(Propitivanje valjanosti teze o velikom diskontinuitetu društvenih elita u Hrvatskoj prije i nakon 1990. na lokalnom primjeru)
Autor: Patrik Alikarević
U hrvatskom javnom prostoru dominantna je i gotovo općeprihvaćena teza o velikom diskontinuitetu društvenih, političkih i ekonomskih elita u Hrvatskoj prije i nakon 1990., odnosno demokratskih promjena, iako se u posljednje vrijeme sve više javljaju glasovi nekih uglednijih kolumnista i javnih djelatnika koji ju propituju i pokušavaju dekonstruirati, počevši od Jure Vujića, Ivice Šole, Nine Raspudića, Ivice Lučića i drugih. Oni uglavnom ističu primjere danas uspješnih privatnih poduzetnika čiji korijeni obiteljske akumulacije kapitala sežu duboko u jugokomunističku prošlost i parazitiranje pri javnom sektoru te političkih dinosaura koji su mimikrijom preživjeli rušenje totalitarizma, čijoj su izgradnji i održanju sami godinama doprinosili. Pritom znaju isticati druge prijelomne godine 20. st., poput 1918., 1941. i posebno 1945., kao znatno snažnije obilježene većim diskontinuitetima, društvenim prevratima te potpunom izmjenom političkih i ekonomskih elita, koju su često pratile masovne egzekucije, suđenja, diskriminacijske odredbe i oduzimanje imovine.
Ovdje će se pokušati dati mali prilog toj dekonstrukciji, na primjeru osječke tvrtke Elektromodul, osnovane 1990., u vlasništvu poduzetnika Damira Taslidžića i suvlasništvu njegova sina Vedrana Taslidžića, o kojoj se već pisalo na ovome portalu. Međutim, korijeni svega mogu se pronaći mnogo ranije. Naime, Damirov otac Fahrudin Taslidžić, kao član Mjesnog sindikalnog vijeća i promatrač na izborima za Narodnu skupštinu FNRJ 1950. ispred Narodne fronte, prvo je sudjelovao u vršenju političkog pritiska na osječke isusovce i njihova superiora Filipa Mašića, kako bi izašli na izbore i podržali listu Narodne fronte. Međutim, kako su isusovci odbacili ideju izlaska na nedemokratske izbore i podržavanja liste Narodne fronte, uz određene Mašićeve usmene opaske i društvenopolitičku kritiku tadašnjeg sustava, pred izaslanstvom u kojem je bio i Fahrudin Taslidžić, spomenuto izaslanstvo o tome je izvijestilo osječku UDBU, koja je poduzela sljedeći korak pa je Mašić u montiranom sudskom procesu osuđen na godinu dana zatvora, od kojih je odležao šest mjeseci. Za ovakve i slične usluge komunistička vlast nagradila je Taslidžića mjestom direktora komercijalnog sektora osječke Slobode – tvornice keksa i kruha. Budući da je Elektromodul osnovan u praskozorje demokratskih promjena i otvaranja tržišnog gospodarstva, jasno se može povezati očeva akumulacija kapitala i poslovno umrežavanje s povlaštene pozicije u vrijeme bivšeg sustava, sa sinovljevom poduzetničkom inicijativom, s obzirom da mu je na taj način prokrčen, otvoren i omogućen lakši i brži put do poslovnog uspjeha, u kojemu i danas uživa, uz otvorenu podršku svih gradskih vlasti grada Osijeka od demokratskih promjena do danas.
Stoga se ovdje u prilogu donosi prijepis izvornika zapisnika o iskazu Fahrudina Taslidžića pred UDBA-om, te obrazloženja presude Mašiću, a svi su ti dokumenti objavljeni i mogu se pronaći u knjizi autora Miroslava Akmadže i Slađane Josipović Batorek pod naslovom Stradanja svećenika Đakovačke i Srijemske biskupije 1944. – 1960. (str. 264. – 284.).
„Filip Mašić (isusovac), šest mjeseci u zatvoru...Tijekom djelovanja u Osijeku Kotarski sud u Osijeku 30. lipnja 1950. osudio ga je na godinu dana zatvora, a Okružni sud u Osijeku navedenu je kaznu smanjio na šest mjeseci zatvora, o čemu svjedoče spisi koje ovdje donosimo.U ožujku 1950. održavani su komunistički izbori, a njihovi su se aktivisti natjecali tko će u svom kraju postići veći postotak odaziva glasača na izbore. Od same uspostave komunističke vlasti velika većina katoličkih svećenika odbijala je glasovati na izborima, smatrajući ih nedemokratskim i ne želeći svojim glasovanjem dati legitimitet nedemokratskoj vlasti. Predstavnici vlasti vršili su na njih pritisak s ciljem da svećenici izlaskom na izbore pošalju poruku vjernicima da i oni trebaju glasovati. Tako su predstavnici Narodne fronte, tj. organizacije koja je zapravo predstavljala komuniste i jedina sudjelovala na izborima, posjetili samostan isusovaca i vršili pritisak na priora samostana Filipa Mašića da on i njegovi svećenici glasuju na izborima. Mašić se tome odupro i ušao u raspravu s predstavnicima Narodne fronte, o čemu su oni izvjestili UDB-u: o tome svjedoče njihovi iskazi koje ovdje donosimo.“
Izvor: Miroslav Akmadža – Slađana Josipović Batorek, Stradanja svećenika Đakovačke i Srijemske biskupije 1944. – 1960., str. 264.
