Nakon škotskog referenduma i drugi pokreti za neovisnost u Europi traže svoju medijsku pozornost. A u Italiji, zemlji koja se ujedinila tek 1861. godine, ima ih najviše, piše BBC na svom internetskom portalu.
Pokret za neovisnost Venecije, prevođen bogatim poduzetnikom Gianlucom Busatom, nedavno je bio na naslovnicama zahvaljujući neobvezujućem ‘on-line’ referendumu na kojem je 87 posto sudionika glasalo za neovisnost.
Dva sata vožnje na istok nalazi se Trst, još jedan grad koji ima svoj pokret za neovisnost. Trst je oduvijek imao kulturno raznoliku povijest. Stoljećima je bio dio Habsburške monarhije, a nakon Drugog svjetskog rata Churchillova južna predstraža na Željeznoj zavjesi. Odmah nakon rata Trst, tada na granici s komunističkom Jugoslavijom, priznat je kao slobodna država po međunarodnim zakonima, iako je ostao pod vojnom upravom još sedam godina, a 1954. vraćen je Italiji. Za članove Pokreta za Slobodni teritorij Trsta, koji zadnjih mjeseci okuplja od dvije do osam tisuća ljudi na svojim skupovima, grad je pod okupacijom.
Pokret za Slobodni teritorij Trsta traži neovisnost grada i okolice i uvođenje talijanskog, slovenskog i hrvatskog kao ravnopravnih službenih jezika. No
većina građana nije impresionirana argumentima. Pripadnici pokreta uvjereni su da je Trst po međunarodnim zakonima slobodan grad. Pozivaju se na povelju Vijeća sigurnosti iz 1947. godine, koja je priznala Trst i okolicu kao slobodnu državu.
Taj slobodni teritorij nije nikad postojao u praksi. Tijekom sedam godina tršćanske neovisnosti gradom su upravljale Britanija, Amerika i Jugoslavija. Sve do Londonskog sporazuma 1954., kad je veći dio teritorija vraćen Italiji.