U prepunoj dvorani kina Europe održana je premijera dugometražnog dokumentarnog filma “Sve je bio dobar san”, redatelja Branka Ištvančića, koji je rađen u produkciji Udruge hrvatskih branitelja i dragovoljaca Domovinskoga rata i partnera u projektu Udruge dr. Ante Starčević – Tovarnik i Udruge Artizana iz Zagreba.

Potresan, intiman i dirljiv dokumentarac “Sve je bio dobar san” bavi se događajima iz razdoblja velikosrpske agresije na Hrvatskoj u jesen 1991. godine, a tematizira dolazak mladoga francuskog dragovoljca Jean-Michela Nicoliera (1966.-1991.) u Hrvatsku, njegovu borbu za slobodnu i neovisnost Republike Hrvatske, tragiku obrane grada Vukovara od jugosrpskih agresora, kao i mučeničku smrt na Ovčari.

Redatelj Ištvančić događaje je prikazao kroz emotivnu vizuru Jean-Michelove majke koja u filmu traga za informacijama kako bi došla do posmrtnih ostataka svog sina te ga dostojno pokopala.

Na premijeri je bila glavna protagonistica filma, majka Jean-Michela, Lyliane Fournier koju je publika nagradila gromoglasnim pljeskom.

Dugo se pljeskalo i ministru kulture, Zlatku Hasanbegoviću. Također, prisutni su bili i ministrica socijalne politike i mladih, Bernardica Juretić, Ante Deur, predsjednik Savjeta predsjednice RH za branitelje, izaslanik kardinala Josipa Bozanića, msgr. dr. Nedjeljko Pintarić, Ante Nazor, ravnatelj Hrvatskog memorijalno-dokumentacijskog centra. Domovinskog rata, Ivan Tepeš, predsjednik HSP-AS, Milijan Brkić, tajnik HDZ-a, Božo Galić, vukovarsko-srijemski župan, Frano Čirko, predsjednik HČSP-a, Drago Prgomet, Mijo Crnoja, dr. Željka Markić i ini hrvatski uglednici.

“Svi smo u ekipi iznenađeni interesom za ovaj film što samo po sebi mnogo govori. Želim zahvaliti gđi. Fournier i cijeloj ekipi. Nažalost ovaj film nije dobio potporu Hrvatskog audiovizualnog centra”, rekao je redatelj Branko Ištvančić pozvavši publiku da podupre kinodistribuciju ovoga filma.

Lyliane Fournier, majka Jean-Michela u svom govoru zahvalila je svima dodavši kako za nju priča još nije završena jer 24 tijela, među kojima je i njezin sin, još uvijek nisu pronađena.

“Ta su tijela postala posmrtni ostaci, ali su prije ta tijela bila ljudska bića – živjela su, voljela, smijala se, plakala i patila. Ona su se hrabro borila i imaju pravo na dostojan grob na koji se njegovi prijatelji mogu doći pokloniti”, istaknula je Lyliane.

Hasanbegović: Ovo je potresan film

Ministar kulture, Zlatko Hasanbegović naglasio je kako je ovo potresan film.

“Ovo je potresan film. Jean-Michel simbol je idealizma, junaštva, hrabrosti, mučeništva i neka bude uzor našoj djeci”, zaključio je.

Deur: Film pokazuje snagu cijelog naroda i ove zajednice kolika je bila čežnja za slobodom

Ante Deur, predsjednik Savjeta predsjednice RH za branitelje, istaknuo je za Narod.hr kako ga je film vratio u prošlost.

“Još jednom pokazuje koliko je rat jedna strašna stvar, no i pokazuje jednu snagu cijelog naroda i ove zajednice kolika je bila čežnja za slobodom, za ljubavlju, i to je nešto što nitko ne može uzeti, što Bog daje”, rekao je.

Ante Nazor, ravnatelj Hrvatskog memorijalno-dokumentacijskog centra Domovinskog rata kazao je kako je ovim filmom dana velika počast Jean-Michelu koji se borio na strani dobra ali je posvećen i svim vukovarskim majkama.

