boris Pavelić. Kada se pročita ovakav naslov u novinama, a posebice ono što slijedi ispod naslova, čovjek teško može zamisliti da živi u državi Hrvatskoj, da su to hrvatske novine, da je Jugoslavija poražena, barem ona kao geografski pojam, da više ne postoji ustaška emigracija i da je Hrvatska tobože pobijedila u Domovinskom ratu. Opet su drugovi izvršili diferencijaciju, oživjeli stare stigme o ustašama i klerofašistima, a legitimna politička stranka HČSP se proglašava otvoreno fašističkom, nacističkom i sl. Sve se to radi bez ikakvih primisli o možebitnoj odgovornosti tih autora, jer su ljudi koje oni takvima označe unaprijed krivi i bez suđenja te nemaju pravo ni na obranu. Treba ih po kratkom postupku…

Pavelić očito spada u one koji poštuju pravosuđe samo onda kada ono sudi prema njihovim željama, a ne po pravu i pravdi. Takvi su naučili da se pravosuđe koristi protiv političkih protivnika, i da bude represivni korektor društvenih zbivanja u rukama samo jedne političke opcije. S takvim kadrovima u novinama, Hrvatska je svjetlosnim godinama udaljena od stvarne demokratizacije. Da je možda ODO Kutina presudilo u njihovu korist i kazneno prijavilo Miljka, predsjednika HČSP-a, onda bi medijske reakcije izostale, jer na toj strani političkoga spektra ne postoje dovoljno hrabri novinari koji bi se usudili proturječiti odlukama Državnog odvjetništva.

Kako to da onda aureolu svekolike demokracije i zagovaratelja bezgraničnih ljudskih prava (samo je nebo granica) i sloboda imaju Pavelić i slični, a ne poštuju ni elementarne demokratske postulate kao što je neovisnost pravosuđa i represivnih tijela i izruguju se s njihovim odlukama. Bez ikakvih dokaza etiketiraju druge, a jedini im je dokaz saznanje da se radi o njihovim političkim protivnicima. Mentalni komunisti se boje drugačijeg mišljenja i uhvati ih panika te reagiraju po inerciji, rigidno i ekstremno. Tu nema mjesta racionalnosti. Kukavičluk tzv. domoljubnih i državotvornih kolumnista, dodatno im daje krila i s te strane im ne prijeti nikakva opasnost.

Stoga s punim pravom postavljam pitanje, je li Boris Pavelić četnik, kada ne poštuje hrvatske državne institucije i ne priznaje njihove odluke? Hoće li njega netko u ovoj državi zbog toga pozvati na odgovornost? Ovo zadnje je naravno samo dobar vic za naivne Hrvate koji će još jako dugo trpjeti Pavelića, ali Borisa.

Autor: Božidar Lisak
Foto: Virovitica.net