„Zapisnik o iskazu Fahrudina Taslidžića 31. ožujka 1950. u cijelosti slovi:...O saslušanju svjedoka TASLIDŽIĆ FAHRUDINA, sastavljen u kancelarijskim prostorijama Odjeljena UDB-e za grad Osijek, 30. marta 1950. g. Isljednik: Dubičanac Joco [v. r.] Zapisničar: Paunović Mileva [v. r.] Svjedok je upozoren na dužnost kazivanja istine u vezi sa predmetom isljedjenja, kao i na krivičnu odgovornost u koliko pri isledjenju navede neistinite iskaze.Na postavljena pitanja odgovara:Zovem se TASLIDŽIĆ FAHRUDIN, funkcioner Mjesnog sindikalnog vijeća u Osijeku, sin Izeta i Esme r. Djinić, rodjen 8. maja 1919. g. u Gradačcu, NR Bosna i Hercegovina, po zanimanju činovnik, Hrvat, državljanin FNRJ, pismen, oženjen, stalno nastanjen u Osijeku, Mažuranićev vijenac 5.Prema našem saznanju Vi ste u zajednici sa Vulić Mitrom, dne 26. III. o. g. posjetili nastambu svećenika isusovaca u Beogradskoj ul. 27. Iznesite kakov razgovor je vodjen izmedju Vas i svećenika Mašić Filipa?Dne 26. III. o. g. t. j. na dan izbora za Narodnu skupštinu FNRJ, nalazio sam se na biralištu br. 50 i to na dužnosti čuvara kutije. Oko 18 sati poslije podne došao je na isto biralište drug Gracin Mato, tajnik 16. osnovne organizacije Narodne fronte. 50. biralište bilo je u sklopu 16. osnovne organizacije. Po dolasku u biralište drug Gracin pozvao me je na ulicu, gdje su čekah drugovi Vulić Mitar i Otulić Tomo, članovi NF. Drug Gracin je nama objasnio da bi kao frontovci trebali posjetiti svećenike-isusovce u Beogradskoj ul. br. 27 s tim da ih po posljednji puta pozovemo da se odazovu glasanju. Nakon kraćeg zadržavanja Vulić Mitar, Otulić Tomo i ja uputili smo se u nastambu svećenika....Vidjevši da je taj svećenik neprijatelj današnjeg društvenog uredjenja u našoj zemlji, mi smo prema njemu zauzeli oštriji stav, no ne nekog pritiska i slično. Rekli smo mu da su oni koji neće izaći na glasanje šačica jada, a on nam je postavio pitanje: „Što mislite tko bi na današnjim izborima pobijedio da su oni zaista slobodni i da kod svake kutije stoji po jedan milicioner.“ Dali smo mu odgovor da bi svakako pobijedila Narodna fronta, a on je rekao ne pobijedila ne bi lista Narodnog fronta. Zatim smo drugovi i ja saopštili tom svećeniku da će naša osnovna organizacija i članovi NF, voditi u buduće računa o takovim ljudima, a svećenik je odgovorio: „Ja ću ići glasati ali Vi promijenite Ustav.“ Ja sam mu postavio pitanje: „A što bi prema vašem mišljenju trebalo promijeniti u Ustavu?“ Svećenik je uskratio odgovor. U nastavku razgovora isti taj svećenik govorio je kako je jednom prilikom putovao željeznicom i na željezničkoj stanici slušao je razgovor izmedju rukovodioca narodne vlasti koji su u izlaganjima ispoljavali nezadovoljstvo, te je napomenuo kako Vam neće biti radnici nezadovoljni, kada su i rukovodioci.Sjetio sam se da je svećenik, govorio i o tome kako je u Engleskoj izborni zakon demokratičan, da tamo prilikom zadnjih izbora postavljene kutije u koje se nije trebalo bojati glasati, napomenuvši: „Ono je demokracija, a gdje Vam je Vaša? Kakovu garanciju pruža istinitost prebrojavanja kuglica iz one crne kutije, gdje Vam je Informbiro ili onaj koji će prebrojavanje kontrolisati?“Napominjem da Vulić Mitar, Otuliić Tomo i ja nismo bili primijetili da je taj svećenik /kojemu sam Prezime kasnije saznao/ Mašić bio u pripitom stanju ili nekom nenormalnom. Osim toga mi se njemu nismo prijetili mjerama koje bi kršile zakonske propise. U zapisnik su unešene sve moje riječi i u znak odobrenja isti podpisujem.Dovršeno, odobreno i potpisano.Isljednik: Dubičanac Joco [v. r.] Zapisničar: Paunović Mileva [v. r.] Saslušani: Fahrudin Taslidžić [v. r.]Na temelju navedenih iskaza Filip Mašič uhićen je i pritvoren u Osijeku 28. travnja 1950., zbog kaznenog djela klevete protiv „narodne“ vlasti. Istog dana počelo je njegovo saslušanje u osječkoj UDB-i koje je prekidano i nastavljano u više navrata 8., 12., 16., 19. i 25. svibnja 1950. godine.“
Izvor: Miroslav Akmadža – Slađana Josipović Batorek, Stradanja svećenika Đakovačke i Srijemske biskupije 1944. – 1960., str. 270. – 271.
