borislav ristić liberaliFoto: Pixabay

Jedan od najboljih političkih blogera na međumrežju, koji piše pod pseudonimom “The Zman”, podsjetio je nedavno na strukturnu sličnost našeg turbulentnog vremena i uspona desnih populističkih pokreta protiv globalnih elita s vremenom nacionalnih revolucija sredinom devetnaestog stoljeća, koje su izbile posljednji kamen iz temelja dotrajalog feudalnog sustava u Europi. Europsko nacionalno buđenje predstavljalo je tako konzekventni politički zaključak liberalne pobune protiv vladavine odnarođene europske aristokracije. Slično tome, on na današnje nacionalističke i populističke pokrete na Zapadu gleda kao na klasično-liberalni odgovor na pokušaj uspostavljanja novog aristokratskog sustava vladavine današnjih globalnih elita. Mislim da ne postoji bolja politička dijagnoza našeg vremena od ove.

Nacionalne države koje su uspostavljene nakon “proljeća nacija” predstavljale su sasvim primjeren okvir za razvoj liberalnih političkih institucija, poput ograničenja vlasti i legitimnog djelokruga države, parlamentarizma, vladavine prava, slobode javne riječi itd. Možemo dodati – kako 1848. tako
i 1989. Sve europske nacionalne države koje su uspostavljene nakon sloma komunizma krenule su svojim putevima k uspostavi liberalne vladavine. Nacionalni romantizam predstavlja logičan zaključak i povijesni telos nauka klasičnog liberalizma. Veza između nacionalizma i liberalizma toliko je bliska i višestruko povijesno potvrđena da je pravi skandal koliko joj se malo pažnje pridaje. Dapače, na sve strane vidimo pokušaje koji žele svom snagom poništiti ovaj politički silogizam i odvojiti nacionalizam od liberalizma.

Da stvar bude još gora, u tome prednjače upravo oni koji se smatraju baštinicima nauka klasičnog liberalizma. Današnji liberali okrenuli su leđa narodu i pristaju uz globalne elite. Oni žele biti novom aristokracijom. Oni preziru nacionalne države i smatraju da se liberalni nauk bolje može primijeniti u globaliziranom svijetu. Oni nacionalnu državu ne vide kao jedini primjeren okvir za izgradnju liberalnih institucija. Oni govore o prednostima jedinstvenog i globalno reguliranog tržišta nad konkurencijom tržišta pod jurisdikcijom različitih nacionalnih zakonodavstava. Oni uime liberalnih načela slobode kretanja podržavaju ukidanje nacionalnih granica i pozdravljaju masovnu imigraciju. Oni u ovodobnom nacionalnom buđenju protiv globalnih elita vide opasnost za izgradnju i očuvanje liberalnih institucija. Oni se danas priključuju ljevičarskoj antifašističkoj galami protiv nacionalističkog otpora vladavini globalnih elita i u Brexitu, Trumpu, Orbanu i ostalim suverenistima vide “novi fašizam”.

Tako su se današnji liberali, za razliku od svojih prethodnika, sljedbenika klasičnog liberalizma u devetnaestom stoljeću, vlastitom krivnjom našli s druge strane barikada koju danas vode nacionalisti u obrani načela klasičnog liberalizma. Danas su oni dio otuđene globalne aristokracije, koja svojom silovitošću i arogancijom budi gnjev kod naroda. Današnji liberali izdali su vlastita načela, odrekli su se udjela u ovodobnoj nacionalno-liberalnoj revoluciji protiv globalnih elita. Posljedice toga mogu biti nesagledive. Jer, kao što liberalizam ne može funkcionirati izvan okvira nacionalne države, tako ni obnovljene nacionalne države neće moći disati ako s globalnim elitama odbace i nauk klasičnog liberalizma i cjelokupnu europsku liberalnu tradiciju. Takav scenarij lako bi mogao voditi k refeudalizaciji društva i usponu nove aristokracije, a ne k ispunjenju liberalnog sna o “vladavini naroda, od naroda i za narod”.

Ono što je liberalizmu davalo snagu i slavu bila je ta jedna misao, kršćanska po svome podrijetlu, da smo svi jednaki pred Bogom, kao i pred zakonom, da nema izuzetih, povlaštenih. To je bio dinamit koji je u Europi uvijek razarao okoštale strukture moći. Od te misli živjele su i druge snažne europske ideologije i pokreti, od nacionalizma do socijalizma. Socijalizam je nestao upravo stoga što se ogriješio o tu glavnu europsku političku misao i pretvorio se u feudalni sustav privilegija i otuđenih struktura moći. Danas tu misao pronose svijetom nacionalni pokreti pobune protiv globalnih elita.

Na djelu je reset čitavog političkog polja, nova liberalna revolucija. O tome hoće li današnji liberali ustrajati u svojoj obrani privilegija nove globalne aristokracije ili će se vratiti antielitističkom nauku klasičnog liberalizma ovisi hoće li uspjeti povratiti staru slavu čast ili će one potpuno okopnjeti i izblijedjeti. Sve po zasluzi.

Autor: Borislav Ristić / Večernji list