jasenovac bleiburg partizanski zločini dalmacija

Masovni partizanski zločini na području Dalmacije jezivi su i zastrašujući. A ono što je najstrašnije jest to da za te zločine nitko još nije odgovarao.

O partizanskim zločinima javno se počelo progovariti s pojavom nezavisnih medija pa se u skladu s time ovim okrutnim razdobljem iz prošlosti hrvatskoga naroda bavio i Vladimir Geiger u Hrvatskom slovu. Progovorio je među ostalim o partizanskoj i komunističkoj represiji i zločinima u Hrvatskoj u razdoblju od 1944. do 1946. godine. Dokumenti o represiji i zločinima u Dalmaciji krajem i nakon Drugog svjetskog rata nalaze se u Hrvatskom državnom arhivu u Zagrebu, ali i u državnih arhivima u Zagrebu, Zadru, Šibeniku, Splitu i Dubrovniku. Uvršteni su i dokumenti iz stranih arhiva. Osobito iz Vojnog arhiva Vojnoistroijskog instituta u Beogradu, ali i dokumenti iz muzejskih zbirki te privatnog vlasništva.

Narodnooslobodilačka vojska Hrvatske / Jugoslavije zauzela je Vis u rujnu 1943. Potkraj 1944., od početka rujna do početka prosinca, NOV Jugoslavije zauzima Dalmaciju: Brač 12. rujna 1944., Korčulu 14. rujna 1944., Hvar 23. rujna 1944., Benkovac 7. listopada 1944., Dubrovnik i Makarsku 19. listopada 1944., Sinj 25. listopada 1944., Split i Metković 26. listopada, Imotski 28 listopada 1944., Zadar 31. listopada 1944., Šibenik 3. studenoga 1944.. Drniš 4. i 5. studenoga 1944. i Knin 4. prosinca 1944. Najslikovitiji prikaz stanja u Dalmaciji potkraj 1944. i početkom 1945. izvještaj je Drage Despota, člana Sudskoga odsjeka Glavnoga štaba NOV i PO Hrvatske od 17. siječnja 1945. Centralnom komitetu KP Hrvatske o radu vojnih sudova i obračunu s ”narodnim neprijateljima” u Dalmaciji: “Za vrijeme mog boravka u Dalmaciji zapazio sam stanovite nepravilnosti od kojih iznosim naj-glavnije. Povjerenik OZN-e za kninski sektor drug Ilija izjavio mi je, da su oni dobili direktivu, da prilikom oslobađanja uhapse što više ljudi, jedan dio od tih, koji ispunjavaju potrebne uslove, likvidiraju, a ostali dio puste na slobodu.

– U duhu te direktive od Dubrovnika – Knina pa do Zadra likvidiran je stanovit broj ljudi. Od likvidiranih jedan su dio domaći ljudi, a jedan dio zarobljenici naši državljani, koji su bili u zarobljeničkim logorima Za jedan dio likvidiranih zatraženo je od naših vojnih sudova da se izrade presude u svrhu objavljivanja, što je i učinjeno. Kod sprovođenja navedene direktive sa strane drugova, koji su je sprovodili, učinjeno je krupnih pogrešaka. Prvo, sve je rađeno vrlo nekonspirativno. Tako su npr. iz zatvora i zarobljeničkog logora u Splitu odvođeni zatvorenici i zarobljenici u kamionima u skupinama različitog broja s izjavom, da idu u vojsku. Razumije se, da je to bilo vrlo providno i neuvjerljivo, jer nitko ne može vjerovati da će se zatvorenici i zarobljenici ravno iz zatvora ili zarobljeničkog logora voziti u kamionima u jedinice, dok naši borci idu pješice, a s druge strane, kad su porodice likvidiranih počele obilaziti naše jedinice tražeći svoje članove i razumje se nisu ih mogli pronaći, brzo im je postalo jasno što se je s njima desilo. Vrativši se svojim kućama, razumije se da o tome nisu šutile, nego na veliko pripovijedale. Drugo, kod sprovođenja te mjere upotrebljavani su ljudi nedovoljno ozbiljni, što dovoljno dokazuje priloženi prilog komandanta zarobljeničkog logora u Splitu druga Milate, u kojem je iznio uz službeni pečat logora i svoj potpis tačan broj lica, koji su iz logora odvedeni i jačinu pojedinih grupa, uz usmeni komentar, da su ta lica odvedena u podrum neke zgrade gdje su postreljana. Treće, sama justifikacija likvidiranih vršena je bez potrebne opreznosti na vrlo nezgodan način, što kao primjer navodimo slučaj, gdje je jedna grupa iz Drniša strijeljana i bačena u jame a da svi iz te grupe nisu bili ni do kraja ubijeni tako, da su iz jame vikali – majku vam vašu ubijte me do kraja! / To mi je pripovijedao komandant kninskog područja i predsjednik vojnog suda VIII korpusa/: ili slučaj u Dubrovniku gdje se je justifikacija vršila ne strijeljanjem već su se takva lica klala. To je u Dubrovniku radila jedinica narodne obrane, a ja sam za to saznao od komandira čete narodne obrane. (…)”