Francuska je ostala nijema na njezina mnoga pisma i vapaje da se pomogne Hrvatskoj

Dokumentarni film “Sve je bio dobar san” proučava događaje iz vremena početka rata u Hrvatskoj, dolazak Francuza Jean-Michela Nicoliera u Hrvatsku, njegovu borbu, tragiku obrane grada Vukovara kao i mučeničku smrt na Ovčari, a sve kroz vizuru njegove majke Lyliane Fournier. Ona u filmu traga za informacijama kako bi došla do posmrtnih ostataka svojeg sina. Film je to koji na posve drugačiji način progovara o Domovinskom ratu.

Film prati majku ubijenog Jean-Michela, Lyliane Fournier koja živi u Karlovcu i traga za posmrtnim ostatcima svojeg sina, ali i podatcima koji govore o njemu od dolaska u Hrvatsku, boravku na prvoj ratnoj liniji u Mejaškom Selu pa do odlaska u ratni pakao Vukovara. Majka se prisjeća svojeg sina i njegove mladosti te pokušava otkriti razloge zbog kojih je Jean-Michel otišao iz rodnog Vesoula na hrvatsko ratište.

Sa svojim drugim sinom Paulom odlazi u Vukovar u potragu za istinom o posljednjim danima života njezina sina kojeg su tzv. JNA i srpske paravojne jedinice izvukle iz hangara na Ovčari i pogubile na obližnjoj livadi.

Kroz ovu intimnu ispovijest, Lyliane je iskazala i svoju ljutnju na Francusku ali i ostale članice Europske unije koje nisu reagirale te su šutke gledale rat koji je bijesnio u Hrvatskoj. Francuska je ostala nijema na njezina mnoga pisma i vapaje da se pomogne Hrvatskoj u kojoj je njezin sin nesretno završio svoj život.

Iako je cijeli film prožet tugom i bespomoćnošću, nerazumjevanje institucija koje su dopustile da zločinci Ovčare slobodno žive, snažnu je poruku poslala scena u kojoj Lyliane zalijeva cvijeće koje je posadila u hrvatsku zemlju koju je donijela s Ovčare. Značajno ju je nazvala Nadom sa snažnom porukom da vlada mir.

U filmu se pojavljuje očevidac mučenja Dragutin Berghofer – Beli, pukovnik Ivan Grujić koji forenzički analizira posmrtne ostatke nepoznatih osoba ubijenih za vrijeme Domovinskoga rata, Josip Račić koji je sa Jean-Michelom ležao u razorenoj vukovarskoj bolnici, doktorica Vesna Bosanac i drugi.

Što za vas zapravo simbolizira Vukovar? Klaonicu. Klaonicu. Klaonicu.

Jean-Michel Nicolier bio je jedan od 481 stranih dragovoljaca Domovinskog rata iz 35 zemalja koji su branili Republiku Hrvatsku. Iako Francuz po nacionalnosti, krajem kolovoza 1991. godine dolazi u Zagreb, pristupio je redovima HOS-a u Mejaškom Selu kod Duge Rese s kojima je kasnije dragovoljno otišao braniti Hrvatsku u Vukovar.

Jean-Michel ratovao je na vukovarskom Sajmištu, a ranjen je 9. studenoga te je morao ostati u bolnici. Nakon pada Vukovara i ulaska Jugoslavenske vojske u bolnicu (iako je JNA potpisala sporazum s hrvatskom stranom da neće ulaziti u bolnicu) odveden je zajedno s ostalim ranjenicima, bolesnicima, medicinskim osobljem i civilima. Pogubljen je na Ovčari u noći s 20. na 21. studenoga 1991. godine.

U podrumu vukovarske Ratne bolnice, nekoliko sati pred smrt, Jean-Michela Nicoliera u kratkome intervjuu francuskim reporterima rekao je: “Izgubio sam previše prijatelja, vidio sam previše ljudi kako plaču, previše patnji. Više su mi puta predložili da izađem iz Vukovara i vratim se u Francusku, ali ja sam ostao. Izgubili smo. Znao sam da će biti teško, ali nisam mislio da će biti tako strašno, osobito za civile. Ja sam kao dragovoljac došao u Vukovar. To je moj izbor, i u dobru i u zlu. Zašto kao dragovoljac? Jer mislim da im treba pomoći. Zbog toga sam izabrao njihovu stranu. Što za vas zapravo simbolizira Vukovar? Klaonicu. Klaonicu. Klaonicu.”

Izvor: Sloboda.hr/Narod.hr