„Za svjedoke su predloženi Pavao Bošković, Mate Gracin, Mitar Vulić i Fahrudin Taslidžić, Predloženo je da se Mašić proglasi krivim uz sljedeće obrazloženje:Na dan izbora za Narodnu skupštinu dne 26. III. 1950. ustanovilo je rukovodstvo 16. Osnovne organizacije NF u Osijeku, da su do 14 sati svi birači glasovali osim pet isusovaca iz isusovačkog samostana u Osijeku, Beogradska ul. br. 27 [danas Ul. kardinala Alojzija Stepinca]. Kako je s obzirom na takmičenje medju osnovnim organizacijama bilo važno da birači do posljednjeg glasaju, to je rukovodstvo Osnovne organizacije zaključilo, da u isusovački samostan pošalje jednu delegaciju, koja će isusovcima protumačiti važnost izbora za Narodnu skupštinu i predočiti im dužnost svakog svjesnog gradjanina i frontovca da glasa. S time u vezi posjetile su isusovce četiri delegacije. Oko 15 sati posjetile su isusovački samostan drugovi Bošković Pavle i Gracin Mato, kako je njihova posjeta bila bezuspješna, oko 18 sati po posljednji puta posjetili su isusovce drugovi Vulić Mitar, Taslidžić Fahrudin i Otulić Tomo. Obje ove delegacije osobno je primio superior samostana optuženi Filip Mašić, koji je u razgovoru sa frontovcima izrazio svoje neprijateljstvo s prema Narodne vlasti klevetajući je i vredjajući je riječima opisanim u dispozitivu ove optužnice.Optuženi Filip Mašić priznao je, da je kritične zgode, kazao inkriminirane izjave. Brani se, da nije imao namjeru klevetati i vrijedjati Narodnu vlast. Ističe da, je sa izaslanim frontovcima dulje vremena prijateljski razgovarao i po pojedinim pitanjima diskutirao, te da i ova činjenica dokazuje, kako nije neprijatelj našega društvenog uredjenja i da mu ni na kraj pameti nije bila namjera, da svojim izjavama kleveta i vredja Narodnu vlast.“
Izvor: Miroslav Akmadža – Slađana Josipović Batorek, Stradanja svećenika Đakovačke i Srijemske biskupije 1944. – 1960., str. 280. – 281.
„Svjedok Fahrudin Taslidžić takoder je ostao kod svog iskaza iz istrage, a iskaz je svjedoka Mitra Vulića pročitan. Svjedok Taslidžić na Mašićev je upit potvrdio da je Mašiću kazao kako će on voditi računa o njima, zato što ne idu na glasanje. Mašić je opovrgnuo tvrdnju da je kazao za radnike da su u bivšoj Jugoslaviji bili samo izrabljivani, a nisu bili robovi „a šta su danas“. Poricao je i sve navode iz izjave svjedoka Mitra Vulića....Nakon završene rasprave Sudsko vijeće donijelo je presudu kojom se Filip Mašić proglašava krivim i osuđuje na kaznu lišenja slobode u trajanju od godine dana: u kaznu mu se uračunava i izdržani istražni zatvor od 28. travnja 1950. do pravomoćnosti. U presudi je istaknuto da je kod odmjeravanja kazne uzet u obzir stupanj društvene opasnosti samog djela, uz sljedeće obrazloženje:Ovakvo djelo društveno je vrlo opasno, jer je ono upereno protiv naše najveće tekovine, upereno je protiv naše Narodne demokracije, jer vrijedja i kleveće, upereno protiv čitave naše Narodne vlasti i protiv svega onoga, što je naš narod najtežim žrtvama izvojevao. Jedan od gornjih svjedoka izjavio je da dopušta da je rekao optuženom, da je neprijatelj današnjice, a to je posve prirodno, jer je svjedok iz svih optuženikovih izjava smatrao da to može slobodno zaključiti.Društveno je opasan i sam optuženi, jer je on, i ako vrlo obrazovan čovjek, gornje izraze dobacivao baš našim najsavesnijim frontovcima, aktivistima, znajući, da će ih time najviše povrediti i to naročito baš na sam dan izbora, jer mu je moralo biti jasno da oni ulažu sve snage, da ubijede što više glasača da izadju 100% na izbore. On je znao da jedino on i još njegovih 5 isusovaca nisu jedino u njihovoj osnovnoj organizaciji izašli na izbore i da će time pokvariti postotak glasalih.“
Izvor: Miroslav Akmadža – Slađana Josipović Batorek, Stradanja svećenika Đakovačke i Srijemske biskupije 1944. – 1960., str. 282. – 283.