>>> Ovako su to radili partizani postrojbe Josipovićeva oca: “Ne kajem se što smo ubijali fratre hicima u leđa”

U nakani da se riješi nepoželjnih suparnika u borbi za vlast KPJ / KPH se još tijekom, a posebice potkraj Drugoga svjetskog rata i u neposrednom poraću služila radom posebnih službi i jedinica NOV i PO Jugoslavije / Hrvatske, odnosno Jugoslavenske armije (Odjeljenje za zaštitu naroda OZN-a i Korpus narodne obrane Jugoslavije / KNOJ), i oni su pri organizaciji i izvođenju represije i zločina imali presudnu ulogu.

Zarobljeničke logore i logore za prisilni rad na području središnje Hrvatske NOV i PO Jugoslavijt /lHrvatske osnivaju odmah nakon uspostavljanja svoje vlasti na pojedinom području već tijekom ljeta i jeseni 1944., što će i poslije, do kraja Drugoga svjetskog rata i u neposrednom poraću, biti učestalo i uobičajeno.

Nakon završetka ratnih djelovanja i na području Dalmacije osnovani su u svim većim mjestima Zarobljenički logori. Vojni sud VIII. korpusne vojne oblasti NOV Jugoslavije u Splitu izvijestio je 9. siječnja 1945. Vojno-sudski odjel Glavnoga štaba Hrvatske da se od početka prosinca 1944. pristupilo organizaciji samostalnih sudskih-zatvora.

Danas sva područna vijeća imaju svoje samostalne zatvore. (…) Pitanju organizacije kažnjeničkih logora posvetili smo također potrebitu pažnju, jer do sada postojeća organizacija nije zadovoljavala. Buduća organizacija zamišljena je ovako: za čitavo područje postojat će tri logora i to: u Splitu, Zadru i Kninu. U Splitu će kaznu prisilnog rada izdržavati lakši osuđenici, dok će u Zadru kaznu izdržavati teži osuđenici na prisilan rad. (…) U Kninu će kaznu izdržavati žene osuđenici, kao i maloljetnici. (…) Kako se iz prednjeg razabire pitanje logora u našem sektoru bit će potpunoma uređeno onako kako to odgovara svrsi i ciljevima kazne. Da bi ovaj posao mogao biti što bolje i što prije dovršen, imenovan je pri ovom sudu i poseban referent za kažnjeničke logore. Represija i zločini nad poraženima i neprijateljima činjeni su na temelju donesenih odluka, uredaba i zakona ili izravnog ili neizravnog naloga sudionika partizanskoga pokreta i članova KP Jugoslavije. No istodobno su česta pojava i izvan-sudske represije i zločini. Odnos vlasti, od najviših do najnižih razina, prema samovoljnim represijama i zločinima na temelju osobnih, političkih ili nacionalnih razloga posljedica je i ratnog i revolucionarnog ozračja u Hrvatskoj i Jugoslaviji.

>>> Partizanski pogon za silovanje djevojčica u Zagrebu: Mlade partizanke ženama rezale dojke, nabijale ih na kolac i mrcvarile do smrti

Nekažnjavanje počinitelja proizlazilo je i iz nemoći vlasti zbog masovnosti takvih djela i velikog broja onih koji su ih činili, ali često i zbog nezainteresiranosti vlasti,jer počinitelji su ipak “naši”, a žrtve su ionako “njihovi”. U sagledavanju partizanske i komunističke represije i zločina tijekom Drugoga svjetskog rata i u poraću nezaobilazni su popisi osoba koje su, po različitim sumnjama i optužbama, likvidirali NOV i PO Jugoslavije/JA, ponajprije OZN-a. Prvi takvi popisi nastali su u Dalmaciji već u vrijeme Drugoga svjetskog rata. Ponajprije je riječ o popisima koji·su nastali tijekom konfiskacije imovine ”narodnih neprijatelja” i “ratnih zločinaca”. Posebno su slikovite ”Crne knjige”, popisi osoba koje treba pretežito likvidirati, a imovinu konfiscirati. Tako je primjerice Kotarski NOO Makarska, odnosno Kotarski KP Hrvatske Makarska, tijekom ljeta 1944. prikupio, tj. Dobio podatke za Donja Brela, Gornja Brela, Drašnice, Igrane, Tučepe, Veliko Brdo i Živogošće „Popis reakcionara u kotaru Makarska”, za općinu Duge Njive (”Crna knjiga”) i za općinu Gradac (”Crna knjiga o zločinima okupatora i njihovih pomagača u općini Gradac”). Odjeljenju Uprave državne bezbjednosti za Dalmaciju – IV. odsjek u Splitu, u travnju i svibnju 1948. dostavljeni su popisi osoba koje su likvidirali NOV i PO Jugoslavije/JA tijekom Drugoga svjetskog rata te u neposrednom Poraću, najučestalije tijekom 1944. i 1945., po kratkom postupku bez presude i(li) nakon presuda. Sačuvani su i dostupni popisi likvidiranih koje su Odjeljenju UDB-e za Dalmaciju – IV. odsjek u Splitu dostavili opunomoćstvo UDB-e za kotar Benkovac, Opunomoćstvo UDB-e za kotar Makarska, Opunomoćstvo UDB-e za kotar Sinj, Opunomoćstvo UDB-e za grad Šibenik, Opunomoćstvo UDB-e za kotar Dubrovnik, Opunomoćstvo UDB-e za grad Zadar, Opunomoćtvo UDB-e za kotar Imotski i Opunomoćstvo UDB-e za kotar Brač. Sačuvani i dostupni popisi likvidiranih osoba tijekom Drugoga svjetskog rata i u neposrednom poraću koje je načinila OZN-a / UDB-a, iako nepotpuni i s grješkama, više su negoli slikoviti i dostatni pokazatelji o razmjerima obračunaa sa stvarnim i pretpostavljenim neprijateljima. i na području Dalmacije. Uz Hrvatsku seljačku stranku i njezine pristaše, najznačajnija oporbena snaga novom sustavu na udaru vlasti u Dalmaciji bila je Katolička crkva, komunistima svjetonazorski nepoćudna i opasna jer je okupljala sve protukomuniste i općenito stanovništvo, o čemu svjedoče brojni događaji i dokumenti. Masovne i pojedinačne likvidacije provode pripadnici partizanskih postrojbi i ustanova, prije svega pripadnici OZN-e i KNOJ·a. Naredbodavci i izvršitelji, svjesni nelegalnosti takvih postupaka, nastoje provesti likvidacije ”konspirativno”. Posebno je velik broj likvidiranih osoba u neposrednom poraću. Za ubijene često su se pisale naknadno, a suđenja i sudovi su se izmišljali Obračun s “narodnim neprijateljima” jednakom se žestinom provodio na području cijele Dalmacije, i u gradovima i u manjim sredinama. Posebice beskompromisno i nemilosrdno nova se jugoslavenska komunistička vlast obračunala preko OZN-e (poslije UDB-e) s tzv. Križarima. Kao i drugdje na području Hrvatske, i u Dalmaciji je pojava križarstva potkraj 1944. i početkom 1945. izravna posljedica pobjede NOV i PO Jugoslavije/JA te uspostave nove “narodne” vlasti. U sustavu revolucionarnog sudstva i vojni i civilni sudovi dobili su posebnu ulogu, koja je u Jugoslaviji, i Hrvatskoj, došla do izražaja osobito u neposrednom poraću u mnogobrojnim političkim i montiranim, sudskim procesima. U Jugoslaviji je politička kaznena represija bila najoštrija u prvim godinama nakon Drugoga svjetskog rata, kada je Komunistička partija preuzela vlast i istodobno potpuni nadzor nad pravosuđem.

Mnogobrojne sudske procese i presude pojedincima i skupinama navodi i objavljuje od potkraj 1944., posebno one izrečene tijekom 1945., Slobodna Dalmacija, Glasnik Jedinstvenog narodno-oslobodilačkog fronta Dalmacije. U Slobodnoj Dalmaciji je u poraću, do 1948., objavljeno više od 1.000 obavijesti o suđenjima pojedincima i skupinama na području Dalmacije. Neprijatelje ili pretpostavljene neprijatelje trebalo je ukloniti fizički, materijalno i politički. Nakana je novih komunističkih vlasti očito bila gospodarski uništiti sve društvene slojeve koje je smatrala glavnim neprijateljima novoga društvenog poretka. Vojni sud VIII. korpusne vojne oblasti NOV Jugoslavije u Splitu izvijestio je 9. siječnja 1945. Vojno-sudski odjel Glavnoga štaba Hrvatske da se “opaža naročito bezobzirno postupanje organa narodnih vlasti prigodom provođenja konfiskacija imovine lica osuđenih sa strane ovoga suda na konfiskaciju imovine. U većini slučajeva narodna vlast tako postupa da oduzima cijelu imovinu i tako dovodi na prosjački štap porodicu osuđenika. (…)” Mnogobrojne su presude donesene očito samo zato da bi se osuđeniku mogla konfiscirati imovina. Nekoga tko je bio primjerice vlasnik tvornice, tiskare ili ljekarne trebalo je optužiti da je bio “narodni neprijatelj i pomagač okupatora”, osuditi ga i oduzeti mu imovinu. Komunistički obračun sa stvarnim i pretpostavljenim. protivnicima bez razlike, institucionalni ili izvaninstitucionalni, tijekom Drugoga svjetskog rata ili u poraću, bio je masovan i nemilosrdan.Dokumenti postrojbi i ustanova NOV i PO Jugoslavije / Hrvatske, organa KP Jugoslavije / Hrvatske te DF / FNR Jugoslavije odnosno FD / NR Hrvatske o partizanskoj i komunističkoj represiji i zločinima u Dalmaciji u razdoblju od 1944. do 1946. nedvojbeno svjedoče da su se masovna represija i zločini nad poraženim neprijateljima u Dalmaciji, kao uostalom i drugdje u Hrvatskoj i Jugoslaviji, provodili planski i sustavno, institucionalno, ali još više izvaninstitucionalno, po zapovijedima najviših partijskih, vojnih i državnih vlasti.

Izvor: Portal Oko

>>> „U Jasenovcu sam 1946. pokapao na stotine ljudi koje su svakodnevno ubijali partizani!“